Slatke brige

Traži se rješenje za zadnju liniju u kojoj vlada najveća gužva, Rožman od sedam braniča treba tri startera

Mateo Sučić

Nino Galović/Foto S. DRECHSLER

Nino Galović/Foto S. DRECHSLER

I jesenas je Rožman dugo tražio idealnu kombinaciju, početkom sezone predsjednik Damir Mišković zagrmio je da će dovesti još najmanje jednog središnjeg braniča, nezadovoljan kako je momčad odigrala u Osijeku i očito je na pravi način isprovocirao igrače



RIJEKA Današnjom utakmicom protiv Budafokija (Umag, 14.30 sati HNTV) Simon Rožman »peglat« će završne detalje za zahtjevan nastavak sezone koji će obilježiti veliki broj utakmica. Rijeka traži veznjaka i krilo što sugerira da trener »bijelih« na ovim pozicijama želi dodatna rješenja iako je prilično jasno da je udarna postava za proljeće iskristalizirana. Pogotovo što se ofenzivnog dijela tiče…


– Taktički je bilo na dobroj razini, treba popraviti realizaciju, još malo podignuti agresiju i brzinu trke u fazi obrane i brže napadati igrača s loptom. Do prve službene utakmice svi će imati istu minutažu, ne pripremamo se za prvu utakmicu, nego za cijelo prvenstvo pa u glavi imam još tri, četiri opcije… Meni je važnije da svi igrači koji su ovdje znaju kako se želimo ponašati na travnjaku, a onda ćemo vidjeti koji je sastav najbolji u određenom trenutku – rekao je Rožman o utakmici protiv ND Gorice.


Nevistić je siguran na golu, Tomečak i Štefulj na bočnim pozicijama, Lončar i Čerin u veznom redu, a o suparnicima će uglavnom ovisiti hoće li se Rožman odlučiti za opciju s dva napadača (Andrijašević, Kulenović) pa ubaciti trećeg veznjaka ili s dva krila (Murić, Menalo) i jednim napadačem (Andrijašević/Kulenović).




Utakmice protiv MOL Fehervara i ND Gorice pokazale su da ofenzivni dio momčadi i građenje igre ne bi trebali biti problem u nastavku sezone za koji je puno veća neizvjesnost kako će posložiti obranu.


Rijeka najviše golova prima s Velkovskim, najmanje s Galovićem

S kojim središnjim braničima na travnjaku Rijeka prima najmanje, a s kojima najviše golova? Odgovor je relativan s obzirom na to da na broj primljenih golova utječe mnogo faktora i u kolektivnom sportu kakav je nogomet nikada odgovornost nije isključivo na jednom pojedincu, ali brojke kažu da Rijeka najčešće prima golove dok igra Darko Velkovski, a najrjeđe kada igra Nino Galović.
Ovi podaci nisu egzaktni s obzirom na to da su različiti igrači igrali protiv suparnika različite kvalitete, ali svejedno su vjerojatno i u uredima na Rujevici predmet analize. Tako, primjerice, dok je Velkovski bio na travnjaku, Rijeka je primila pogodak svakih 65 minuta (15 u 982 minute u igri), kada je igrao Smolčić pogodak se primao svake 73 minute (18 u 1308 minuta u igri), a s Escovalom svakih 75 minuta (13 u 977 minuta u igri). Rijeka je najrjeđe primala golove kada su igrali Capan, čiji je prosjek primljenog pogotka svake 82 minute (10 u 825 minuta u igri) i Galović, s kojim bi Rijeka primila pogodak svake 84 minute (15 u 1260 minuta) dok bi bio na travnjaku. Arsenića i Galešića nismo uzeli u obzir zbog male minutaže.

Lideri


Rijeka tu ima najviše opcija, za tri mjesta u srcu obrane konkuriraju Capan, Galović, Smolčić, Arsenić, Velkovski, Escoval i mladi Galešić i Rožman će tu morati dobro odvagnuti kako bi pronašao idealan balans. I jesenas je dugo tražio idealnu kombinaciju, početkom sezone predsjednik Damir Mišković zagrmio je da će dovesti još najmanje jednog središnjeg braniča, nezadovoljan kako je momčad odigrala u Osijeku i očito je na pravi način isprovocirao igrače.


