RIJEKA  Ako je nekoga strah da će Bijeli nakon onolikog emotivnog i fizičkog pražnjenja, nakon povijesnog uspjeha i drugog naslova, u četvrtak navečer biti ispuhani i pola posto manje motivirani nego prošle nedjelje… Mogu mirno spavati i ratnički krenuti navijati na Rujevicu.

Nema šanse da itko pruži manje od apsolutnog maksimuma koji ima u sebi. Ne pored živog Radomira Đalovića. Na kraj pameti mu nije palo da konferenciju za medije počne s ijednim slovom o osvojenoj tituli.

V. KARUZA

– Čeka nas velika utakmica, jaki protivnik i šansa da za naše ljude, naš grad i naš klub osvojimo još jedan trofej. Dakle, utakmica koja nosi jako puno i pruža nam još jednu veliku priliku da osvojimo i drugi trofej, a to bi bio ogroman uspjeh. Ima ozlijeđenih, jedan smo trening odradili, daleko je više bilo regeneracije i razgovora. Motiv? Ma, o čemu pričamo?! Jučer je prošlost, uspjeh za sva vremena, ali prošlost. Želim energiju, želim agresiju, želim glad za pobjedom. I nakon najvećih pobjeda, ako si sportaš, moraš biti gladan novih uspjeha. Idemo, za Rijeku. Nema umora! Moji igrači, moj stručni stožer i ja napravit ćemo sve da sezonu završimo na najbolji mogući način – govori Đalović.

– Ni meni se još nisu slegle emocije, nisam još do kraja svjestan veličine uspjeha koji smo ostvarili. Doći će i to. Osjećaj je fenomenalan. Sad moramo sto posto biti u još jednoj utakmici u kojoj imamo privilegij osvojiti i drugi trofej. Ima ozlijeđenih, vidjet ćemo tko može, a tko ne, ali… U atmosferi koja će biti još bolja nego u nedjelju moramo vidjeti Rijeku koja ide svom snagom po duplu krunu.

Predsjednik je već najavio da je Fruk prerastao ovu ligu, Đalović zna da ga opet čeka nekoliko odlazaka najboljih igrača. To je sudbina svakog trenera Rijeke, svakog trenera u Hrvatskoj. Mnogi se umore od stvaranja ispočetka svakog ljeta pa svake zime pa opet iznova…

– Ma, kakav umor. Pa otišli su nam igrači i prošlo ljeto i prošlu zimu. I? Prvaci smo. Dok ne završi uzvrat finala Kupa ne razmišljam ni o čemu drugome, ali već drugi dan idemo slagati Rijeku koja ide u kvalifikacije Lige prvaka, koja će predstavljati ovaj klub, ovaj grad, ovu državu. Ali… O tom potom. Čeka nas jako dobra momčad i opasan protivnik. I oni bi mogli reći da su umorni. Oni su putovali do Koprivnice pa opet nazad u Rijeku. A vjerujte, bit će maksimalno motivirani. Takvi moramo biti i mi. I bit ćemo. Znaju nas, znamo i mi njih. Presudit će hrabrost, borbenost, disciplina, želja. I Rijeka sve to mora imati više od protivnika. I ako ispadne da presudi sreća, tu sreću treba zaslužiti. Stalno govorim da u kategoriju nogometne kvalitete spadaju i zajedništvo, vjera u sebe, osjećaj pripadnosti istom grbu. Pokazali smo da to imamo. Imamo kvalitetu. Idemo je pokazati još jednom, idemo dati apsolutno sve što imamo za još jedan trofej na ponos klubu, gradu i svim navijačicama i navijačima Rijeke.

Osvojen je naslov, slavilo se onako… Baš žestoko. Riječki. Je li Đaković uvjeren da momčad ima psihološke snage vratiti fokus i još se jednom nositi s punim stadionom i navijačima punim najvećih mogućih očekivanja?

