RIJEKA Sergej Jakirović posljednjeg je dana studenog promoviran u novog trenera Rijeke, rođeni Mostarac, koji je 23. prosinca proslavio 46. rođendan, drugi se put vratio Rijeci. Onaj prvi dolazak vezan je za sezonu 2007./08. kad je kao igrač branio boje Rijeke pod stijenama pod palicom nikod drugog do Zlatka Dalića, trofejnog izbornika Vatrenih. Nakon Gorice, Maribora i Zrinjskog, koji je potpuno uskrsnuo, Jakirović se odlučio za novi izazov, a Rijeka dobila četvrtog trenera sezone.

Jakirović je i ranije bio u kombinacijama Bijelih, ali neke se stvari i okolnosti nisu poklopile. Odmah po dolasku na Rujevicu morao je dobro zasukati rukave jer Rijeke je jesenas bolno nasukana. Kao nikad dosad u HNL-u razočarala je sve i ostala dužna navijačima.

Koliko je slaganje nove Rijeke težak i zahtjevan posao i kako ocjenjujete zatečeno stanje po dolasku na Rujevicu?

– Nije puno teže od očekivanog, jer ipak ovdje ima kvalitetnih igrača. Zasad ide dobro, doveli smo 95 posto igrača koje smo planirali. Jako je važno da su što prije priključeni pripremama i da se što prije aklimatiziraju. Nije lako naći slobodnog i kvalitetnog igrača zimi pa smo morali ići na neke posudbe.

Osobno sam razgovarao sa svim novim igračima i bilo mi je važno da osjetim njihovu želju i energiju. To su mladi i kvalitetni igrači, a Dilaver je postao naš igrač, igrač koji je nasušno potreban ovoj momčadi, vođa na terenu i van njega. Dobru je da imamo tu jednu vertikalu, od Labrovića preko Dilavera do napada. Specifično je razdoblje, pripremamo se u prosincu, što nije nikad bio slučaj, a sve će se dodatno probuditi nakon Nove godine u smislu transferne politike. Možda netko i otiđe.

Koji profil igrača bi vam još dobro došao?

– U analizi smo i ona pokazuje da bi nam trebao zadnji vezni, koji bi držao balans između obrane i napada. Baš pozicijski igrač, igrač koji će imati čvrstinu, uzimati lopte i dobivati duele. Tražimo ga i nije ga lako naći.

Naravno, postoje takvi igrači, ali treba ga priskrbiti. Jako sam zadovoljan kako igra mladi Babić, on je 2004. godište i pokazao je protiv Juventusa da se ne boji i da zna. Ako ne nađemo takvog igrača, lako je moguće da Babić bude taj.

Ali imamo mi tu i Hodžu, kao i Selahija, koji su više »box to box« igrači. Nemam problema s time, nema veze koliko tko ima godina, a Babić ima sve karakteristike za tu »šesticu«, što je crni i rudarski posao. Tako želimo i juniorima pokazati put prema prvoj momčadi.

Moris i Niko

U posljednje vrijeme aktualan je i dolazak Morisa Valinčića iz Širokog Brijega, mladog Riječanina, koji je branio boje Dinamovih juniora?

– Valinčić ima još godinu i pol dana ugovor sa Širokim. Riječko je dijete i nekakav identitet se treba tražiti kroz domaće dečke, naravno ako imaju kvalitetu. Valinčića znam, bio je u jednoj priči oko dolaska u Zrinjski, a u Širokom igra jako dobro.

Iznimno je motoričan, 2002. godište i ako se bude otvorila mogućnost njegovog dolaska, zašto ne. Uklapa se u neku novu Rijeku, razvojan je, ali zasad je to sve na nekom »dugom štapu«. Ako se otvori mogućnost, volio bih da Moris bude s nama.

Dosta se u javnosti govori o dolasku igrača iz Dinama, koji je zadnjih deset godina bio glavni konkurent Rijeci. Je li preteška konstatacija da će ovo biti Rijeka na Dinamov pogon ili je to samo nužna realnost?

– To je nužna realnost i napravili smo sve da sve tri strane budu zadovoljne. Rijeka, Dinamo i igrači. Jednostavno, Dinamo je perjanica i ima puno kvalitetnih igrača, ali svi ne mogu dobiti minutažu i šansu.

Naravno, mi smo analizirali i tražili i po drugim klubovima što nas zanima, ali procijenili smo na kraju da nam ovi igrači mogu pomoći i odmah uskočiti. Ali i pomoći sebi, jer su isto negdje malo »zaštekali« u karijeri. Posebno važan mi je njihov motiv.

Najaktualniji je dolazak nadarenog Nike Jankovića, koji bi trebao preuzeti ulogu »playmakera« momčadi. Igrao je na posudbi u Zrinjskom, također je Dinamov igrač. Je li bio isključivo vaša želja?

