RIJEKA  Kad čovjek još jednom odvrti film subotnjeg remija (2:2) sa Slaven Belupom na Rujevici, Rijeka može biti zadovoljna s bodom. Ali realnost je kako se, u svom dvorištu, rezultatski podbacilo. Nemojmo se lagati, svi su očekivali pobjedu.

A u prvom se poluvremenu podbacilo i igrom. Sterilnom dominacijom, dva kiksa kod primljenog gola i crvenim kartonom u sudačkoj nadoknadi. Dakle, bilo je pogrešnih procjena u pripremi utakmice. Da nije, ne bi Rijeka bila bolja kad je imala igrača manje i skoro došla do pobjede, a igrajući 11 na 11 djelovala kao da gol može dati samo slučajno.

Na drugoj strani te medalje su kolosalni gol Dantasa za 2:2, sjajnih 45 minuta Tea Barišića, jako dobre partije Oreča i Ndockyta, još jednom demonstrirani »krepat ma ne molat« karakter kad je brojčano inferiorna Rijeka krenula u lov na bod(ove) i nogomet pun šokova, uzbuđenja i preokreta iz kakvog se uvijek rađaju utakmice koje se pamte. Ova se, nažalost, neće pamtiti po pobjedi nego po desnoj vanjskoj, ‘triveli’ Tiaga Dantasa u stilu sunarodnjaka Ricarda Quaresme. Već u 19. kolu, lako mogući: gol sezone.

– Hvala na pohvalama. Bio je to prekrasan gol. Sigurno jedan od najboljih u mojoj karijeri. Vjerojatno i najbolji. U redu, Shelbourneu sam isto zabio lijep pogodak, da. No, najvažnije mi je što sam pomogao momčadi osvojiti barem bod u jednoj stvarno teškoj utakmici – pričao je Dantas u miks-zoni ispod zapadne tribine Rujevice pola sata nakon remija s odličnim Koprivničancima.

Jeste li tom desnom vanjskom zdesna baš gađali suprotne rašlje ili je to bio centaršut koji je postao spektakularni pogodak?

– I da sam centrirao, ne bih vam priznao – smije se Tiago.

– Ali najiskrenije, jesam, želio sam zabiti. Pokušao sam baš ono što se i dogodilo, staviti loptu tamo u gornji kut. Hvala Bogu da je ušla. S obzirom na sve što se dogodilo tijekom utakmice to nam je donijelo bod koji može biti jako dragocjen.

Zamah

Vaš peti pogodak ukupno i drugi u pet dana. Fino ste ušli u 2026. godinu?

– Da, osobno jako mi je dobar ovaj početak 2026. godine. Nastavit ću davati sve od sebe da pomognem klubu, pomognem momčadi. Bila je to vrlo teška utakmica, posebno u drugom poluvremenu kad smo morali ići 10 protiv 11. Napravile su se neke taktičke promjene na poluvremenu, normalno, ali dogovorili smo se da u nastavak istrčimo kao da nemamo igrača manje. Jer u prvo smo poluvrijeme ušli pretjerano uspavani, odmah primili gol iz akcije u kojoj smo morali zaustaviti najprije prodor pa onda i centaršut pa na kraju i udarac glavom kojim smo primili gol. To nam se ne smije događati. Svaka čast i Belupu, složili su sjajnu akciju. Mi smo se potom mučili da napokon na pravi način uđemo u utakmicu, a onda… Još i crveni karton. Imaš osjećaj da se sve okrenulo protiv tebe.

Nije baš ni uvod drugog poluvremena bio dobar. Belupo je imao šanse za pobjeći na 0:2 čime bi vjerojatno presudio utakmicu?

– Točno, mi u prvih 15 minuta drugog poluvremena nismo ništa kontrolirali, radili su nam što su htjeli! Ali nekako smo ipak uzeli zamah, sami sebe digli kad smo im uzeli loptu s igračem manje. Plus, igrači koji su ušli s klupe zaista su donijeli veliki pozitivni impuls, svaka im čast. Bili su stvarno od jako velike pomoći. Na žalost, na kraju samo remi. A imali smo priliku s Jurićem na kraju doći do željenog cilja, do pobjede. No, u ovako stvarno teškoj utakmici uspjeli smo uzeti i taj jedan bod, pokazati karakter… Mislim da je to važno za nas. Treba ispraviti dosta pogrešaka, ali ima i puno toga dobroga za uzeti iz ove utakmice.

