RIJEKA  Lijepe se brojke iščitavaju na službenoj web stranici Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka. Jučer malo iza podneva bilo je 3.020 pretplatnika i 11.043 člana. Raste temperatura zraka i raste broj onih koji su unaprijed rezervirali svoje mjesto na Rujevici.

Jučer je počela slobodna prodaja godišnjih kompleta ulaznica za novu sezonu. Na blagajnama-zapad, koje rade od ponedjeljka do petka od 16 do 21 te subotom od 9 do 13 sati, te putem portala ulaznice.nk-rijeka.hr na kojem se navijači mogu i učlaniti i kupiti komplet ulaznica.

Bit će ove sezone utakmica, europski spektakli, SHNL derbiji, obrana dvostruke krune, kup trileri… A navijači unaprijed znaju da će svaki put vidjeti momčad voljenoga kluba koja ide sto posto ratnički, diše kao jedan, nikome ne priznaje da je bolji.

Jedan od simbola te i takve Rijeke je dvometraš koji je prije dvije godine u tišini, jedva primjetno, došao na Kvarner pa vrlo brzo, čim mu se ukazala prva prigoda, postao »riječki Bastoni«. Stoperski majstor. Ne znaš je li bolji u defenzivi ili u kreaciji napada iz zadnje linije.

Reprezentativac Bosne i Hercegovine s kojom lovi plasman na Svjetsko prvenstvo, prvak Hrvatske s Rijekom i jedan od ljubimaca rujevičkih tribina… Stoperčina, Stjepan Radeljić.

Obiteljski čovjek, 27 godina. Ne zanima ga nikakav glamur, ni jednom gestom ne pokazuje da je u profesiji u kojoj se zarađuje višestruko više od prosječnoga građanina Hrvatske ili BiH. Dečko iz kvarta, kao svaki drugi.

Tako je proveo i ljetni odmor. Ni Maldivi, ni Sejšeli, ni Havaji nego…

– Bučići kod Novog Travnika! Godišnji odmor iz snova – zadovoljno se smije Radeljić.

– Jesam, takav sam tip osobe. Nije bilo puno vremena za odmor pa samim time ni za neka putovanja. Sa suprugom sam dogovorio da nećemo nigdje nego lijepo kod kuće uživati s obitelji. Baš smo, kako se kaže, odmorili glave nakon svih onih predivnih svibanjskih uzbuđenja i slavlja. Obišli smo prijatelje, posvetili se obitelji. Jako kratak, ali baš jako kvalitetan godišnji. Točno ono što nam je trebalo. Lijepo je vidjeti svijeta, ali dom i obitelj su najbolje utočište. I evo me… Jedva čekam u puni pogon, jedva čekam što naporniji rad pa da što spremniji krenem odmah u Ligu prvaka.

Trijumfi i proslave

Dakle, nema više poštede zbog ozljede kvadricepsa?

– Mislim da ću danas ući u maksimalno opterećenje s ostatkom ekipe. Imao sam dvadesetak dana odmora pa sam onda radio tjedan dana individualno. Dakle, eto i mene na »mučenju« kakvo i moji prijatelji suigrači prolaze.

Na prvu se činilo da je samo udarac u kvadriceps, onda se zakompliciralo?

– A da. Nije uopće stvar u tome da sam igrao nezaliječen. Jesam, vratio sam se ranije od predviđenog nakon one ozljede koljena, ali bio je to kontrolirani rizik. Borili smo se za naslov i Kup, ne možeš gledati sa strane, goriš od želje da pomogneš ekipi. I onda se u finalu Kupa dogodi udarac u kvadriceps. Ukratko, stvorio se hematom, a onda se nakon dva-tri treninga s reprezentacijom BiH pretvorio u rupturu. No, sve je to sada prošlost. Paze nas ovdje da ne krenemo prerano nakon ozljeda, ali mogu ja. Dosta mi je više laganijeg rada sa strane. Vrijeme je za puni pogon, nema veze koliko je teško. Moramo udariti temelj za dugu sezonu, spremiti se za dvije utakmice tjedno. A mi smo ekipa koja stalno ide sto posto. Zato smo i osvojili trofeje.

Dakle, prošla sezona još »zvoni u ušima«?

– A kako neće?! Još se sliježu dojmovi. Svaki dan misli nekoliko puta odu prema tim trijumfima i proslavama. Pogotovo sada kada smo opet svi zajedno. Ljudi u klubu, navijači… Gdje god dođem, svi svaki dan govore o tome. A pričat će se još dugo, dugo… Ipak je napravljeno nešto za povijest. No, mi u momčadi to gledamo samo kao polaznu točku za iduću sezonu u kojoj želimo i bit ćemo još bolji. To je jedino normalno. Zato i radimo još jače, još napornije. Nema »plakanja« da je odmor bio kratak, da je vruće, da su treninzi teški… Igraš za Rijeku, prvak si Hrvatske, čeka te Liga prvaka. Radi i budi sretan što si dio nečega tako velikog.