– Ja sam Niku doveo u Zrinjski. Pregovarao sam s Dinamom i do ljeta je trebao biti u Zrinjskom. On je jako dobrim igrama skrenuo pozornost na sebe i riječ je o igraču, koji radi razliku. Motorički je moćan, trči 11, 12 kilometara po utakmici…

Ovo ništa ne bi bilo moguće da nije postojala osobna želja obitelji Janković. Trebao se taj trokut još zatvoriti sa Zrinjskim i Dinamom. No, osobno sam se u startu izuzeo iz te priče jer nisam želio »razmontirati« tu momčad koju sam slagao. To ne bi bilo fer od mene.

Tako se rasplela priča i mi smo njegov dolazak objeručke prihvatili. Razigravač? On je taj, motoričan, jak u igri jedan na jedan, dobar je u prekidima i u presingu. Bio je tri godine u Stuttgartu i usvojio njemački mentalitet.

Koji igrači više nisu u trenažnom procesu prve momčadi i na koje više ne računate? U pripremnim utakmicama nema Matea i Damjana Pavlovića, Bušnje, Karrice, Solana, Jurišića…

– Nije da ja na njih ne računam, nego je to odluka kluba. Traži se neka izlazna startegija u smislu pronalaska kluba, posudbi ili sporazumnog raskida. Oni treniraju u drugim terminima i situacija će biti puno jasnija nakon ulaska u 2023. godinu.

Mislim da Jurišić odlazi u Austriju, Karrica ima ponudu Zrinjskog, Bušnja ima ponude iz Slovenije… Takvo sam stanje zatekao, igrača je puno, brojka od 24 je gornja granica. Realno, teško je raditi s velikim brojem igrača i onda se stvara nezadovoljstvo. A utakmica je malo i igramo samo na jednom frontu.

Više zahtjeva

Kako »vratiti u život« Halilovića i Vrančića?

– Bilo je raznih razloga zašto nisu bili pravi na polusezoni. Sada treniraju jako dobro, ali ja nikome ne mogu pomoći ako to on ne želi sam sebi. To sam i njima rekao. Njihovo igračko znanje uopće nije upitno, nitko ih nije kupovao na »lijepe oči«. Sve je do njih, u konkurenciji su i bore se za svoje mjesto. Nastojat ćemo iz njih izvući maksimum. No, svi se moraju podrediti momčadi.

Fizičku spremu označili ste kao krucijalan problem na predstavljanju. Koliko se momčad digla kondicijski?

– Dečki rade jako dobro i vidi se da mogu više trčati. Sad je svaki trening minimum istračanih osam, devet kilometara. Smatram da su bivše kolege radile u najboljoj vjeri i namjeri, ali ne želim analizirati i tražiti gdje se pogriješilo.

Otvaramo novu stranicu, ja postavljam pravila igre i zahtjeve, koje želim da momčad ispunjava. Bez dobre fizičke spreme nema ničeg, možete biti najbolji na svijetu, ali ako nemate tu moć, sve je uzalud. Smatram da ova momčad s dobrim pripremama može biti 50 posto bolja.

Utakmica s Juventusom donijela je dosta optimizma. Koliko je on na čvrstim temeljima i kakvu ćemo Rijeku gledati na proljeće?

– Čvršću Rijeku i Rijeku s više taktičke discipline. Postavljamo više zahtjeva ispred igrača i ta utakmica donijela je optimizam. Nije lako odigrati tako s Juventusom i uvijek postoji bojazan da ćete biti »kanta za napucavanje«.

Inače sam pobornik jačih utakmicama u pripremama. Želim dobre povratne informacije, a i te utakmice dobar su podražaj za igrače. To smo dobili u Torinu. Pokazali smo da možemo igrati na visokoj razini.

Rekao sam dečkima da im je to baza za sve iduće utakmice. Kad se daje sve od sebe i poštuje momčadska hijerarhija, onda to izgleda puno bolje. A kad se igra s »figom u džepu«, može se izgubiti od bilo koga.

Brine li vas težina početnog rasporeda? Momčad mora u goste Osijeku, Šibeniku i Hajduku.

– Puno me ljudi to pita, ali što ćemo, takav je raspored. Idemo pomalo, sa svima moramo igrati. Složit ćemo momčad da možemo svima parirati. No, početkom travnja igrat ćemo te tri utakmice u nizu na Rujevici.

Svaka utakmica je važna, ali bez obzira na to gdje igramo, doma ili vani, cilj će uvijek biti tri boda. Raspored nije lak, ali ovo je za nas novo prvenstvo, 19 kola, a što je bilo prije dva mjeseca nikog ne zanima. Sada se dijeli novi špil karata i na nama je da što bolje iskoristimo tu situaciju.

Zdrav odnos

Koliko ste u kontaktu s predsjednikom Damirom Miškovićem i kakvu proljetnu strategiju na neki način kujete?

– Kontakti su svakodnevni, a normalno da je cilj stablizacija do ljeta. Želimo biti rezultatski što prije rasterećeni, a razlike su male. Do Slaven Belupa je 11 bodova, a oni imaju istu gol-razliku kao mi.

