RIJEKA Dominik Yankov ne bi bio prvi bugarski nogometaš u Rijeci. Prije njega došla su dva, barem pri potpisu ugovora, u Europi daleko poznatija imena. Georgi Gonzo Ivanov angažiran je 2008. godine Na inicijativu tadašnjeg šefa struke Milivoja Bračuna predsjednik Robert Ježić izdvojio je 200.000 eura za napadača Levskog. Bračuna je naslijedio današnji izbornik vatrenih Zlatko Dalić koji je onda doveo još nekolicinu napadača pa svakome tražio mjesto, u početnih jedanaest složio ultra-ofenzivnu te jednako tako atraktivnu Rijeku (barem u prvom dijelu sezone, na proljeće je stvar krenula nizbrdo).

Malo manje mladi sjetit će se da su u tom žestoko napadačkom sustavu 4-1-3-2 na bekovima bili izrazito ofenzivno orijentirani Marčić i Manuel Pamić. Nikola Šafarić je jadan sam imao ogromni prostor za pokriti ispred stoperskog para Čagalj-Vučko jer trojica preostalih veznjaka bili su, desno Bule, lijevo Anas Sharbini i Ivanov na »desetki«.

Isti taj Ivanov je mjesec-dva prije nego što će na Kantridi postati veznjak, u Ligi prvaka na Nou Campu protiv Barcelone igrao klasičnu »devetku«, napadača-sidruna. Da bi se u HNL-u pretvorio u prednjeg veznog s ogromnom količinom trke i pomaganja momčadi kad bi se ostalo bez posjeda.

Ivanov je bio sjajan tip, pun iskustva, »premazan svim mogućim i nemogućim mastima«. Duhovit, maksimalno korektan, nogometni znalac, pun pozitivne energije, ali kad je trebalo – autoritativan kao rijetko tko u svlačionici (uključujući trenere). Kad je Gonzo odlučio da on treba nešto reći, ostali su šutjeli i slušali. Nakon godinu dana vratio se u Levski pa brzo i završio igračku, a započeo trenersku karijeru.

No uskoro je shvatio da su mu kao rođenom lideru primjerenije dužnosničke funkcije. I što mislite što danas radi jedan takav tip? Čovjek je predsjednik bugarskog saveza, normalno. Uvijek prvi, nikad dio sivila. Jedan od onih koje svi poznaju, a on poznaje ama baš svakog koga treba poznati. Rođen da ili uživa život ili, ako se uhvati posla, onda je u kompaniji u kojoj radi na vrhu.

Valerij Božinov drugi je Bugarin koji je igrao za Rijeku. Pod Kekom, u Miškovićevoj eri. Jedno od najpoznatijih imena koje su Bijeli ikad doveli, ali s doslovno gotovo pa nikakvim učinkom. Kvaliteta neupitna, višak kilograma još neupitniji. Samo dvije odigrane utakmice, jedna asistencija.

Na Rujevicu došao kao igrač bez kluba u kolovozu 2018., otišao već u veljači 2019. Kod Keka, kao i kod Đalovića, »šetači« ne prolaze. Maradona više nije živ, Ronaldinho više ne igra, a Messi je »malo« izvan riječkog financijskog dometa. Tako da… Ili grizeš za Rijeku kao da ti o svakoj utakmici život ovisi, ili te nema u momčadi. Božinov je brzo ušao u ovu drugu kategoriju.