Legenda ohrabruje

S Rijekom je srušio Real Madrid na Kantridi, a uoči Lillea poručuje: “Na teren će istrčati 11 naših i 11 njihovih i točka”

Igor Duvnjak

Foto V. MAVROVIĆ HNK Rijeka/Foto Arhiva NL

Foto V. MAVROVIĆ HNK Rijeka/Foto Arhiva NL

Nema se Rijeka čega bojati. Inspiracija ovakvim susretom, neki nepredviđeni trenutak, sve to može odlučivati o slavljeniku protiv Lillea - kaže Boris Tičić



RIJEKA  Nadaleko srca kucaju za Rijeku uoči uzvrata s Lilleom, sve do Paga gdje na svom omiljenom otoku u miru i zadovoljstvu guštira Boris Tičić, jedan od nezaboravnih dugogodišnjih asova riječkog nogometa, među protagonistima epskih duela Bijelih s najtrofejnijim klubom Lige prvaka, madridskim Realom. Od Krimeje, preko zemljanog terena na Ininom igralištu pa do legendarnog »Santiago Bernabeua«, mogla bi se u nekoliko riječi sažeti bogata igračka karijera ovog tihog i povučenog skromnog čovjeka koji je na terenu, bilo kao defenzivni veznjak bilo centarhalf, postajao ričući lav. Započeo je kao dječak u Orijentu da bi prestao s nogometom zbog šuma na srcu, srećom ozdravio je i zaigrao za INA-u i to toliko dobro da se ubrzo našao u sjajnoj generaciji Orijenta, koja je iz ondašnje Međurepubličke lige u dva navrata, kada su je vodili slavni Ivan »Đalma« Marković pa onda Joško Skoblar, ušla u četvrtfinale Kupa bivše države.


Uskoro je pozvan na Kantridu gdje je zaigrao u sjajnoj Skoblarovoj generaciji Bijelih koja je zablistala u Prvoj ligi, boreći se skoro do kraja prvenstva za naslov prvaka, ostavila je dubok trag u Europi. Pred više od 20 tisuća ljudi 1984. deklasirala je Camachoa, Stilikea, Valdana, Santillanu i ostale asove Reala s 3:1, favoritima je i u uzvratu padao mrak na oči, bilo je 0:0 do 67. minute i to toliko da im je belgijski sudac Schoeters morao tako pomagati u neviđenoj lakrdiji pred 80 tisuća svjedoka. Isključeni su prvo Nikica Milenković i Damir Desnica, potom i Tičić da bi tek onda Juanito dao gol iz darovanog penala Kraljevima, kod 2:0 (strijelac Michel) Adriano Fegic je umalo smanjio, na koncu je Amanciova ekipa golom Valdana nekako prošla dalje i osvojila Kup UEFA.


Trenerske vode


Nakon igračkih voda Tičić je zaplovio i onim trenerskima, bio je na raznim klupama, među inima i na onoj krimejskoj u prvom gradskom prvoligaškom derbiju Orijenta i Rijeke 1996., okončanom 2:2. Tičić je zaklopio svoju obimnu nogometnu knjigu s brojnim zanimljivim stranicama, ali pozorno prati nastupe i Rijeke i Orijenta, nada se i vjeruje u uspjeh Bijelih nad Lilleom bez obzira na zvučno ime kluba iz kvalitetne Ligue 1.




– I kao igrač sam imao takav pristup da se nikome ne priznaje da je bolji dok to ne dokaže na terenu, znali smo tako iznenaditi zvučnija imena, recimo kada smo s Orijentom u dva navrata dogurali među osam najboljih u Kupu – kaže Boris Tičić, za brojne riječke nogometne prijatelje samo Tica. – Nema se Rijeka čega bojati, na teren će istrčati jedanaest naših i jedanaest njihovih i točka. Tu se može dogoditi svašta, inspiracija ovakvim susretom, neki nepredviđeni trenutak, sve to može odlučivati o slavljeniku. Vjerujem da gostima iz Francuske neće biti lako.


U taboru gostiju vlada nemir, a momčad je u krizi. Trener Paulo Fonseca se doima na vjetrometini nakon debakla, čak 1:4 s Lorienteom, predsjednik Olivier Letang je osuo otrovne kritike nazivajući prvi duel s Rijekom upozorenjem, a ligaški poraz šamarom uz znakovit dodatak »razočarani smo«. Rijeka pak ne treba nikako biti razočarana, u modernom trenerskom žargonu u Francuskoj je ostvarila »aktivan rezultat«.


– Dobro je bilo, u Francuskoj je ostvaren super rezultat, doživljen je minimalan poraz. Rijeka ima mlade dečke, željne dokazivanja.


Pamet i hrabrost


Kada je riječ taktici kojom bi se došlo do ključa koji otvara prolaz, za što je nužna pobjeda s dva razlike, dok ona minimalna vodi u produžetke, naravno da uz »vruće srce treba i hladna glava«.


– To trener treba riješiti, mislim na činjenicu da igrači budu pametni ali i hrabri. Treba igrati hrabro ali i mudro, vjerujem da će ih trener Sopić uspjeti tako i pripremiti. Imao je nekoliko dana vremena s njima i vjerujem da će ih dobro posložiti. Inače, u uzvratu je bitno kako će se odigrati kada gosti budu imali loptu, važno se onda obraniti. Nužna je koncentracija, a doći se do pada u igri. Ako gosti budu imali veći posjed lopte, bitno je ne primiti gol, mislim da će naši dečki prema naprijed to lakše rješavati.
I ova generacija Rijeke je među onima koje igraju na dva fronta, u Europi i kod kuće. Pritom Bijeli već godinama visoko kotiraju u hrvatskom nogometu, Tičić ovoj momčadi s Rujevice predviđa visok plasman u elitnom hrvatskom razredu.


– Mislim da bi Rijeka ove sezone mogla puno i da će opet biti u prvoligaškom vrhu, opet će izboriti izlazak u Europu. Momčad ima dosta mladih igrača, željnih dokazivanja. Naravno da će tu biti padova i uspona. Da se mene pita, ja bih s njima krenuo u rat. Nadam se i priželjkujem visoke pozicije Rijeci u hrvatskom nogometu i da što dalje dogura u Europi. Za to treba biti hrabar, ne smiju kalkulirati, već igrati otvoreno, i vani i doma pa onda neka pobijedi tko je bolji. Ovi momci imaju potencijala, dobri su to igrači, a čini mi se da su i karakterno čvrsti – dojmovi su Borisa Tičića.


Katastrofalan potez

“Svako čudo za tri dana”, tako je i neslavni odlazak Sergeja Jakirovića iz Rijeke u Dinamo od riječke hit teme ubrzo “nestao s top liste” u gradu. Tičić, bez obzira na to smatrao li netko njegov stav ponašanjem čovjeka iz nekih drugih vremena ili ne, među onima je koji su zgroženi potezom čovjeka koji je ostavio momčad na cjedilu nakon što je s njom odradio pripreme i već započeo zahtjevnu natjecateljsku sezonu.


– To je katastrofa, prava katastrofa. Nikada ne bih ovako ostavio ekipu i napravio ovako nešto. Sačiniš roster po svom izboru i onda napustiš momčad koja je super krenula. Da mi je netko ponudio i deset puta veće novce, ne bih napustio momčad. Zna se kada je vrijeme i kada treba otići za veću ponudu, a ne nakon nekoliko kola napustiti momčad.