Igor Bišćan, Simon Rožman i Matjaž Kek
Ako Rijeka na Šubićevu svlada Lokomotivu i osvoju Kup Hrvatske mladi slovenski stručnjak postat će prvi trener u eri Gabriela Volpija/Damira Miškovića koji će objediniti ono što je najteže u trenerskom poslu: osvojeni trofej i promociju mladih, domaćih igrača
povezane vijesti
RIJEKA Matjaž Kek je prema svim pokazateljima najuspješniji trener u povijesti riječkog nogometnog prvoligaša. Ne samo da je najtrofejniji i najdugovječniji već je i najomiljeniji. Ono što će svi navijači Rijeke zamjeriti Keku za njegova mandata na klupi “bijelih” jest činjenica da nije promovirao niti jednog mladog igrača. Na stranu brojna logična ili manje logična objašnjenja – činjenica je da se za Kekova vođenja prve momčadi Rijeke niti jedan mladi igrač iz omladinskog pogona nije uspio afirmirati u bijelom dresu.
Igor Bišćan se za razliku od Keka kratko zadržao na klupi Rijeke. Vrlo brzo je odlepršao pod HNS-ove skute iskoristivši lošu atmosferu na tribinama kao dobro objašnjenje za povlačenje u trenerski puno manje zahtjeve izborničke vode. Iza sebe je ostavio drugo mjesto i njegov najveći uspjeh na klupi Rijeke – osvojeni Kup Hrvatske. Bišćanov opus ukrasili su prvi pokušaju afirmacije domaćih igrača. Priliku je dobio Ivan Lepinjica, ulazio je i Denis Bušnja, a prve nastupe upisali su Hrvoje Smolčić, Filip Braut, Matej Vuk i Adrian Liber. Daleko je to bilo od sustavnog uvođenja mladih igrača u momčad kojom su dominirali iskusni “legionari”, ali Bišćan je ipak povukao hvalevrijedan potez i obratio pažnju na domaći kadar.
Simon Rožman naslijedio je Igora Bišćana momčad koja se pod teretom financijskih problema u klubu počela polako raspadati. Bišćan je prošlu sezonu zaključio s kadrom vrijednim gotovo 28 milijuna eura, Rožman je priveo prvenstvo kraju s desetak milijuna jeftinijim igračima u svlačionici. S Rujevice je otišla gotovo cijela jedna jedanaestorka: Žuta, Sluga, Heber, Župarić, Punčec, Puljić, Acosty, Grahovac, Čanadžija, Kvržić…
Srezana primanjaRožmana je za razliku od njegovih trofejnih prethodnika pogodio još jedan značajan hendikep – stanka uslijed koronavirusa i njezine teške nuspojave – financijski udar na tradicionalno osjetljive novčanike nogometnih profesionalaca pa i prvotimaca Rijeke. Naime, igrači Rijeke su dogovorom s Upravom kluba smanjili svoja primanja za dvije trećine što sasvim sigurno nije pozitivno utjecalo na motivacijski faktor kod brojnih Rijekinih stranaca. |
Rožman je zamjene uglavnom tražio i dobivao iz vlastitog dvorišta. Pandur se postepeno promovirao u prvoga vratara, Lepinjica ušao u “top 5” Rijekinih igrača po broju nastupa ove sezone, Smolčić se ustalio, Braut i Štefulj su također, posebno nakon korona-stanke, sakupili dosta prvoligaških minuta, a Rožman je protiv Istre 1961 priliku za prvoligašku debi pružio i mladom braniču Galešiću. Nije riječ o igraču iz omladinske škole Rijeke, ali je riječ o mladom igraču vrijednom pažnje.
Rožman je uoči finala Kupa u Šibeniku osvojio treće mjesto što je za jedno mjesto slabiji rezultat od Bišćana, ali je osvojio svega tri boda manje. Bišćan je bio drugi s 67 bodova, Rožman treći s 64 boda… Ostvarili su jednaki broj prvenstvenih pobjeda (19), Bišćan je ostvario tri remija više… Nešto se tu naravno pitalo i konkurenciju. Rožman je ipak protiv sebe imao nešto jači Osijek i preporođenu Lokomotivu.
Simon Rožman prvoga dana kolovoza ima prilike napraviti ono što nije uspjelo ni njegovom slavnom prethodniku Matjažu Keku. Ako Rijeka na Šubićevu svlada Lokomotivu i osvoju Kup Hrvatske mladi slovenski stručnjak postat će prvi trener u eri Gabriela Volpija/Damira Miškovića koji će objediniti ono što je najteže u trenerskom poslu: stvaranje i rezultat, odnosno osvojeni trofej i promociju mladih, domaćih igrača.
