Krajnje neobična prva četvrtina HNL-a, uvjetno rečeno jer kao i godinama unazad nastavlja se dominacija Dinama dok se iza njega, ovisno o trendovima, nastavlja promjenjivi niz, je iza nas.

Rijeka danas na Rujevici otvara drugu četvrtinu, a navijački puk, bez analiza onog što bi se “stručno” i matematički trebao dogoditi na terenu, daje jasnu uputu: dres Rijeke nije zabava!

On se nosi s maksimalnom odgovornošću i zalaganjem koje nadilazi granice fizike. Ili se ne nosi. Rujevica će biti vrlo lijepo popunjena, sa sjevera, istoka i zapada, ali nije spremna na pretjerano razumijevanje izostane li utakmica u kojoj će igrači jasno dati do znanja kako im je – stalo. Samo to. Kako su svjesni da dres koji nose nije prolazna epizoda, kako nije tek jedna stanica na proputovanju kroz karijeru. Kako je igrati za Rijeku prije i iznad svega – emocija. Na travnjaku i na tribinama.

Ne, nije zadnja opomena i nije pitanje života ili smrti, ali jeste časti. I koliko god je svima jasno da se utakmica odlučuje u 90 minuta, isto je tako poznato da se njezina ocjena na tribinama daje koju minutu kasnije. Aplauz ili muk. Neovisno o rezultatu.

Bezbrojne su bile situacije u kojima se igračima aplaudiralo nakon poraza. Bilo je i onih u kojima je zavladao muk. K tome, danas na početku druge četvrtine ovogodišnjeg HNL-a, je utakmica koja i fizički znači, u slučaju poraza, istinski smjer kretanja prema drugoj ligi.

U slučaju pobjede dobiva se mirnih dva tjedna priprema, konsolidacije i dizanje spreme za – Jadranski derbi koji slijedi odmah iza reprezentativne pauze.

Vrlo sličnu poruku šalje i Armada, koja je u srijedu unatoč svim nevoljama otputovala u Split. I istaknula jasnu poruku “Mi idemo svuda, a vi igrate bez muda”, poruku koja poziva navijače na Rujevicu u najvećem mogućem broju, do ispunjenja tribina.

Kako bi se pokazalo da je navijačima stalo do Rijeke, kako su spremni, unatoč svim bolnim porazima, dati sve od sebe, biti pomoć u prevladavanju svih muke što dominiraju ovogodišnjom svlačionicom i travnjakom. Uz jedan jedini uvjet – da igrači ostave “srce i dušu” na terenu.

Nisu pobjede ono što definira igru i klub za koji se igra. Ne, odnos prema klubu i dresu koji se nosi definiraju srce, energija i emocije s kojima se igra. Kad je odnos takav, kad se pokaže kako Rijeka nije tek usputna stanica na proputovanju kroz karijeru, tribine aplaudiraju i kad se dogodi – poraz.

Nakon totalnog kaosa koje su vremenske neprilike prouzročile u subotu, osvanula je vedra, sunčana nedjelja. U najavi je puna Rujevica. Igračima na terenu obaveza je samo jedna: poginuti za Rijeku. I da, istina je, ovo je uistinu sudbinska, “kvalifikacijska” utakmica. Sami protiv svih. Oni na trenu morali bi biti i sami protiv sebe, protiv demona straha od neuspjeha koji ih progoni sve tamo od drugog kola, onog koji je uslijedio nakon pobjede u Šibeniku s kojom su najavili sasvim dobru sezonu. Da bi nakon toga sve stalo. Neka onda opet Šibenik bude ključ novog povratka u život.

Tribine će danas biti pune. Spreme nakon utakmice dugotrajnim aplauzom nagraditi igrače. I krenuti u uspješni nastavak ovogodišnjeg, pomalo neobičnog HNL-a.