Kako je raditi po ovoj vrućini? Baš je ozbiljno upeklo.

– Da radimo usred dana, bilo bi neizdrživo, Ali posla se hvatamo ili rano ujutro ili kasnije navečer. Pakleno je, ali što ćemo sad, čuditi se ljetnim temperaturama tijekom ljetnih priprema? Evo, sutra idemo u Austriju pa onda u Sloveniju. Tamo će biti svježije i lakše raditi u planinama.

Dobili ste nove kolege u obrani, kakvi su Anel Husić i Justas Lasickas?

– Pa vidjeli ste i sami. Jako, jako dobri! Vrijedni igrači, dobri karakteri, baš onakvi kakve Rijeka treba. I odmah se u prvoj prijateljskoj utakmici vidjelo da na svakog novog igrača možemo odmah računati. I na Iankova i Ndockyta. Dobro je to. Što više kvalitetnih igrača, to su i treninzi bolji. A nije demagogija nego živa istina, svi će nam trebati ako ostvarimo cilj i uđemo u skupinu europskog natjecanja. Bit će toliko utakmica da će svatko morati dati svoj veliki doprinos. I bit ćemo spremni, odmah. Za Ludogorec ili Minsk, svejedno.

Svi kao jedan

Skupina Lige prvaka… Je li to tek teorija ili vi u svlačionici ipak sanjate čudo, plasman u skupine najspektakularnijeg nogometnog natjecanja na svijetu?

– Mi vam na to gledamo vrlo jednostavno, dat ćemo sve od sebe, a kad je tako, onda je uvijek sve moguće. Istina da je do toga jako težak put, ali ova momčad živi za to, za taj plasman u skupine Lige prvaka. Ni kada sam bio u moldavskom Sheriffu nitko nije vjerovao u nas pa smo upravo to napravili. Ako sam mogao s Moldavcima, onda sigurno vjerujem da mogu i s Rijekom. Samo da budemo Rijeka kakva smo pokazali da znamo i možemo biti, ona koja svojim zajedništvom, svojom borbenošću zasluži i ono malo sreće koja je uvijek potrebna da se ostvari baš veliki rezultat. Opet, primjer nam je prošla sezona. Bilo je i posrtaja, ali nijednom nismo pali nego radili još jače. Pa nas je nagradilo. I sada smo prvaci Hrvatske koji prvu utakmicu sezone igraju u Ligi prvaka!

Kakva se god ekipa složila, tko god otišao ili došao, dojam je da ćete opet biti ona klasična, prošlosezonska borbena Rijeka, svi kao jedan. A onda ste neugodan protivnik za doslovno svakoga?

– Pa to može samo tako i nikako drukčije. Prošle sezone se Fruk izdvojio i u nekim nas je utakmicama izvukao svojim potezima. Ali i on je »rintao«, borio se kao svi ostali. To je jedini način. Da budemo kao jedan. Na tom temelju i kad imaš loš dan može te izvući neka individualna inspiracija i kvaliteta. Ali… Samo ako je cijela momčad, ako je Rijeka iznad svih. Trener Đalović i cijeli stožer najviše rade upravo na tome. Da smo dobra klapa, da čuvamo leđa jedan drugome, da se to vidi na terenu. Želje ne krijemo. Boriti se za naslov i Kup, ući u skupine Lige prvaka ili Europske lige. To su snovi. Nitko nam ih ne može zabraniti i stvarno naporno radimo da budemo spremni te snove pretvoriti u stvarnost.

Dinamo je već potrošio više od deset milijuna na pojačanja. Krenut će i Hajduk, prije ili kasnije. I Osijek se pojačava. Koliko je po vama obrana naslova realnost? Još se puno promjena može dogoditi u momčadi.

– Teže je obraniti nego osvojiti, to znamo. I uvijek se mora puno toga poklopiti da nakon 36 kola budeš iznad svih. Ne sumnjamo da će nam sad biti još teže nego prošle sezone, ali Rijeka ne odustaje niti od jednog cilja i trofeja. Neka grizu svi protiv nas, neka žele srušiti prvake. Bit će i Rijeka još motiviranija, još žešća i čvršća. Idemo mi opet po sve! Pa ćemo vidjeti gdje ćemo doći – zaključio je Stjepan Radeljić.