Rijeka je proigrala kad je na jalovi posjed nakalemila borbeni duh. Ispalo je da ste bili bolji s deset igrača?

– To je mentalitet koji nam Victor Sanchez usađuje od prvog dana. Strast, borbenost, vjeru u ono što radimo. I još kad se to spoji s tom navijačkom energijom, njihovom podrškom, strašću i ljubavlju za Rijeku… E onda je sve moguće. Pa i igrati bolje s deset nego s 11 igrača na terenu.

Postali ste glavni arhitekt igre ove riječke generacije?

– Zato što mi je Rijeka od prvog dana – dom. Tako se osjećam, kao doma. Moja druga godina u Hrvatskoj, novi grad i – nevjerojatan grad. Obožavam Rijeku! Moja obitelj je sada ovdje, beba i djevojka. Uživamo. Puni smo emocija prema Rijeci.

I vas se spominje kao igrača za kojeg, normalno, postoji interes bogatijih, velikih klubova. Je li moguće da odete već ove zime?

– Ma kakav transfer, pa kažem vam da obitelj i ja uživamo tu! Mi u Rijeci želimo ostati što je dulje moguće! Zahvalan sam i na vremenu provedenom u Osijeku, ali moja srce i moje misli su u Rijeci, uživam igrati za ovaj klub i biti stanovnik ovog grada. Mislim da ljudi uživaju u mom nogometu, a na kraju krajeva to je i najvažnije, da vratim tu emociju s kojom sam dočekan i koja mene i moje najmilije prati na svakom koraku.

Osijek

Sljedeće kolo gostujete u savršeno vam dobro poznatom Osijeku?

– Teška utakmica. Oni su u baš teškoj su poziciji, treba im svaki bod. Ovih dana u Rijeci lije kiša pa neću u uobičajenu nedjeljnu šetnju uz more, nego kod kuće pogledati Osijek – Dinamo. A mi ćemo u Osijek po ono po što idemo u svakoj utakmici – po tri boda.

Hrvatskom ste auditoriju priuštili portugalski specijalitet, vaš gol bio je klasična »trivela« koju je svjetski proslavio sunarodnjak Ricardo Quaresma?

– Da, da… Čim je lopta ušla u gol, dobio sam poruku od najboljeg prijatelja. Samo mi je napisao »Opaaa… Ricardo«! Nasmijao sam se. Bila je sjajna odluka povući taj potez. Ušla je, zabio sam jedan od najljepših golova karijere. I to je to. Već prošlost. Idemo dalje.

Dakle… Subotnja večer donijela nam je samo jedan bod, ali i širinu kadra te potvrdu karaktera i borbenog duha kao zalog, pozitivu i optimizam za ono što slijedi?

– Da, kad kvaliteta igre nije prava, trud mora biti još veći. A Rijeka to ima, to je jedna od snaga ove ekipe i ono što je Victor Sanchez donio Rijeci. Nismo pobijedili Belupo, ali sve u svemu mislim da nam ide jako dobro. Imamo i odgovornost i sposobnost i kvalitetu i disciplinu i borbenost. Kako nastavak sezone bude odmicao, bit ćemo sve bolji. I igrom i rezultatima – zaključio je Dantas.

Stoperi su imali horor-večer protiv odličnog Belupa. Stvar su spasile pričuve plus duet Oreč-Ndockyt i Dantas. S njim je ovo drukčija, bolja momčad. Nemoguće je oteti se dojmu da ova Rijeka može bez svakoga, osim bez Dantasa! S njim na travnjaku sve je lakše. Ako ne ide nikako drukčije, onda padne spektakularna »trivela« i »skidanje paučine« iz protivničkih rašlji.

Tiago Dantas je – nogometni virtuoz i ključni igrač ove riječke generacije.