Kup im leži

Rožman pred vratima odabranog društva: Treneri Rijeke dosad su najviše profitirali u natjecanjima Kupa

Denis Frančišković

Simon Rožman/Foto PIXSELL

Simon Rožman/Foto PIXSELL

S pozicije struke ipak strši jedno ime. Ono Matjaža Keka, najtrofejnijeg Rijekinog trenera, koji je osvojio dva Kupa. U odabranom društvu još su i Dragutin Spasojević, Marijan Brnčić, Elvis Scoria, Dragan Skočić i Igor Bišćan



Rijekina trofejna povijest uglavnom je vezana uz natjecanja Kupa. Dva su osvojena u borbi za Kup maršala Tita, pet u borbi za Rabuzinovo sunce. S pozicije struke ipak u svemu strši jedno ime.


Ono Matjaža Keka, najtrofejnijeg i najdugovječnijeg Rijekinog trenera. Po mnogočemu »naj« u povijesti kluba s Kantride i posebno Rujevice. Osim što je vodeći »bijele« na kormilu ostvario snove Rijekinih navijača osvajanjem povijesnog naslova, Kek je na čelu struke osvojio i dva Kupa Hrvatske, 2014. i 2017. godine.


A s njim su u odabranom društvu osvajača još i Dragutin Spasojević i Marijan Brnčić iz doba Jugoslavije, te Elvis Scoria, Dragan Skočić i Igor Bišćan iz vremena samostalne Hrvatske. »Spaske« i »Brna« bili su na kormilu momčadi s kraja sjajnih sedamdesetih kada je po mnogima »žarila i palila« najbolja generacija u povijesti. Scoria i Skočić osvajali su trofeje u nimalo zahvalna vremena kada je klub bio praktički na izdisaju. To, međutim, nije pošlo za rukom Mladenu Vrankoviću i Srećku Juričiću…




Uz to, Scoria je bio najmlađi Rijekin trener debitant s 33 godine i 19 dana, Simon Rožman je četvrti na popisu debitanata s 36 godina i osam mjeseci, Skočić peti (37 godina i 2 mjeseca), Juričić osmi (37 godina i 10 mjeseci)…


Kup im leži


Kek je vodeći 274 utakmice u sedam sezona ušao u povijest, u tom maratonskom vremenu njegove momčadi uglavnom su slavljenički napuštale travnjake. Uz to manje, ali ipak se pamti, i njegov osvojeni Superkup u srpnju 2014. godine kada je u Maksimiru nadigran Dinamo 2:1, uglavnom Rijekina »mušterija« u finalima posljednjih godina.


Treba reći i da su se Rijekini treneri na neki način specijalizirali za Kup. Kek je čak 25 puta pobjeđivao, uz samo jedan remi i četiri poraza, Scoria osam puta izlazio kao pobjednik, uz dva remija i tri poraza, Skočić pet puta pobjeđivao, jednom remizirao i gubio, a Igor Bišćan i Rožman zasad imaju stopostotni učinak uz četiri pobjede iz isto toliko susreta.


Keka je naslijedio Bišćan, ali nije se dugo zadržao. Silom (ne)prilika morao je davati sve više šansu mladima (Lepinjica, Bušnja, Smolčić, Braut, Vuk, Liber), a pod pritiskom dijela navijača napustio je kormilo, iako ga je već čekalo upražnjeno mjesto izbornika mlade hrvatske reprezentacije. Ipak, ostat će upamćen po osvojenom Rabuzinovom suncu prošle godine kada su »bijeli« vrhunskom igrom matirali favorizirani i moćni europski Dinamo i razgalili srca navijača na Kvarneru.


Drugačiji nogomet


Simon Rožman? Slovenski trener koji je predstavljen kao dugoročni klupski projekt u situaciji je kada mora puno toga u nikad lošijim vremenima ere Damira Miškovića. Ulaganja u momčad drastično su smanjena posljednje dvije godine, a u isto vrijeme prisiljen je forsirati riječku mladost i ganjati rezultate. No, tu je Rožman zajedno sa svojim suradnicima stvorio prepoznatljivu priču, više nema Sluge, Žute, Hebera, Puljića, Acostyja, Kvržića, Župarića…, ali travnjacima trče i Rijeku opet drže u vrhu Pandur, Smolčić, Lepinjica, Štefulj i Braut, dok je i Galešić protiv Puljana upisao prve debitanske minute.


Uz to, slovenskog trenera je ove godine zadesila viša sila. Radi u specifičnim okolnostima u doba koronavirusa kada su bitno srezana i primanja u klubu. No, ne odustaje. Predan je i studiozan, iako je forsiranje njegovog izrazito napadačkog nogometa po dolasku više naišlo na kritike nego na pohvale. Simon tu nije bio tvrdoglav, brzo se prilagodio s novim sustavom, hrvatskoj ligi i onome što ima. Nije uvijek išlo, Rijeka je dvaput upadala u »crne rupe«, ali isto toliko u serije dobrih igara i rezultata. Pritom je uvijek bio uz igrače, hvalio ih i na treninzima i kada su nakon poraza pognutih glava napuštali travnjake. Uz to, sve se događalo u vremenu kada konkurencija nije mirovala, dapače, više je ulagala…


Važ je opet naš! Sa znanom krilaticom Riječani predvođeni Rožmanom kreću prema Šubićevcu u nadi da će postati dio novije povijesti. Trinaesti polufinale bio je sretan za »bijele«, nakon Buja, Varaždina i Dinama srušili su i Osijek. Sada je na putu zahuktala Lokomotiva predvođena sve zapaženijim Goranom Tomićem koji je uz Rožmana osvježenje trenerske domaće scene. Nema sumnje u taktička nadmudrivanja dvaju stretega momčadi kojih igraju po mnogočemu drugačiji nogomet.