Nakon turbulentne godine što se može poželjeti u 2019. iz perspektive Rujevice? Za početak barem dva jako kvalitetna transfera koja će omogućiti dodatnu stabilnost poslovanja i otvoriti mogućnost za dolaske novih igrača, a odmah potom europski iskorak odnosno hvatanje vlaka koji vodi u skupine Europske lige. Tu je i trofej s kojim je uvijek lijepo okruniti sezonu.
RIJEKA Nogomet je emocija, znakovito je u nekoliko navrata u godini na zalasku znao istaknuti Damir Mišković, prvi čovjek HNK Rijeka. A emocija, i to onih različite gradacije, u 2018. u životu riječkog nogometnoga prvoligaša bilo je možda i previše. Ali, i to je sastavni dio života, posebice sporta i – uvijek nogometa. Jer rijetko koji drugi sport može kod igrača i navijača izbaciti toliku silinu osjećaja. A to se najbolje vidjelo ove, najbolje godine u povijesti hrvatskog nogometa.
Godina na odlasku može se možda najplastičnije dočarati u osam kratkih detalja nakon što je krajem prosinca klub postao vlasništvo Teanne Limiteda.
1. Odlasci i dolasci. Rijeku su napustili stožerni igrači iz slavljeničke generacije koja je osvojila dvostruku krunu (Vešović, Mišić, Bradarić, Gavranović, Elez…), produžili su suradnju ili došli neki novi »klinci« (Žuta, Pavičić, Čolak…).
2. Aktualni prvak pomalo je »trokirao« na startu sezone, ali odigrao je itekako pamtljivo proljeće, momčad Matjaža Keka bila je najbolja u drugom dijelu sezone i dva kola prije kraja i matematički je mogla ugroziti Dinamo, obraniti titulu.
3. Ispadanje iz Europe od norveškog Sarpsborga bilo je pomalo šokantno, nakon prve utakmice u gostima (1:1) Rujevicu su Norvežani zaledili golom u 83. minuti. Označeno je to promašajem sezone…
4. Matjaž Kek, najtrofejniji i najdugovječniji trener Rijeke, oprostio se od Rujevice, ali ne i od Kvarnera. Nakon poraza kod Gorice i šest kola bez pobjede slovenski je stručnjak dao ostavku, u Rijeci je proveo pet i pol godina osvojivši s »bijelima« naslov prvaka, dva Kupa Hrvatske i Superkup, a njegove su ekipe i triput igrale skupine Europske lige.
5. Igor Bišćan naslijedio je Keka i uzdrmanu momčad vratio u život, u devet utakmica na klupi ostvario je osam pobjeda uz samo jedan remi s Hajdukom. Nekadašnji trener Rudeša i Olimpije vratio je »bijele« uoči zime na drugo pa treće mjesto, ali s utakmicom manje.
6. Prvi put nakon jako dugo vremena došlo je do otvorenog sukoba Armade i uprave, riječki ultrasi nikako se još uvijek zbog mladenačkih »grijeha« iz prošlosti ne mire s činjenicom što je Bišćan trener, a Renato Pilipović njegov pomoćnik. Svoje nezadovoljstvo naznakovitije su manifestirali bakljadom protiv Dinama i kratkim prekidom utakmice.
7. Rijeka je postala jedina momčad ove polusezone koja je nanijela poraz europskom Dinamu, gledatelje je u trans bacio Antonio Mirko Čolak jedinim pogotkom na utakmici.
8. U javnost je dospjela vijest o kreditu od 18 milijuna eura za kamp prema Social Sportu kojega, kako tvrdi direktor Luka Ivančić, klub redovito otplaćuje i posluje stabilno.
Nakon turbulentne godine što se može poželjeti u 2019. iz perspektive Rujevice? Za početak barem dva jako kvalitetna transfera koja će omogućiti dodatnu stabilnost poslovanja i otvoriti mogućnost za dolaske novih igrača, a odmah potom europski iskorak odnosno hvatanje vlaka koji vodi u skupine Europske lige. Tu je i trofej s kojim je uvijek lijepo okruniti sezonu. A Rijeka u Kupu čeka svoju prigodu, a ne treba zanemariti prvenstvo dok god se igra… I na kraju, zasigurno ono što svi žele, nova sinergija uprave i navijača, onaj zamašnjak koji treba svakome klubu. Želja je puno i velike su. Ali, nisu zabranjene. I u ovom slučaju neostvarive.
