RIJEKA  Bijeli su definitivno na putu prema gore. Nogometaši Rijeke došli su do jubilarne 50. pobjede nad Hajdukom u Jadranskim derbijima, i to u zasad u jednoj od najlošijih sezona u HNL-u. Sezona koja bi se, nastavi li ovako momčad Sergeja Jakirovića, opet (ne)očekivano mogla pretvoriti u jednu uspješnu. Ne kao posljednjeg desetljeća, kad su Bijeli bili redovito »pretplaćeni« na druga mjesta i osvajanje Kupova, no već na sezonu u kojoj bi dohvaćanje Europe bio pohvale vrijedan podvig. Rijeka je i prije dvije godine po dolasku Gorana Tomića zaostajala za trećeplasiranom Goricom 15 bodova pa je uspjeh sve to nadoknaditi i u posljednjem, dramatičnom međusobnom ogledu na Rujevici (2:1) preskočiti Turopoljce. I završiti na trećem mjestu (61) ispred Hajduka (60) i Velikogoričana (59).

Prvenstvo je ostalo jedini kolosijek Bijelih, u Kupu je doživljen sramotan posrtaj u Bijelom Brdu. No, Kup može biti i šansa Bijelih. Naime, druga, treća momčad te pobjednik SuperSport Kupa idu u kvalifikacije Konferencijske lige, a u Europu će, vrlo je izgledno, voditi i četvrto mjesto ako jedna od prvih triju momčadi osvoji Kup. S obzirom na to da su u četvrtfinalu već Osijek i Hajduk, a Dinamo igra utakmicu osmine finala protiv Splita, velika je vjerojatnost takvog raspleta. No, to je dio priče koji trenutno nije u prvom planu Riječana.

Koliko je god Europa daleko, a i blizu, na Rujevici se u ovom trenutku ne opterećuju previše kalkulacijama i prognozama. Gleda se samo svako sljedeće kolo, po struci i igračima na jedini ispravni put. Igrači i trener ne »istrčavaju« s izjavama i obećanjima, premda je sasvim jasno da unutrašnja, potajna želja i ambicije itekako žive. Posebno nakon prvih triju kola u kojima su Bijeli osvojili sedam bodova, sve na teškim gostovanjima (Osijek, Šibenik, Hajduk).

Niti druga opcija

Najnovijim uspjehom Bijeli su se promovirali u drugu gostujuću momčad HNL-a s čak 17 bodova, iza Dinama koji je u gostima osvojio bod više, dok je treći Hajduk s dva boda manje. Istina, Modri imaju dva gostujuća susreta manje, a Hajduk jedan. Pred momčadi je u nedjelju i obveza više protiv bivšeg Jakirovićeva kluba, samo domaći uspjeh s »fenjerašem«, kojem gori pod nogama, oplemenio bi gostujuću proljetnu seriju. A više nego dobar razlog je i činjenica što je Rijeka najlošija domaćinska momčad HNL-a. Osvojila je samo pet bodova na Rujevici! Tek jednom je pobijedila (Lokomotiva) i dvaput remizirala (Šibenik, Gorica).

Što se to toliko bitno dogodilo na Rujevici da je momčad u kratkom vremenu doživjela preporod? Prije svega, to je dolazak Sergeja Jakirovića, 46-godišnjem mostarskom stručnjaku i bivšem igraču Bijelih danas je točno 70 dana od preuzimanja momčadi i navještaja renesanse. Jakirović je sa svojim stručnim stožerom vrlo brzo i jasno detektirao i otklonio probleme te u kratkom vremenu standardizirao momčad koja je dobila »glavu i rep«. I na taj način poprilično ogolio slabosti i ljetošnje loše procjene struke i vodstva kluba (Palikuča, Mišković) u odabiru vatrogasnih trenerskih rješenja.

Rijeka je u jednom trenutku imala i više od 45 igrača u rosteru prve momčadi, što vjerojatno nije imao niti jedan europski klub. Igrači su na travnjaku u dobrom dijelu utakmica izgledali poput veterana, a momčad kao da se prvi put skupila i nikad nije igrala ozbiljan nogomet. Bivši treneri, posebno toliko obećavajući Serse Cosmi, nisu uspjeli stvoriti niti izbliza ono što je Jakirović uspio u nešto više od dva mjeseca. Iako Jakirović u samom startu nije bio ozbiljna, prva, a vidjelo se niti druga opcija ureda Rujevice. Više su s njim kontaktirali novinari nego struka, koja je nade isprva polagala u riječku priču (Tadić, Budicin, Đalović) nakon jednog propalog angažmana (Mangia) i potom slijepe vjere u karizmatičnost jednog Talijana, što je dovelo do neviđenog Cosmi showa. Jednostavno, Rijeci se morao dogoditi Jakirović da bi postala ozbiljna momčad.

Dosta rezervi

Novi trener je prije svega uveo red u svlačionici i na treninzima. I odvojio poneku »trulu jabuku«. Rijeka je sada prije svega trkački moćnija, puno bolje igra druga poluvremena, što je do nedavno bilo nezamislivo. Posloženija je, počevši od obrane (Dilaver) na kojoj sve počiva, a u isto vrijeme je napadački moćnija s dva nova (Janković, Marin) i dva domaća igrača (Frigan, Ampem). Jakirovićeva maksima »važno je i ne gubiti« pretvorila se u onu »još je bolje pobjeđivati«. Rijeka bi, nastavili li s ovakom bodovnom berbom, mogla od najvećeg gubitnika postati možda i najveći dobitnik prvenstva. Sve to u trenutku dok još ima brojne unutarnje rezerve. Dok na klupi neki »našpanani« čekaju pravu šansu (Banda, Jurić, Krešić, Stanić), drugi mogu biti kvalitetne zamjene (Smolčić, Goda, Liber, Bogojević), a treći su na putu povratka (Mitrović) uz bitan val mladih igrača koje tek treba promovirati (Babić, Bodetić, Gajzler, Dujmović, Simčić). Sve uz puno dobrog rada, ozbiljniji i posloženiji pristup. Naravno, i uz cijelu priču oko ciljanih pojačanja, uglavnom iz Dinama, jer kako i sam Jakirović kaže »gdje tražiti kvalitetu nego u Maksimiru, koji je ima višak«.

Novo dokazivanje za Jakirovića i momčad je nedjelja i sudar s Goricom. Onom istom s kojom je pet puta pobjeđivao Rijeku, rušio Keka, Bišćana i Rožmana.