RIJEKA Nogometu se odavno tepa kao »najvažnijoj sporednoj stvari« na svijetu. Srećom po grad na Rječini, da nema nogometaša Rijeke, pomisao na ostale loptače i loptačice u gradu bio bi trajni uzrok depresije svakom sportskom dobronamjerniku. Rujevica je epohalnim uspjesima doslovno svjetionik, što je izvrsna vijest, loša je što je to svijetlo ograničeno samo na stadion s ovog brežuljka s kojeg pogled naniže otkriva kako ostali klubovi, svaki na svoj način, pipkaju po mraku, lutaju lavirintima u kojima im je primarna borba sa zahtjevima svakodnevnog preživljavanja, nužno zlo ispada pak ostvarivanje rezultata što svakako destiumulativno djeluje na snove i ambicije mladih sportaša i odbojno za potencijalne, sve rjeđe posjetitelje utakmica.

Damir Mišković

Nogometaši Rijeke su već duže izuzetak od tog neveselog gradskog pravila po kojem se živi u sivilu, a svaki značajniji uspjeh je lahor nakon kojega se valovi brzo umire. Skroz obrnuto od nogometa koji ciklički doslovno cijeli grad diže na noge. Pred očima je živa slika kada su svi, od dječice do nonica, kao jedan na Korzu čekali svoje heroje. Tek što je proslavljeno ono veliko ugodno iznenađenje, osvajanje dvostruke krune, sada je odjeknuo novi bombastični, povijesni međunarodni uspjeh, saznanje da će se nakon mata u dva duela Cipranima u Rijeci ovog proljeća igrati europski nogomet, Čelnik Bijelih Damir Mišković može samo s ponosom i zadovoljstvom primati čestitke za nastupe ansambla koji izazivaju pohvale diljem hrvatskih i europskih pozornica.

Komentara i komentatora bilo je, ima ih i bit će ih, ali bjelodane činjenice su jedini lakmus, ostala »stručna mišljenja« su potpuno bezvrijedna. Vlasnik Rijeke je u svom poduzetničkom stilu zasijao sjeme, pažljivo vodi brigu o njegovom rastu i sazrijevanju i u vrijeme berbe zajedno s ekipom i navijačima uživa u slatkim rezultatskim plodovima. Uz te dosege ugodna je činjenica kako je Rujevica ugodno gnijezdo prije visokog leta, spomenimo tek Andreja Kramarića koji rešeta mreže u Bundesligi. Hoće li talentirani Toni Fruk, riječki junak naših dana, krenuti u visoke letove u nekoj relevantnoj europskoj ligi, pokazat će vrijeme.

Gromoglasni muk

Bombastični europski nogometni uspjeh je tim zvučniji s obzirom na »gromoglasni muk« ostalih sportova. Jednostavno rečeno, HNK Rijeka je Europa, ostali klubovi su hrvatska provincija. I letimičan pogled na dvorane od Trsata do Zameta izaziva uzdah, ljubitelji sporta žive u dolini gladi u kojoj su povremeni uspjesi »čips i kikiriki«, gozbe su za neke druge.

Gladuju ljubitelji rukometa sjećajući se europskih večeri Zamećana i Zamećanki u sivim jutrima dok se rukometaši drže elitnog razreda čvrsto kao klimav zub, mlada ekipa rukometašica igra »za mame i tate«, tražeći izlaz iz hrvatskog prosjeka. Kvarneru, nekadašnjem košarkaškom velikanu koji pamti europske nastupe, glavna je ambicija ostanak, a odbojkašicama Rijeke, još u bivšoj državi osvajačicama dvostruke krune, povratak u elitni razred.

Riječki odbojkaši, nekad viceprvaci bipvedržave, raduju se pak pobjedi kojom su se popeli na peto mjesto. U riječku razglednicu uklapa se bazen na Kantridi gdje uspješni vrijedni trener Igor Hinić lansira mlade talente, koji onda brže bolje odlaze iz Rijeke te je svaki rezultatski uspjeh vatra od slame koje se brzo gasi.

Godine prolaze, a učmalost traje, ona da »poslije kiše dolazi sunce« predugo se ne ostvaruje u riječkom sportu.