RIJEKA  »Ker ljubezen ne pozna meja«, grafit je u Šapjanama koji bezglasno poručuje da je sport most koji povezuje narode i nekadašnje državljane. U riječkom slučaju to se vidi i na primjeru Janeza Kovačiča, dugogodišnjeg igrača i trenera rukometaša Ribnice, koji je ni manje ni više nego pretplatnik na utakmicama nogometaša Rijeke. Spomen Adriana Fegica, autora »doppiette« u epskoj pobjedi nad Real Madridom, ili minijature Matjaža Florjančiča, samo su kockice u tom mozaiku u koji se uklapa ovaj prekogranični sport, priču u kojoj se naš sugovornik prisjeća poznatih rukometnih imena, kao što su Ivica Gibor Rimanić, Željko Tomac, a sa »svoje strane granice« Mitja Valenčić. Nastavak je to duge tradicije iz dana osvajanja kupova bivše države, kada su slovenski ljubitelji nogometa iz Ilirske Bistrice i okolice, povezani s Klanom, dolazili navijati za Rijeku.

– Dolazim u Rijeku iz Ribnice, koja je vrlo stabilan slovenski prvoligaš – kaže Janez Kovačič. Trajni most koji ga i danas veže za riječki sport je Milan Rimac, istaknuti bivši nogometaš i djelatnik u sportu. Automobil mu je putujući kiosk navijačkih rekvizita s obzirom na broj zastavica i šalova Rijeke.

– U rukometu sam inače praktički cijeli život, nakon igračke karijere bio sam sportski direktor kluba, sada sam proslavio i trideset godina na jednoj od funkcija u klubu. Kada je pak riječ o riječkom rukometu, ne zaboravljam legendarnog pokojnog Juru Lakića, naravno i Damira Čavlovića, norveške izbornike Ivicu »Gibu« Rimanića i Željka Tomca, čija kći igra za norvešku reprezerntaciju. Jasno, i Darka Dunata te Borisa Dragičevića, svi smo mi dragi prijatelji. Dok se još moglo i dok nam je dob dozvoljavala, unutrag nekoliko godina smo se susretali na prijateljskim utakmicama. Došlo je možda do nekakve krize, ali ću svakako nastojati da se opet okupimo.

Majica

Rimac je višedesetljetno zapaženo ime riječkog sporta, razgranat na sve strane, u ovom slučaju je nezaobilazan u ovoj priči.

– Bio sam zaposlen u Malom Lošinju, isto tako i u Jušićima, svugdje su dolazili klinci i stariji, sve redom navijači Rijeke. Zavolio sam taj klub, a uostalom, gradovi Rijeka i Ljubljana su uvijek bili povezani. Sjetimo se samo da su u Olimpiji igrali Veselica, Srok, uostalom, i trofejni reprezentativac Miloš Hrstić. Borut Škulj je bio vratar Rijeke, tu je igrao slavni Adriano Fegic, također i Matjaž Florjančič. Inače, Adrijanova kći je iz Ajdovščine, slovenska rukometna reprezentativka.

Janez Kovačič, kojega prijatelji zovu i Ivan, slavi i jubilej dolaska na Rujevicu.

– Prijatelji me podsjećaju da trebam dobiti majicu za deset godina dolaska na utakmice Rijeke. Desetljeće sam i službeni fan riječkog kluba. Dolazim na svaki susret, izostanem tek kada me spriječi utakmica mog rukometnog kluba. Proljetos sam imao sreću da sam u pohodu na naslov prvaka samo jednom izostao.

Prošao je Božić, ovdašnjim ljubiteljima nogometa osim uspomena na tople dane, srca griju sjećanja na gromoglasne fešte na Korzu na kojima se slavila dvostruka kruna, titula prvaka i osvajanje Hrvatskog kupa.

Nada

– Kako je ono bilo super… Vraćao sam se doma pa opet dolazio u Rijeku, bilo je to od one jedne nedjelje pa do utakmice sa Slaven Belupom. Bio sam u onom mnoštvu na Korzu koje je slavilo naslov prvaka, naravno da sam se lijepo osjećao. U Sloveniji je, što se navijanja tiče, druga priča. U one davne dane sam volio Olimpiju, sada su druga vremena, nisam još bio na ljubljanskom stadionu.

Svjedočio je, naravno, i pobjedi Rijeke nad Goricom kojoj se radovao kao i svi navijači Bijelih, pun nade poput njih očekuje lijepo nogometno proljeće na hrvatskim i europskim travnjacima.

– Rijeka je od 30. minute odigrala kao sa Šahtarom. Gledajući na televiziji susret s ukrajinskim klubom, bio sam skroz siguran da neće izgubiti, kao što sam bio uvjeren da će pobijediti Goricu. Inače, vidim da Rijeka sad ima igru, usput, bit ću malo zločest, Đalovića više nitko ne spominje. Sada se pak vidi da je Sanchez trebao vremena za sastaviti ekipu i ostvariti igru kakvu želi. Što se pak Europe tiče, ciparski i poljski suparnici su prepreke koja Rijeka može proći. Dalje pak sve ovisi o ždrijebu, nadamo se najboljem.