GOL ZA FINALE - Josip Drmić i Mihail Merkulov/Foto M. LEVAK
Rus Mikhail Merkulov, nakon što je ušao u igru, u 118. minuti iskoristio je neodlučnost osječke obrane i vizirao riječki finale s Hajdukom na Poljudu 26. svibnja.
povezane vijesti
RIJEKA Bilo je to svojevrsno finale prije finala, rijetko viđena drama, ovoga puta sa sretnim završetkom za nogometaše Rijeke. U 118. minuti drugoga produžetka ukazao se Mikhail Merkulov, Rus sa skromnom minutažom u redovima Bijelih, koji je nakon što je ušao s klupe iskoristio jednu neodlučnost u redovima Osijeka, lakoćom probio obranu u 16 metara i smjestio loptu u kut nemoćnog Ivušića za slavljeničkih – 3:2!
RIJEKA – OSIJEK 3:2Stadion HNK Rijeka. Sudac: Duje Strukan (Split). Strijelci: 1:0 Krešić (20′), 1:1 Caktaš (42′), 2:1 Drmić (76′), 2:2 Mance (90+2′), 3:2 Merkulov (118′). Žuti karton: Fiolić, Fućak, Mance, Leovac, Caktaš, Kleinheisler, Žaper, Hiroš (Osijek), Drmić, Ampem, Selahi (Rijeka). RIJEKA: Labrović, Čestić (od 54′ Lepinjica), Velkovski, Krešić, Bušnja (od 54′ Ampem), Selahi (od 95′ Abass), Čerin (od 84′ Liber), Pavičić, Vukčević (od 95′ Merkulov), Vučkić (od 60′ Murić), Drmić. OSIJEK: Ivušić, Lončar, Cheberko, Škorić (od 75′ Jugović), Grgić, Žaper, Kleinheisler (od 84′ Mance, od 91′ Hiroš), Leovac, Fiolić (od 70′ Lovrić), Caktaš (od 70′ Fućak), Mierez (od 115′ Bohar). |
Merkulov se nenadano pretvorio u riječkog heroja iako vjerojatno nije bio niti blizu u Tomićevim zamislima da zaigra. Rus je, naime, od dolaska u Rijeku odigrao samo 164 minute u tri utakmice i nenadano postao čovjek odluke večernjeg kup maratona. Nakon kojeg su čestitke zaslužili i Rijeka i Osijek. Priskrbili su gledateljima pravu poslasticu, rijetko viđenu dramu na kraju koje su više sreće, ali i koncentracije, imali Riječani u odlučujućim trenucima.
Jer već je prvi produžetak donio rijetko viđene promašaje s obje strane. U 100. minuti Abass je iz blizine prebacio vratara i gredu, u 101. Fućak propustio stopostotnu šansu na dodavanje Miereza sa sedam metara. U 103. minuti Velkovski je pucao tik uz vratnicu, potom je kontakt Leovca i Drmića izazvao dosta bure jer su domaćini smatrali da je riječ o jedanaestercu… U 120. minuti Labrović je sjajno obranio i udarac Lovrića iz daljine.
No, kad već nije bilo puno golova u dosadašnjim ogledima Rijeke i Osijeka, pobrinuli su se sada za to jedni i drugi. Rijeka je izborila toliko željeno finale 26. svibnja na Poljudu protiv Hajduka. Na istom mjestu gdje je 2005. godine digla Rabuzinovo sunce… A Osijek već četvrti put u polufinalnim ogledima s Bijelima ostao praznih ruku.
Krešić i Caktaš
Prvo poluvrijeme ponudilo je izjednačen nogomet, uz blagu inicijativu Rijeke, ali s puno obostranog opreza. Naglasak je bio na dobivanju prednosti na sredini terena gdje je riječka veza odrađivala solidan posao, pokušavala se nametnuti. Dosta dugih lopti išlo je pak na Drmića i Miereza, ali obrane napadačima nisu nudile previše.
Gosti su prvi zaprijetili baš preko Miereza (6′) koji je loše zahvatio loptu malo iskosa u jako dobroj šansi, da bi na drugoj strani Selahi pokušao iz daljine, a dobro usmjerena lopta s 22 metra fijuknula je iznad grede.
I onda je Rijeka Osječanima zabila prvi gol ove sezone. I to iz prekida. U 20. minuti Gnezda Čerin dobro je ubacio u gužvu, ionako visoki Krešić bio je najviši na petercu i precizno naciljao kut, lopta se od vratice zakoprcala u mreži Ivušića – 1:0. Rijeka se tada malo povukla, a Osječani zaprijetili u kontri, u završnici koje je Mierez sa 17 metara silovito pucao, ali po sredini gola, tako da ju je Labrović bez problema odbio.
Igra se potom opet vratila na početne postavke, sa strogo postavljenim formacijama, s tim da je Bjelica korigirao sustav. Dobru šansu imao je i Drmić kada je u 31. minuti pokušao iz daljine, ali dobro postavljeni Ivušić sigurno je neutralizirao njegov udarac.
Rijeka se do poluvremena nije uspjela obraniti, jedna izgubljena lopta došla je do Leovca, on je prizemno ubacio pokraj zaspale riječke obrane, a Caktaš natrčao iz drugog plana i sa sedam, osam metara je efektno zakucao u mrežu za izjednačenje – 1:1.
Sadržajniji nastavak
Drugo poluvrijeme ponudilo je puno više sadržaja i borbenosti, a Rijeka je propustila kapitalizirati stečenu prednost i nekoliko šansi za potvrdu prolaza. Tomić se vrlo rano odlučio za zamjene koje su, poglavito na krilima, unijele puno više poletnosti u Rijekinoj momčadi. Ampem i Murić dali su doslovno Bijelima krila…
No, prvu pravu šansu imali su gosti, u 48. minuti Caktaš je dobro pucao iskosa na dodavanje Kleinheislera, a Labrović dobro zatvorio bliži kut i spriječio pogodak. Rijeka je na drugoj strani zaprijetila opet iz prekida, Murić je u 66. minuti iskosa pokušao iznenaditi Ivušića u svom stilu, a nakon odbijene lopte u nastavku akcije Selahi je pucao prema kutu, no domaći vratar bio je pravovremen.
Gostujući kapetan Škorić morao je tada napustiti igru (74′), a samo dvije minute kasnije Rijeka je povela. Murić je dobro uočio Pavičića na lijevoj strani šesnaesterca, on je iskosa tukao, a Ivušić kratko odbio loptu koju je s tri metra u mrežu pospremio Drmić – 2:1.
Osijek je tada malo pao u igri, Rijeka se digla te je bila u dva navrata i blizu trećega gola. Prvo je Murićev udarac (81′) završio dijagonalno tik uz vratnicu, a potom je Liber (90′) izbliza loše pucao na dodavanje Drmića.
Uslijedio je šok na drugoj strani, Riječanin Mance u drugoj minuti sudačke nadoknade pobjegao je pažnji obrane i majstorski smjestio loptu u kut Labrovića za produžetke – 2:2. Njih, međutim, nije dočekao zbog ozljede…
