RIJEKA Pred nogometašima Rijeke tri su stanice do kraja tekuće prvenstvene sezone, a uoči finala Kupa Hrvatske što dolazi na kraju turbulentnog post-korona razdoblja tijekom kojega su »bijeli« prosuli previše bodova i osvajanje drugog mjesta sveli na teoriju.

Još nije sve izgubljeno, u igri je devet bodova, dvije relativno lake zadaće (Inter, Istra 1961) i Jadranski derbi na Poljudu (Hajduk). Da stvar bude bolja, Riječani su stekli potrebno samopouzdanje rujevičkom pobjedom nad Dinamom (2:0), prekinuvši seriju od pet utakmica bez troboda i tri uzastopna poraza.

– Sve je još moguće. Moramo se nadati kiksu Lokomotive i Osijeka, u subotu pobijediti Inter, bodovno se približiti drugom mjestu i produljiti neizvjesnost. Vjerujem da plasman u Europu nije upitan, ali osvojiti do kraja drugo mjesto… To bi već bila senzacija. Iako… Nije nemoguće, nisu ni Osijek, ni Lokomotiva nedodirljivi, i njima se može dogoditi loš rezultat u ova tri preostala kola – kaže Stjepan Lončar koji je aktivno sudjelovao u trijumfu nad »modrima« u utakmici koja je potvrdila da riječka momčad vrijedi puno više od posljednjih rezultata.

Promašeni »zicer«

– Bila je to prava utakmica, svi mi cijelu sezonu živimo za derbije, to su najslađe utakmice. Dobro je da smo protiv Dinama prekinuli niz od pet utakmica bez pobjede, tijekom kojih smo osvojili samo dva boda. Igrali smo organizirano cijelu utakmicu, a što je još bitnije, vrlo pametno. Nije u našoj igri bilo pogrešaka i gluposti koje smo dosad radili, a to nas je nagradilo već u drugoj minuti.

Naravno da je puno lakše igrati kad povedeš tako rano, a svih pet prethodnih utakmica smo kretali od »minus jedan«. Teško se vraćati kad gubiš, općenito smo jako teško probijali blokove protivnika koji su se protiv nas branili, neki igrali i bunker. Protiv Dinama je situacija bila obrnuta, poveli smo i dominirali. Dinamo jest imao posjed, ali mi smo bili puno opasniji. Uostalom, mogao sam i ja staviti šlag na tortu, ali…

Mnogi će u šali reći da Lončar lakše pogađa »rašlje« iz slobodnog udarca, nego prazan gol…

– Promašio sam »zicer«, nadam se da se to više neće ponavljati. Bio sam uvjeren da postižem gol, sve mi se otvorilo, a onda udarim loptu tako kako je udarim… To se inače zabija zatvorenih očiju, ne znam što mi bi. Baš mi je bilo krivo, uvijek se lijepo upisati u strijelce, pogotovo u utakmicama protiv Dinama.

Eto, ispada stvarno da lakše zabijam golove izvan šesnaesterca, nego »zicere« u šesnaestercu. Tako je kako je, nastojat ćemo tu šansu što prije zaboraviti i ispraviti. Volim zabijati iz daljine, imam dobar udarac, ali često nema prilike, jer se momčadi protiv kojih igramo najčešće začahure u zoni udarca i nema puno prostora za udarce. Stalno smo u bloku, uvijek me netko vuče, puno je teže.

Evo, Lokomotiva se protiv nas zatvorila, pucao sam dvaput u blok. kad je otvoren šut, zašto ne, ali ovako… Teško se izboriti za pravi udarac. Međutim, pucat ću i dalje, ući će valjda jedna lopta od pet udaraca, ali treba doći do pet šuteva, ha, ha, ha…

Kad je u pitanju igra »bijelih« protiv »modrih«, akcije uoči prvog pogotka Rijeke ne bi se postidjeli niti puno jače momčadi. Kontinuirani napad kroz besprijekornu pas igru začinjen pogotkom. Gdje ćeš bolje…

– Da, da, tika-taka dvije minute, stvarno super. Tako smo se i dogovorili prije utakmice. Dobro, nismo baš mislili da će ispasti tako dobro, ali dogovor je bio da spustimo loptu na zemlju, da ne srljamo, da smirimo igru. Nastojali smo da lopta ne bude samo kod igrača Dinama, jer bismo se u tom slučaju puno trošili. Ispalo je najbolje moguće.

Motorika i dinamika

Simon Rožman opredijelio se središnjicu osmisliti četvoricom igrača u rombu, opredijelivši se u organizaciji igre na motoriku i dinamiku (Halilović, Pavičić, Lončar).

– Mislim da se osjetio pomak na bolje, pogotovo u igri prema naprijed. Halilović se odlično priviknuo na novu poziciju, na kojoj je dosad igrao Lepinjica, Pavičić i ja smo ispred njega imali puno više prostora za kreaciju. Dobro smo igrali, dominirali smo u sredini, treba tako i nastaviti, držati taj ritam. Od nas veznih igrača očekuju se golovi i asistencije, nadam se da će ih biti.

Lončar ima jasnu računicu kad je u pitanja završnica sezone.

– Moramo nastaviti igrati u istom ritmu i po mogućnosti pobijediti sve tri preostale utakmice do kraja prvenstva. A finale Kupa je poslastica za sve, za klub, za nas igrače i navijače. Međutim, do te finalne utakmice čeka nas jako puno posla. Možda ja jesam preoptimističan, ali tako razmišljam, trebamo biti gladni golova i bodova. Hajduk na Poljudu? Igrat ćemo pred praznim tribinama, ali Jadranski derbi je uvijek više od utakmice. Hajduk se mora čupati, a mi želimo pobjedu, mislim da će utakmica biti jako dobra.

Povoljne okolnosti za Riječane tiču se činjenice da je uoči Jadranskog derbija pred »hajdukovcima« puno teži ispit protiv Dinama u Maksimiru, nego što je to zaprešićko gostovanje »bijelih«.

– Idealno bi bilo kada bismo se uoči međusobne utakmice s Hajdukom odlijepili četiri boda pa bismo rasterećeniji putovali u Split. Međutim, ne smijemo podcjenjivati Inter, bez obzira što ga malo dijeli od ispadanja. Nitko Zaprešićane nije glatko pobijedio u posljednjim utakmicama, svi su s njima vodili borbu. Međutim, moramo tu utakmicu pobijediti kako znamo i umijemo i čekati kiks Hajduka.