Veliko slavlje nogometaša Rijeke ispod sjeverne, Armadine tribine/V. KARUZA
U 16. minuti sveprisutni Lončar dodao je loptu Štefulju, koji je nabacio s lijevog boka, a Čolak se naklonio na šest metara, pobjegao pozornosti Perića i spremio loptu u sami kut Livakovića
RIJEKA Nogometaši Rijeke izborili su polufinale Kupa Hrvatske! I širom otvorili vrata obrane Rabuzinovog sunca na kojem im na ulasku u finale stoji sastav Osijeka. “Bijeli” su se još jednom pokazali “crnom mačkom” za zagrebačke “modre” i u trenutku kad su gosti slovili kao veliki papirnati favoriti za plasman među četiri najbolja sastava prestižnog natjecanja. S obzirom na sve što je prethodilo ovoj utakmici, brojne ozljede i snagu protivnika, riječ je o mini senzaciji. Nisu odigrali Riječani ništa previše maštovito ni inventivno, no u pravom su trenutku najbolje iskoristili kapacitete kojim u ovom trenutku raspoložu.
Uz zamku bure ovaj put upali su Zagrepčani, nešto slično kao i u Puli upali su i u zamku riječkog stratega. U svibnju prošle godine Igor Bišćan je nadmudrio Nenada Bjelicu u finalu, sada je to uspio Rožman. Pokazalo se da Dinamo teško igra protiv “bijelih” u igri s tri stopera i čvrstim dvostrukim blokom koji je ovaj put bio poprilično elastičan, posebice zahvaljući raspoloženom Haliloviću u središnjici.
Rijeka je kvalitetno, iznad očekivanja odigrala prvo poluvrijeme u kojoj je igrala niz vjetar. Gustiš ispred Pandura bio je takav da je kroz njega bilo jako teško proći i osmisliti kvalitetniju akciju. Dvostruki blok koji se često pretvarao i u trostruki, uz puno trke Andrijaševića i Čolaka dobro je funkcionirao, a Dinamo u takvoj situaciji, igrajući još protiv vjetra, nije uspijevao osmisliti svoju prepoznatljivu igru. Bura je bila velik saveznik “bijelima” u igri u kojoj je Rožman postupio sasvim praktički i odustao od svoje filozofije igre s kojoj je često znao udariti u zid.
Opasne kontre
Rijeka se morala braniti, a u takvoj igri mehanizmi njenih linija funkcionirali su jako dobro, poprilično podmazani i uigrajani na niskoj temperaturi. Bijeli su zapravo djelovali poput “dizelaša”, a kad su razvijali kontre izgledalo je to poprilično opasno. Ton igri davao je i sveprisutni Lončar koji je u 16. minuti dao loptu za Štefulja, koji je nabacio s lijevog boka, a Čolak se naklonio na šest metara, pobjegao pozornosti Perića i spremio loptu u sami kut Livakovića. Dinamov vratar pokušao je uhvatiti loptu, malo je dotaknuo, ali ona se ipak zakoprcala u mreži – 1:0.
Vodstvo je dalo krila Riječanima, ali prvu pravu šansu imalo je Dinamo. U 19. minuti Kadzior je ubacio, Pandur i Smolčić loše reagirali, a Petković s četiri metra tukao pored vratiju. “Modri” su prividno dominirali posjedom, “bijeli” čekali novu šansu koja će prelomiti utakmicu. U takvoj igri nije bilo puno pravog nogometa, više borbenosti, zračnih duela i puno energije s obje strane. Rijeka je čuvala stečeni kapital, a Dinamo čak djelovao dosta neizainteresirano, valjda jedva čekajući odmor i vjetar kao saveznika.
Do poluvremena dobru je prigodu u 45. minuti imao i Andrijašević, jučer s kapetanskom vrpcom, iskosa je dobro opalio dijagonalno, lopta dobila posebnu putanju i prošla malo kraj Livakovićeve vratnice.
Nalet modrih
Stadion HNK Rijeka na Rujevici. Gledatelja: 4.257. Sudac: Igor Pajač (Zelina) – 6. Strijelci: 1:0 Čolak (16′)
RIJEKA: Pandur -, Tomečak 6,5 (od 90′ Raspopović -), Escoval 6,5, Velkovski 7, Smolčić 6,5, Štefulj 6,5, Halilović 7, Lepinjica 6,5, Lončar 6,5, (od 75′ Acosty -), Andrijašević 6,5, Čolak 7.
DINAMO: Livaković 6,5, Stojanović 5,5, Dilaver 6, Perić 5, Leovac 5,5 (od 75′ Ćuže -), Moro 6, Kadzior 6, (od 71′ Hajrović 5), Majer 5, (od 63′ Gavranović 5), Gojak 5,5, Oršić 5,5, Petković 5.