Posebno se to odnosi na Nina Galovića, koji se u završnici jesenskog dijela sezone prometnuo u središnju figuru riječke obrane. Rožman je silno zadovoljan kako upravlja zadnjom linijom, a pritom za razliku od Velkovskog ne teži kompliciranim rješenjima, uz to je i prilično glasan… Pokazao se pouzdanim u iznošenju lopte, dobar u duelima, a posebno u organizaciji igre zadnje linije u kojoj više nije bilo velikih rupa kao dok je tu središnju ulogu u zadnjem redu držao Velkovski.


Luka Capan drugi je igrač koji pikira na mjesto u zadnjoj liniji, nakon krize u koju je upao zbog dviju loših reakcija (dva identično skrivljena jedanaesterca kod prekida) pokazao je mentalnu stabilnost, a sve više i lidersku crtu. Bio je i važna figura važnih utakmica, od Kopenhagena do Real Sociedada i Alkmaara, kada je bilo gusto Capan je uvijek pokazivao karakter koji ga krasi i bio pravi.


Završnicu jeseni standardno je odigrao i Hrvoje Smolčić, njegov prvi dio sezone je bio za visoku ocjenu iako je još uvijek bilo grešaka kakve su razumljive za 20-godišnjaka. Dojam je da i njemu više odgovara igrati s Galovićem nego s Velkovskim jer pokazuje veću sigurnost u fazi obrane i ima više slobode kada se želi priključiti napadu.


Napadač


Utakmica protiv MOL Fehervara pokazala je i da Zoran Arsenić može biti važan adut za proljeće, on je zbog ozljede propustio cijeli jesenski dio sezone i sada će tražiti svoju priliku za dokazivanje i ostanak u Rijeci.


Darko Velkovski na zadnje četiri utakmice jesenskog dijela malo je kliznuo u hijerarhiji, najviše iz razloga što je Rožman u Galoviću pronašao tu središnju figuru obrane, ali Velkovski je igrač s iskustvom koji je u određenim utakmicama (Real Sociedad, Osijek) igrao i na desnoj strani zadnje linije, odakle se puno više mogao uključivati u napadačke izlete.


Joao Escoval je igrač koji je jesenas skupio najviše nastupa (ne i minuta), ali i koji je najviše oscilirao. S jedne strane ima sjajne fizičke predispozicije (brzina, skok) i veliku želju, s druge na neke sjajne utakmice zasjeni ponekom lošom reakcijom. U nedostatku drugih rješenja Rožman ga je dva puta koristio i kao napadača (Kopenhagen, Hajduk) u završnicama utakmica…


U ovom trenutku najslabije u borbi za te dresove prvotimaca kotira Niko Galešić, ali isključivo zbog svojih godina i iskustva. Od stožera Rijeke može se čuti da je riječ o velikom radniku, igraču koji je strašno napredovao i koji je Rijekina budućnost na mjestu središnjeg braniča.


U Rijeku je i došao kao stoper iako je za »bijele« uglavnom igrao u veznom redu, a sada je protiv MOL Fehervara i ND Gorice imao vrlo dobru rolu. Struka Rijeke je ta koja će procijeniti hoće li za njega biti dovoljno prostora na proljeće ili je bolje da tih pet mjeseci odigra negdje na posudbi gdje će biti standardan prvotimac i dobiti seniorsko iskustvo.


U svakom slučaju, Rožman ima dovoljno rješenja za zadnju liniju, zdrava konkurencija može biti samo pozitivan impuls svakomu, a iskustvo iz jeseni tijekom koje su samo Smolčić i Galović odigrali više od 50 posto mogućih minuta sugerira da će biti prilike za svih sedam igrača u konkurenciji. Na njima je da se bore za minutažu, a na treneru »bijelih« da odabere prave figure.