Jučer je počeo festival maštanja i zabrinutosti. Prijelazni rok, zimski, u kojem je svima dozvoljeno sve. Jezik za zubima drže samo direktori i treneri klubova dok određeni igrač ne uplovi u neku od željenih luka. Svi trguju, slažu »svoje momčadi«, menadžeri daju sugestije kako djelovati na »mercatu«. Kinezi su najkonkretniji, iskrcaju brdo dolara ili eura i – uzmi ili ostavi. Kineski zmaj prijeti Europi. Na Starom kontinentu je svejedno mašta razigrana. U Hrvata je prijelazni rok osluškivanje što će napraviti Rijeka, odnosno Dinamo… Jedina dva kandidata za naslov prvaka. Ostali se uglavnom bave »izlaznim mercatom«. Kako prodajom zaraditi za preživljavanje.

Zabavljaju se i menadžeri. Za svoj novčanik. Jedan od ozbiljnijih (s obzirom na to da je danas svaki krčmar – agent!), Ivan »Tarzan« Cvjetković, prije dva mjeseca je tvrdio da je Mitrović najbolji stoper HNL-a (izborio je reprezentaciju i zabio gol Kosovarima…) i da ima mnogo upita velikih kubova. Ali da će s Rujevice otići samo kada svi budu zadovoljni iznosom koji će se naći na stolu. Bez obzira na fiksno obeštećenje. Mitrović će, uvjeren je tada bio Cvjetković (njegovi su igrači Mandžukić, Vida…), napraviti drugi najbolji transfer HNK Rijeka, poslije ovoga Kramarićeva od desetak milijuna eura. Bez obzira što je riječ o – stoperu. Rijeka želi zadržati cijelu momčad, ali svi su, kako kaže Damir Mišković, na prodaju! Uvijek postoji alernacija, mogućnost dovođenja još kvalitetnijeg igrača.

Dobro je, međutim, da Stefan Ristovski, nakon što su ga prošetali kroz pola Italije (Sampdoria, Udinese, Fiorentina…), ipak, barem za sada (ali tek je prošao jedan dan prijelaznog roka), ostaje na Rujevici. Osobno ne volim slatke priče o prijelaznom roku, hranjenje nečije mašte, ali ostanak Ristovskog je jedan od uvjeta da Rijeka na kraju sezone osvoji naslov prvaka. U što sam uvjeren. Sačuva šest bodova prednosti nad Dinamom.

Što nam donosi nogomet u godini koja je tek počela? Nastavit će se (na Kekovu radost) urušavanje sustava tiki-take. Neće to više biti način s kojim će se tražiti put do pobjede, već samo povremena kontrola utakmice. Razdoblja utakmice, ne i cilj, filozofija igre. Real Madrid, Juventus, Chelsea i Bayern su odbacili tiki-taku, a sahranio ju je i čovjek koji je taj način igre doveo do savršenstva – Guardiola. Mourinho je nikada nije oženio. Vratila se brzina, igra se na kartu brzog osvajanja slobodnog prostora. Ni »lažna devetka« više nije pozicija, već je povučeni vođa navale starog kova pedesetih godina prošlog stoljeća. Lažna devetka je prazan prostor ispred ispred dva suparnička stopera, pripremljen za napadača iz drugog plana. Ili Andrijaševića… ! Jednostavno nije uloga, nego geometrijska ideja.

Ristovski i Vešović su udarna igle HNK Rijeka, Kekova stroja za golove i bodove. Budućnost sustava igre je na do sada zapostavljenim – bekovima. U vremenima koja dolaze morat će braniti se i napadati. Biti dodatni vezni igrač. Zar nije to i Vešović u fazi obrane? »Bekovi« i »krila« su budućnost nogometa. Krilni napadač ovisi o »beku« koji mu čuva leđa. Ako se zna braniti »krilo« ima četrdeset metara »radnog prostora«. Za trku i dribling. Golovi padaju nakon centaršuteva prije uzdužne linije…

Ravnoteža momčadi je veoma bitna. Matjaž Kek zna što hoće. Pedantan do boli. Jedan je od treneraa koji sedam dana priprema jednu utakmicu. U svakom detalju. Druga je priča da se ne može predvidjeti rano primljeni pogodak i sve pada u vodu… Čemu ravnoteža iz pripreme utakmice? Reakcija u hodu i nova taktika. Ljepota nogometa i snaga Rijeke s trenerom Kekom. Raznovrsnost igre prema naprijed. Sjajna organizacija u kojoj su bekovi – krila. Željezna taktička disciplina. Rijeka u ponedjeljak počinje pripreme za sezonu nikad većih iščekivanja. Nikada nije, naime, krenula u proljeće s plus šest bodova.

Tko će otići i hoće li biti pojačanja, maštanja su navijača. Mišković, Juričić, Mance i Kek dovoljno su ozbiljni da znaju što rade i kako do naslova prvaka. Sjećate se ljetnjeg prijelaznog roka i lavinu kritika zbog odlaska Bezjaka, Tomasova, Balaja, Močinića, Samardžića, Leškovića… Tko ih se više sjeća? A kako tada reče Mišković, vizionarski, Rijeka nikada nije bila jača!