Čestitka Olimpije

– Kako sam rekao prije zadnje prvenstvene utakmice pa opet ponovio, mi smo pokazali kvalitetu da se možemo nositi sa svakim pritiskom. Ok, napravio si čudo, slavio si, ispraznio si se. Ali ja stalno ponavljam, vjerujem u svoje igrače i niti najmanje ne sumnjam da će i u finalu Kupa biti baš onakvi kakvi trebaju biti. Inače, mi smo se na poluvremenu u nedjelju dogovorili da malo loptu prepustimo Belupu. I kako god je bilo prije nedjelje tako je i sad, ovo nam je možda zadnja prilika da osvojimo duplu krunu. Za to se živi i za takvu utakmicu ne možeš biti umoran ili manje motiviran. A ponavljam, ambijent će biti još bolji nego prije četiri dana. Bit će opet pun stadion. Idemo za te ljude osvojiti i Kup.

V. KARUZA

Đalović je proteklih mjeseci slabo spavao…

– E, sada sam se naspavao. Bio sam toliko umoran da nisam slavio, nego sam vrijeme slavlja iskoristio da se i malo naspavam kao čovjek.

Opet je pred njega stavljena tema sljedeće sezone.

– Sve je tu jasno. Čim završi finale i ja i svi u klubu moramo početi ozbiljno gledati prema sljedećoj sezoni. Veliki su izazovi pred nama.

Naslov prvaka je u vitrini. ‘Ajmo sada staviti sve karte na stol, je li Đalović i nakon 0:5 u Ljubljani vjerovao da Rijeka može ispisati povijest na ovako kolosalan način?

– Ma, nakon tih 0:5 gledao sam samo kako da preživim derbi s Dinamom na Rujevici i kako da preživim svaku iduću utakmicu. Prvi sam put trener prve momčadi, bez iskustva. Nisu ljudi vjerovali da mogu podići momčad. Ali kako sam govorio igračima, nisam gledao druge nego svoju momčad, svoje igrače. Bavio sam se time, a svaki put kad bih u pripremi utakmice gledao naše protivnike, vidio sam da smo mi – bolji od njih. Realna procjena je bila takva. Moja procjena. I samo me to vodilo i punilo vjerom da možemo napraviti nešto veliko. Korak po korak. A znao sam da imam momke koje isto tako vjeruju u svoju kvalitetu i u naš rad. Zato je uz njih sve bilo lakše. Kako je vrijeme odmicalo, jesam, vjerovao sam da možemo otići do kraja. Bilo je i problema i neočekivanih poraza, ali ta naša vjera u sebe same, zajedništvo mojih igrača, njihov karakter i snaga donijeli su nam neke ključne pobjede.

Sumnje i skepsa su itekako postojale. Posebno nakon ona tri poraza zaredom.

– Kako sam se tome odupro? Tako što sam u svlačionici imao ljude koji su bili gladni uspjeha, koji žele nešto veliko napraviti u karijeri, koji su htjeli nešto veliko napraviti s Rijekom. I zato smo zajedno išli samo naprijed. Moje igrače nije pokolebalo ni tih 0:5 kod Olimpije. Ja sam to vidio, jasno sam osjetio kako karakternu momčad imam. Eto, na kraju se i trener Olimpije sjetio pa mi čestitao na osvojenom naslovu. I hvala mu na tome. A ja želim da se opet sretnemo odmah na početku u Ligi prvaka – smijao se Đalović željan revanša.

– Čestitam mojim igračima, naslov je njihov uspjeh, ali… To je nešto što je bilo i prošlo. U četvrtak je nova utakmica. I moji igrači pokazat će da imaju i ovu kvalitetu. Da nakon osvojenog naslova puni želje i gladi za novim trofejom istrče u finale.

Prošle sezone bila je slična priča i nije se osvojilo ništa nego su išle priče o tome kome istječe ugovor, kome istječe posudba, tko odlazi, za koliko novca… Postavlja se pitanje kako se uspio stvoriti ambijent u kojem o tome nije izrečeno ni slovo, u kojem se svake minute vidjela 100-postotna posvećenost Rijeci.

– Oni su bili iskusniji za tu jednu sezonu, a ovaj veliki klub je, što se toga tiče, napravio vrhunske, izvanredne stvari. Da sad ne pričam što smo sve pokušavali i radili. Koliko smo razgovarali s predsjednikom Damirom Miškovićem, s glasnogovornikom Markom Babićem… Smišljeno smo neke teme stavljali na stranu, štitili momčad, čuvali fokus samo na svakom idućem treningu i utakmici. Marko mi je govorio da malo promijenim narativ, da stalno ne govorim kako dobro radimo i dobro treniramo. A što da radim kad jesmo, dečki su stvarno vrhunski i naporno trenirali. Dok se oko nas lamentiralo da se Mišković predao, da se Rijeka raspala, da imamo rasprodaju, da ne želimo biti prvaci… Mi smo gledali sebe i radili. Što bolniji poraz, to drugi dan još jače na posao. I… Što se dogodilo? Prvaci smo! – opet je krenula ona dobro poznata đalovićevska emocija i temperament.

