RIJEKA Vrpcu oko ruke nosi Martin Zlomislić, na terenu se borbeno-liderski najčešće postavlja Ante Majstorović, najneupitniji autoritet svlačionice je Damir Kreilach, ali kolosalni Toni Fruk se u tjednu priprema za Jadranski derbi pa onda na samom travnjaku te u konačnici, kako možete pročitati u ovom razgovoru, apsolutno isprofilirao kao još jedan istinski lider. Sve što je najavio, sve što je igrački napravio i sve što je rekao nakon povijesnih Rijeka – Hajduk 5:0 s njegovim hat-trickom bilo je 100 posto kapetanski.

Dečko je dva dana prije utakmice, onako u svom stilu, tiho ispod glasa i bez busanja u prsa, ali maksimalno autoritativno rekao:

Prvo: Nema više alibija, nema umora, nema nikakvih priča o problemima, rotacijama, podlogama, vremenskim uvjetima… Idemo odmah od prve minute pokazati tko je Rijeka i zašto smo i prvaci i osvajači Kupa.

Drugo: Tko god dođe na Rujevicu, moli se da preživi prvih 20-30 minuta. A mi se moramo postaviti tako da im odmah damo do znanja kako se u našem domu u prvom redu nas pita kako će derbi završiti.

Treće: Moramo imati više samopouzdanja, ne smijemo izgledati kao da jedva čekamo da utakmica završi čim povedemo ili početi igrati kako znamo tek kad primimo gol, nego od prve minute protivnicima pokazati tko je Rijeka.

Četvrto: Ako netko i ima sitnijih problema s klubom, svejedno mora biti maksimalno motiviran za sebe, za svoju karijeru. Pa kad istrčiš, valjda želiš svom silom ne dati ikome da bude bolji od tebe.

Peto: Ključ je motivacija, a temelj reprezentativnog uspjeha su dobre igre u klubu. Nema ni reprezentacije ako u klubu nisi pravi. A svatko, valjda, želi dati ono najbolje od sebe za svoj klub i dobiti izbornikov poziv.

Šesto: Ljudi, nama je nogomet posao. Dozvoljen je samo jedan stav: nikome ne priznati da je bolji. Ti me čuvaš? U redu, želim biti bolji od tebe i dokazat ću ti da jesam bolji.

Sedmo: Trudim se, kad nas ne ide, biti taj koji će povući ekipu. I golom i asistencijom i borbenošću i stavom i samopouzdanjem…

Osmo: Dosta je priče o prijelaznom roku, velikom broju novih igrača i novom treneru koji je došao nakon početka sezone. To je traženje izgovora i od tada su prošli mjeseci. Nema alibija!

Deveto: Doći će i jaki inozemni transfer i poziv za Vatrene na SP ako Rijeka i ja budemo pravi. Ne pada mi na kraj pameti razmišljati ni o čemu drugome osim o dvije stvari: Rijeka i pobjede Rijeke.

Deseto: Rijeka nije klub za osmo mjesto. Oscilacije ne smiju biti ovako česte. Moramo povezati nekoliko pobjeda u serijama i u svaku utakmicu s najboljim mogućim sastavom istrčati goreći od želje za pobjedom.

Bez pardona. Kristalno jasno. Uz poruku »ja ću nas povesti, samo slijedite moj primjer«.

Čestitke

Dva dana kasnije vidjeli smo jače »asfaltiranje« Hajduka i od one rapsodije 2006. na Poljudu pod vodstvom velemajstora Davora Vugrinca i golgetera Ahmada Sharbinija na terenu te Dragana Skočića na klupi. Još kad bi Igor Novaković aktivirao svoj »turbo«. Hajduk je igrao pun straha, osjetili su kako imaju posla s momčadi kojoj ne mogu ništa. Svaki riječki posjed bio je panika u splitskim redovima.

Prije gotovo 20 godina tri gola dao je veliki Vuga, a prekjučer na Rujevici – veliki Fruk. »Copy-paste« priče iz 2006. godine. Samo s još uvjerljivijom Rijekom. Nije bilo u Dalmaciji, nego na našem Kvarneru, nije bilo 4:0 nego 5:0, hat-trick zabio je Fruk (u samo 27 minuta), ali je dodao i bombon-asistenciju za jednako takav peti gol u splitskoj mreži. Dominacija. Ponižavanje protivnika, na najsportskiji mogući način.

Nadamo se da Victor Sanchez više neće ići u brojne rotacije bez prijeke potrebe. Fruk, Vignato, Dantas, Adu-Adjei. Kad su ta četiri igrača zajedno na terenu Rijeka je puna znanja, talenta, kvalitete, siline.

