Prvo što je prije godinu dana pitao zamjenika sportskog direktora Ivana Mancea bilo je – Kako ste me našli? Rumunj, 24 godine u travnju, Florentin Matei nogometni je umjetnik. Na Kvarnerski zaljev stigao je iz Ukrajine… Manceu je zamjerio što mu je zatajio istinu o »kišovitoj Rijeci«. Ne voli kišu, a ona je jučer prvi put padala od dolaska u Albufeiriji. Riječko vrijeme… Florentin s osmijehom na licu. Kakvo je i njegovo poimanje nogometa. Dribling, dobre asistencije iz prekida, golovi (!?)… Ali, u godinu dana samo četiri pogotka (dva ove sezone), u 32 utakmice. Ozljede napadaju pjesničke duše. Zadovoljan sa svojom prvom riječkom godinom?

– Sjajno se osjećam, još ću bolje biti kada se izborim za mjesto u momčadi na proljeće, kad dam svoj svoj obol osvajanju naslova prvaka. Pokušat ćemo sve, jaki smo, bez obzira na to tko je na zelenom travnjaku.

Jesi li iznenađen Manceovim pozivom?

– Pomalo. Objasnio mi je projekt i ciljeve, došao sam osvojiti naslov.

Od Bukurešta (Steaua), kao veliki talenat s 15 godina, preko Italije (Cesena) i Ukrajine (Volinj) do Rijeke. Pripremaš magisterij iz zemljopisa?

– Ne, diplomirao sam sportski menadžment na fakultetu u Bukureštu. Dobro je upoznati svijet. Iz Rumunjske sam otišao u Italiju s 18 godina, potom u Ukrajinu. Upoznao sam ljude i običaje, susreo se s različitim nogometnim školama.

Navijači inspiracija

Po dolasku boravište je bila Opatija, kasnije je uslijedila selidba na Kastav?

– Izbacili su me iz stana u Opatiji. Šalim se, ugovor je bio na tri mjeseca. Kastav je bliže Rujevici, puca pogled na cijeli zaljev. Uživam.

Roditelji, majka Rodika, otac Constantin, brat Marcius i sestra Stefania bili su provjeriti gdje si došao ?

– Mjesec dana su bili i uživali u ljetnim morskim radostima.

»Desetka« po poimanju nogometa, na lijevoj strani veznog reda, ali i na središnjem dijelu, iza prvog napadača?

– Igrao sam obje pozicije, to su moja omiljena mjesta na terenu. Tamo gdje mogu najviše pružiti. Proigrati i zatresti mrežu. Dužan sam navijačima kada je riječ o golovima.

Publika te prihvatila. Riječani vole znalce, igrače poteza. One kojima je svaka lopta poezija?

– Navijači su moja inspiracija. Na Rujevici je prekrasno igrati. Ambijent je fenomenalan.

Ipak, na proljeće bi trebao pružiti više. Tvoje su mogućnosti puno veće?

– Slažem se. Imao sam i problema s ozljedema. Kontinuitet je najvažniji. Igrao bih pa pauzirao mjesec dana zbog ozljede…

Obožavaš loptu, stječe se dojam da je nikome ne bi dao… Osim iz prekida. Jak si u igri jedan na jedan?

– Najjači sam u igri jedan na jedan. Na treningu sada igramo s jednim dodirom lopte, iz prve. Čekam vježbe u kojima je zastupljena maštovitost.

Što bi trebao popraviti, eventualno fazu obrane?

– Efikasnost! Više golova želim. Svaki pogodak briše sve druge greške. Kod navijača i trenera. Četiri gola u godinu dana nije neka bilanca. Uz sedam asistencija.

Messi i Iniesta

»Rijeka« igra atraktivno?

– Lopta ide po zemlji. Svi smo tehničari. Lijepo je na Rujevici, ali na nekim gostovanjima kao da igramo na poljima krumpira. Teško je tada igrati kao što znamo i možemo. »Rijekinom« nogomenom filozofijom. Na Rujevici suparnici nemaju nikakvih izgleda.

Šest bodova je prednost nad »Dinamom«, može li »Rijeka« sačuvati prednost, osvojiti nasov?

– Može! Zbog toga smo svi ovdje. Naša igra govori o našim ambicijama. Kolektiv je uvijek ispred osobnih ambcija. Svako želi igrati, a još više pobjeđivati.

Kako se sada osjećaš?

– Malo umorno.

»Dinamo« se pojačava?

– Ne znam, ne zanima me. Ne želim o tome.

Obitelj je za tebe svetinja?

– Sve!

Priča s natpisom i sestrom?

– Odnio sam joj dva dresa »Rijeke« kada sam bio odmoru.

Uzor?

– Nitko posebno. Messi i Iniesta su nogometna umjetnost. Više od loptanja.

Uvjeren si da u proljetnom nastavku možeš dati svoj doprinos osvajanju naslova?

– I jedno i drugo. Da ću igrati i da ćemo biti ispred »Dinama«.

Ljut si ako ne igraš?

– Jadan je igrač koji voli klupu…