Pod riječkom urom

Slovenac »Michels« prvi pokorio Hrvatsku!

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL

Matjaž Kek nije Maurizio Sarri niti je dvojnik Rinusa Michelsa, kreatora totalnog nogometa, čovjeka koji je proglašen za trenera stoljeća (prošloga) 1999. godine, ali će jamačno postati prvi stranac koji je pokorio Hrvatsku



Dostojevski je napisao da će ljepota spasiti svijet. Tko zna je li ta rečenica bila inspiracija njegove nogometne filozofije… Napisali su između ostaloga Talijani u obrazloženju »Nagrade Bearzot«, trenera godina, Mauriziju Sarriju, treneru Napolija. Ispred Allegrija iz Juventusa! Sarri živi nogomet 13 sati dnevno… Napolijeva igra, kao uostalom i svih njegovih ekipa, festival je ljepote.


Matjaž Kek nije Maurizio Sarri niti je dvojnik Rinusa Michelsa, kreatora totalnog nogometa, čovjeka koji je proglašen za trenera stoljeća (prošloga) 1999. godine, ali će jamačno postati prvi stranac koji je pokorio Hrvatsku. Osvojit će naslov prvaka s Rijekom! Michels je trenirao četiri puta dnevno (Tko ne želi, može otići…), a početak priprema bio je rad u »vojnom logoru«. Ajax je nakon toga igrao toliko lijepo da je za odlazak na utakmice bio kao ići na koncert. Snagom kolektiva.


Pobjeđivati, zabaviti se zabavljajući… To je ovosezonska Kekova Rijeka. Dvije posljednje utakmice na Rujevici (Osijek i Inter) najbolja su potvrda. Baz obzira na to što remek-djelo ostaje razmontiranje Dinama (5:2) u onoj prvoj utakmici na riječkom travnjaku. Na drugoj su Zagrepčani trebali proći slično, ali… Kada lopta neće u mrežu. Rijeka je u prvom dijelu sezone ostvarila velikih plus 6 bodova prednosti. Igrom i rezultatima postavljeni su temelji za proljetnu žetvu.




Prvih pola sata igre u susretu s Interom podsjetili su na »jesensku čaroliju«. Andrijašević i Gorgon promijenili su krvnu sliku momčadi, donijeli su visoku tehničko-taktičku razinu. Sa 26 golova riješili su puno toga, ono što, primjerice nije mogao prošle sezone Mario Gavranović. Rijeka je tada igrala drugačiji nogomet. Na dizel pogon, u odnosu na ovaj pjenušac koji klizi grlom zadovoljstva. Bradarić i Mišić su napredovali do Čačićeva poziva, igraju sve bolje. U njihovim su rukama ključevi ritma igre. Na desnoj strani Ristovski i Vešović imaju razornu moć atomske bombe… Matjaž Kek je spario stopere, Župarića s Elezom. Sjećam se kada na pripremama u Portugalu nikada nije potrošio riječ za »veliko pojačanje«, Jelavića, odnosno senzaciju Essiena, nego je papagajski ponavljao – dovedite mi stopera. Jer, Župarić se odmah ozlijedio. Snaga ove momčadi izlazi iz svlačionice. Kek nije trepnuo oko Jelavića, a Gavranović se već sada žali da bi htio igrati više, »savjetuje« trenera da igrom popravlja formu… Najmanji je to problem. Kek vlada svlačionicom. Danas igrači u treneru više ne traže brata ili oca, već strogog učitelja kod kojega će napredovati i napraviti novi bogatiji transfer.


»Klasična Rijeka«, kazat će stručni komentator Joško Jeličić pokazujući neke akcije, »Rijeka završava napad s osam igrača, sustav dobro skriva njihove mane, a ističe vrline«. Riječani oduševljavaju igrom. Najjači je to argument da je osam bodova prednosti nedostižno. Jasno, Kek se mora igrati vatrogasca, gasiti požar euforije koji je zahvatio cijelu Rijeku. Sve je ludo… Lud je i Slovenac. Luda je, naime, čovjek s novim idejama, dok one ne trijumfiraju. Na putu je da postane genijalac. Zar netko sumnja? Ali upozorava da uspjeh i zadovoljstvo nisu sinonimi… Nakon 36. kola povlači se crta…


U subotu je nova utakmica, i to ne bilo kakva, nego s Lokomotivom u Kranjčevićevoj. Ali, snaga Rijeka je u činjenici da je prestala jahati »bijele miševe urote i zavjere«, vjeruje u ono što radi, svoju igru. Prepoznatljivu i učinkovitu. Zlatnim šampionskim stazama Učke… Slovenac s Pohorja, kada želi razbistriti glavu u potrazi za novim idejama, sjedne na bicikl i pravac – vrh Učke! Život je – pedaliranje. Ako staneš, padaš! Rijeka ne zna za poraz, a što je najvažnije, nikada nije igrala tako atraktivno. Bila je jaka, ubojita, ali nikada u 43 sezone otkako je neprekidno član elitnog razreda, nije nudila takvu nogometnu raskoš. Kekov opojni koktel. Bunkeraša koji napada s osam igrača…


Iznad Rujevice je samo nebo. Bit će ludo u pretposljednjem kolu na promociji protiv Cibalije (prije Maksimira), na Rujevici. Damira Miškovića dijeli još nekoliko koraka do novih snova i one iz Stuttgarta.


»Molim vas, nemojte me buditi…« Još uvijek vrijedi ona »možemo dobiti svaku iduću utakmicu…« Vrag nikad ne spava. Iako ću prije dobiti sedmicu na lotu nego što će Rijeka izgubiti prednost.