A strpite se i da pravu šansu dobije Iankov, vjerojatno kad Fruk ode za pozamašnu odštetu. Bugarin je također majstor nogometa. I kako polako slažemo utakmicu na utakmicu sve je jasnije da Rijeka zapravo ima i kvalitetom i širinom »rostera« – odličnu momčad. Postoji li itko, a da još misli kako primjerice Vignato ne može odigrati na Djouahrinoj razini? Ili da je odlazak Selahija baš beznadežno nenadoknadiv? Rijeka je jaka.

No, naravno, ne smije »poletjeti«. Niti je Hajduk bio 15 bodova bolji kad je došao na Rujevicu, niti je realni odnos snaga taj da bi Rijeka Splićanima u deset od devet utakmica utrpala pet komada kao prekjučer. Ali da je daleko bolja nego što skeptici »trube« već mjesecima i da ima jako dobrog trenera, to je sad valjda već svima jasno. I uz to klupsko vodstvo generira ozračje u kojem nema ni bespotrebne euforije, ni pognutih ramena i bespotrebne drame.

Pola sata nakon velikih 5:0 i tri gola plavokose klase nije nam ostalo ništa drugo nego da na upitni pogled Tonija Fruka »Zar opet ja pred mikrofon?« odgovorimo sa: »A nego ‘ko drugi?! Sam si kriv što što tako sjajno igraš, zabijaš i asistiraš«.

O Frukovoj veličini, igračkoj i ljudskoj, svjedočile su i geste protivnika. Dok je Toni govorio u miks zoni, Hajdukovi igrači su prolazili pored njega ulazeći u autobus i svaki ga je pozdravio bar tapšanjem po ramenu, svaki ga je pohvalio. Potučeni do nogu, ali korektni, Splićani su odali priznanje majstoru. Najglasnije Ante Rebić: »Majstore, vidimo se. Svaka ti čast«!

– Definitivno naša najbolja partija ove sezone – počeo je Fruk. Vjerojatno najbolja možda i nekoliko godina unatrag, ali nismo ga prekidali.

– I najprije želim reći kako pobjedu posvećujemo našim divnim navijačima koji su se, možda i više nego mi na terenu, ove sezone napatili gledajući nas i navijajući. Ovaj put smo jako dobro igrali, baš onako kako smo htjeli. Znali smo kakvi nas uvjeti čekaju i da zbog bure možda nećemo moći igrati onako kako bi željeli. Može bura puhati koliko god hoće, ali volju i želju za pobjedom ti nitko i ništa ne smije oduzeti. E to, to smo pokazali.

I odmah je na pohvale nakalemio upozorenje. Kapetanski.

– Ono što nam još uvijek nedostaje, to jest ono što ove sezone još nismo pokazali jest kontinuitet pobjeda. To sad moramo demonstrirati. Moramo vezati nekoliko trijumfa, vratiti se u riječki pobjednički ritam, Rijeku vratiti tamo gdje Rijeka i pripada jer ovo mjesto na ljestvici nije realno. A uz podršku kakvu imamo i uz ovakve predstave kao protiv Hajduka upravo nam to i slijedi. Serija pobjeda.

I u najavi derbija i na samoj utakmici i sad nakon povijesnog trijumfa, djelujete i javno istupate kao pravi vođa. Koji je uvjeren da Rijeka ima i kvalitetu i širinu igračkog kadra daleko veću nego što »dobronamjerni« spočitavaju.

– Pa normalno da ima! I kvalitetu i veliki potencijal s velikim brojem mladih talenata i dugačku klupu. A konačno smo i pohvatali ideje ovog trenera. Više nema traženja alibija u plastičnim podlogama ili udarima bure, nego imamo svaki put istrčati sa željom da pobijedimo i gotovo. Svaki put kad to učinimo, kao protiv Hajduka, rezultat će nas nagraditi.

Razbili su Bijeli Splićane koji kao da se nisu ni pojavili na utakmici. A jutro na sam dan derbija krenulo je povišenom temperaturom i povraćanjem Jankovića i Petroviča koji su bili predviđeni kao članovi startne postave. Ispalo je da u Rijeci za svakog postoji zamjena.

– Bilo je dosta turbulencija, da. Čak su neki pisali da bi opet moglo biti odgode. No, nismo dozvolili da nas išta poljulja u želji za pobjedom. Tko god je zaigrao, odradio je vrhunski posao. Primjerice Husić na zadnjem veznom. Svi smo bili fenomenalni i pobjeda je koliko god izrazito rezultatski izražena, toliko i sto posto zaslužena.