Ispod je Gorica na začelju s osam bodova manje, ali i utakmicom manje protiv Varaždina. Želimo se što prije stablilizirati u bodovnom smislu, da ne strepimo. Moramo gledati na sebe i na ono na što možemo utjecati.

Djelujete kao trener »čvrste ruke«. Kako funkcionira vaš odnos s igračima?

– Sa mnom igrači uvijek znaju na čemu su. To baš i nije bio slučaj kad sam ja igrao u odnosima s trenerima. Promijenio sam kao igrač puno klubova i to mi danas dosta znači u odnosima i psihologiji s igračima.

Igrače prvo gledam kao ljude, ne kao neke robote. Imaju svoje potrebe, obitelji i karijere. Zanima me normalan i zdrav odnos. Na terenu sam dosta zahtjevan, jako mi je bitno kako se radi. I da nema praznog hoda.

Volim profesionalnost, jer oni rade posao koji vole i od kojeg se dobro živi. Volim reći da igrači trebaju biti »normalni« samo dva sata dnevno. Osam sati spavaš, a 14 sati imaš za sebe. Nema ničeg ljepšeg, pogotovo kad vidimo čime sve sve ljudi bave.

Igrači znaju da želim red, rad i disciplinu te zasad stvarno nema nikakvih problema. Ako postoji neki problem, moja su vrata otvorena svakom igraču. Pomoći ću igraču na svaki način van terena, ali zauzvrat on mora to vratiti na travnjaku.

Kako ste doživjeli novi, veliki uspjeh Hrvatske na SP-u Kataru? Je li novo odličje u razmaku od četiri godine po vama iznenađenje?

– Nije to iznenađenje. Imao sam sreću da sam prije odlaska reprezentacije na prijateljsku utakmicu sa Saudijskom Arabijom bio s izbornikom Zlatkom Dalićem. On je bio moj trener i uvijek razmijenimo neka mišljenja.

Baš sam mu rekao da je sve moguće ako se prođe skupina. Naravno, treće mjesto je velik uspjeh. Nakon četiri godine neki igrači iz sadašnje postave bili su na dočeku 2018. u Zagrebu. Potvrda je to i da smo zemlja s velikim talentima i potencijalom. S obzirom na uvjete i infrastrukturu, to je svjetsko čudo.

Metković i Klagenfurt

Vaši bivši klubovi u potpuno su suprotnim situacijama. Zrinjski se bori za pravaka, Gorica za ostanak?

– Nije mi bilo lako otići iz Zrinjskog, ali postojala su dva okidača koja nemaju veze s nogometom. Mogao sam ostati do ljeta i biti prvak, ali procijenio sam da je vrijeme za odlazak. Ostavio ih sam na prvom mjestu, a kad sam dolazio, bili su šesti.

Srušili smo brojne rekorde, malo nas je dijelilo da ostanemo u Europi. Imali smo 14 pobjeda zaredom, 84 posto osvojenih bodova, primljenih tek 12, 13 golova… I meni djeluje sad to nestvarno.

Pokazali smo da se može s manjim budžetom i ne toliko poznatim igračima napraviti momčadski stroj, koji izbacuje pojedince kao što je Bilbija, jedan od najboljih napadača na ovim prostorima.

No, smatram da sam napravio dobar korak, jer Rijeka je stvarno izazov. Gorica? Ne treba je otpisati. Neke utakmice je igrala dobro, neke je zakinuta, u nekima je zakazala realizacija. Ambiciozni su i željni rada. Klub je na zdravim temeljima i vjerujem da se Gorica može izvući.

Kako biste ocijenili svoju igračku karijeru, a kako ste se odlučili za onu trenersku?

– Nije bilo lako u igračkim danima. Kao prvo, izvući se iz Metkovića. Teško se bilo probijati. Danas igrači već s 15 godina imaju agente. Zadovoljan sam, poslužilo me zdravlje i nikad nisam bio ozbiljnije ozlijeđen.

Promijenio sam dosta klubova, naučio nekoliko jezika, barem za osnovno sporazumijevanje. Puno je tu kontakata i prijateljstava što mi i danas pomaže u mom poslu. A trenerski počeci? Bio sam u Klagenfurtu, prebacili su me u B momčad i trener mi je dao veće ovlasti. A i kasnije su mi suigrači govorili kako sam uvijek na terenu bio takav i imao taj neki trenerski štih. Malo pomalo, tu sam gdje jesam.

Za kraj, poruka navijačima za 2023. godinu?

– Nadam se da će navijači gledati drugačiju Rijeku, da ćemo biti puno čvršći i igrati za gol. Vjerujem da ćemo taktički biti organiziraniji i da ćemo iskoristiti krilaticu koju ovdje svi vole – Krepat ma ne molat. Jako je važno da navijači prepoznaju da igrači daju sve od sebe. Problem publike nikad nije postojao, a mi moramo biti opet pravi da zavrijedimo njihovo povjerenje. Nadam se da će tako biti od prve utakmice – zaključuje Jakirović.