Naporan rad

– Dok nas drugi omalovažavaju, mi idemo svojim putem i osvojimo titulu. E to je – to. To je duh ovog velikog kluba, navijača, grada, našega predsjednika. To je Rijeka, klub koji kad ga svi otpišu, vjeruje u sebe i nikad se ne predaje. Kažete, prodat će mi opet najbolje igrače. Pa tako je bilo i prije. Prodat će se igrači, pa što? Dovest ćemo nove. Nadam se da ćemo Fruka zadržati barem u europskim kvalifikacijama, ali nema ni za to jamstva. Zato razmišljam ovako, otišao je Smola, otišao je Paša, otišao je Franjo… Došli su neki drugi. I mi smo prvaci. I opet će doći neki drugi i Rijeka će opet ostati velika, radit ćemo svom snagom i vjerovati u sebe ma koliko je drugi omalovažavali i govorili da se raspadamo. Evo kako se raspadamo, osvojili smo naslov, a sad idemo po Kup!

Đalović je prvi put glavni trener i odmah je osvojio naslov.

– Trudio sam se, učio sam od svih trenera koje sam imao. Presretan sam i ponosan više nego što se riječima može opisati, ali mogao sam ja raditi što god hoću da nisam imao ovakvu momčad. Igrače Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka. Oni su ti, oni su najzaslužniji. Oni su vjerovali u sebe. I svima pokazali da su – najbolji. Svaki od njih dao je obol. I oni koji su manje igrali, na treningu su bili izvanredni. A za osvajanje trofeja to je neophodno, taj naporan rad, ti sjajni treninzi. Prvih pet-šest kola svi su se smijali mojim izjavama da moji momci odlično rade. Kako sam rekao, Marko mi je savjetovao: Nemoj to stalno ponavljati. Ali ja ostajem pri tome. Samo naporan rad i vjera u taj rad mogu donijeti velike rezultate.

Opet je u prvi plan stavio igrače. Pa onda i Rijeku.

– Osjećaj da smo prvaci za mene je fenomenalan. Neopisiv. Ja sam tu dvaput bio kao igrač. Prvi put sjednem na klupu i Rijeka osvoji naslov. Kako opisati taj osjećaj za mene kao čovjeka kojemu Rijeka toliko znači. Tek ću postati istinski svjestan. Ali ono najbitnije je napravljeno. Osvojen je naslov, Rijeka je prvak, a to je najbitnije.

Đalović je zajedno sa svojim stožerom svakoga dana provodio puno sati na stadionu i radio.

– Znao sam iskoristiti savjet iskusnijih, ali prije svega sam se savjetovao sa svojim stožerom i ti su ljudi zaslužni koliko i ja. Svakoga dan od jutra do sutra bili su sa mnom, zanemarili su i svoje obitelji. Bez njih sve ovo ne bi bilo moguće.

Utakmica na odavno rasprodanoj Rujevici počinje u 19 sati. Ako ne bude pobjednika u 90 minuta, neće se igrati produžeci, već će se odmah pristupiti izvođenju jedanaesteraca. Vrata stadiona otvaraju se dva sata ranije.

– Svi moji prethodnici su mi čestitali. Pa i oni su zaslužni za ovo. I Sopić i Jakirović i Tadić i Budicin… Kažem, čak i trener Olimpije kojemu bih volio vratiti neke dugove – s gromkim je smijehom Đalović završio posljednju konferenciju za novinare u ovoj sezoni.

Šampionskoj sezoni. Neka bude s duplom krunom. Da zauvijek poklopimo i ono: »Ovaj film ste gledali sad i nikad više.«

Gledamo ga! Mogao se prijenos gledati u Međugorju. Pa vidjeti kako Rijeka osvaja naslov. Druga polovina filma u izravnom prijenosu je u četvrtak od 19 sati. Valjda Armada zna: Sunce riječko je!