Pjesma

Što je Sanchez rekao kad ste na kraju utakmice i te rapsodije svi zajedno ušli u svlačionicu?

– Nije rekao ništa – smije se Toni.

– Slavili smo, pjevali smo i samo nam se pridružio. Dan nakon utakmice slijedi analiza, ozbiljan rad, ali poslije ovakve pobjede večer je bila rezervirana za slavlje. Zbog vremenskih uvjeta nismo mogli igrati onako lijepo kako želimo, ali po ovakvom vremenu ključ nije bio u posjedu nego u prilagodbi uvjetima kad ti bura nosi loptu na sve strane. Dogovor je bio da idemo visoko u presing, nametnemo se, što prije zabijemo gol i da onda ne stajemo nego forsiramo dalje. U drugom poluvremenu, posebno nakon 4:0, nije bilo potrebe za nekom jurnjavom, pretjeranim trošenjem energije. Nije nas zanimao postotak posjeda, nego Rijekina pobjeda. I dobili smo, baš onako kako treba. Uz fenomenalnu obranu i šampionsko iskustvo.

Slijedi AEK Larnaca, u četvrtak na Rujevici. I dalje vrijedi onaj »aksiom« izrečen prije Hajduka: nema umora, nema alibija, idemo dalje svom snagom…

– Jasno da vrijedi. Pa svi mi igrači upravo to volimo, to tražimo. Utakmica svaka 3-4 dana. Vidjeli smo koliko su teška europska gostovanja i zato u dvije uzastopne domaće utakmice, s AEK Larnacom i Celjem, moramo riješiti pitanje prolaska. Vjerujem da ćemo to osigurati u našem domu na Rujevici.

Tek su mu 24. godine. U prvoj sezoni za Rijeku bio je najbolji asistent i igrač. Prošle sezone najbolji strijelac i igrač i ključna figura povijesne dvostruke krune. Ove sezone najbolji strijelac i igrač, hat-trick u najvećoj pobjedi otkad je Jadranskih derbija, već neko vrijeme neupitan član Vatrenih i to u sezoni uoči Svjetskog prvenstva. Jes li svjestan da stvara povijest i da je već ušao u povijest kao jedan od najboljih igrača Rijeke otkad je HNL-a, da zauvijek ostati najsjajnijim slovima upisan u klupske almanahe, da će će njegove partije u dresu Rijeke prepričavati generacijama i generacijama. Toni je već – klupska legenda.

– Uff… Kad to tako čujem ne znam što reći nego – hvala. Puno hvala. I da odgovorim: ne, nisam. Nisam još svjestan svega toga. Vjerujem da ću biti kad malo ostarim. Ali evo… Radim ono što najbolje znam, trudim se doslovno uvijek dati sve što mogu za ovu ekipu i za ovaj klub jer i klub je meni sve dao. U Rijeci se osjećam vrhunski i vjerujem da zajedno možemo napraviti velike stvari. Opet.

Možda smo svi malo vrući od kolosalne i povijesne pobjede u koju je ugradio tri gola i jednu asistenciju, ali procjena se nameće sama po sebi. Ovakav Fruk sigurno kao član Vatrenih sljedeće ljeto ide u Ameriku na SP.

– A ja se nadam. Nastavit ću raditi maksimalno da si osiguram mjesto za Ameriku. Već sam skupio i dosta iskustva u tim reprezentativnim ciklusima. Posebno mi dobro dođu kad je Rijeci ne ide pa se tamo napunim samopouzdanjem, treniram sa svjetskim klasama, učim i upijam od njih, pobjeđujemo. Onda to primijenim u klubu. Sad će i Rijeka ući u taj kontinuitet, moramo vezati pobjedu na pobjedu.

A lopta kojom ste razbili Hajduk?

– Na sigurnom, spremna za potpisivanje – pun osmijeha je odgovorio pa se vratio slavlju.

Nakon što je u večeri povijesnog trijumfa i radosti prije svega: zahvalio navijačima i – suigrače upozorio na ono što nedostaje (kontinuitet) te obvezu da se u svaku utakmicu ulazi s nepoderivom voljom, borbenošću i željom za pobjedom.

Toni Fruk. Majstor, nogometni artist. A uz to i lider i fajter. Igra nogomet za koji se plaća ulaznica, a uskoro će netko Rijeci platiti puste milijune da pojača neku od ionako najjačih europskih ekipa. Jer uz pojam »klasa« u rječniku komotno može stajati – fotografija Tonija Fruka.