RIJEKA Nogometaši Rijeke podigli su valove oduševljenja za pamćenje velikim trijumfima, titulom državnog prvaka kojoj su dodali i Hrvatski kup, prolaze dani, ali na Kvarneru bonace ni blizu, navijači s guštom prepričavaju podvige svojih majstora s loptom s kojima su masovno slavili u svibanjskim dočecima na Korzu. Zadovoljstvo je bilo kome u Rijeci biti na tim valovima, tako i kroničarima sportskih zbivanja dok s viđenim nogometnim imenima poput legende Srećka Juričića ćakulaju o uspjesima junaka s Rujevice, trenera Radomira Đalovića i njegova pobjedničkog sastava. Prije nekoliko mjeseci, koncem prošle godine, Srećko je slavio okrugli, 70. rođendan, bilo je mnogo čestitki i čestitara, ali ovog proljeća dobio je najdražu čestitku, dvostruku krunu na koncu sjajne sezone Bijelih, priče koju navijači nazivaju nogometnom čarolijom. Već samom činjenicom kako Rijeka uoči te duge sezonske utrke nije bila u krugu onih koje su znalci i »znalci« vidjeli na tronu, daje za pravo ljudima koji govore o čarobnoj sportskoj priči koja je zabezeknula cijelu Hrvatsku.

– Ljudi moji, nema dileme kako bih volio da mi se svake godine ovako čestita rođendan, da na sličan način dobijem tu čestitku, ha, ha. – kaže Srećko Juričić, savjetnik u HNK Rijeci, prava pravcata hodajuća povijest nogometa u gradu pod Učkom, protagonist tolikih velikih događaja u više od pola stoljeća. Još od onih dana kada je golobrad bio član ekipe koja je 1974. godine ostvarila toliko željeni povratak u Prvu ligu pod vodstvom pokojnog Ive Šangulina pa nadalje, nanosio se bijelog dresa u čak 684 utakmice, i ta brojka govori puno više od riječi. – Šala na stranu, ali kada ozbiljno govorimo, zadovoljni vidimo da vrijeme prolazi, a uspjesi i dalje stižu. I 2017. je osvojena dvostruka kruna, sada je opet ostvaren takav doseg. Uz to, sada je takav sjajan rezultat bio manje očekivan na početku prvenstva pa je time ovaj rezultat i puno slađi. Naravno da sam jako zadovoljan, onaj pun pogodak bio je prvi, a ovaj mi je zbog tog ugodnog iznenađenja puno slađi.

Korzo radosti

Priča o nogometnim slasticama ovog proljeća u Rijeci ima puno nastavaka, u biti odvijala se iz kola u kolo prvenstva pri čemu su ljudi sve više pričali o nogometu i kao da je sve više cijeli grad igrao s Bijelima. Nakon šećera na kraju, osvajanja titule prvaka, kao šlag stigao je pehar za osvojeni Hrvatski kup. Ljudi su masovno hrlili na Korzo slaviti s novim junacima riječkih ulica. Majstori s loptom digli su grad na noge.

– I ja sam itekako ugodno iznenađen s takvim velikim, snažnim reakcijama ljudi. Znamo mentalitet ljudi našeg kraja, ovdje ipak nismo toliko euforični kao u nekim drugim krajevima. Ali eto, vidjeli smo ove osjećaje i ljudi su sada pokazali ljubav prema svome klubu i svom kraju.

»Krepat, ma ne molat« je moto s kojim se u Rijeci živi desetljećima, dobar je lakmus-papir kada se gledaju ova dostignuća Rijeke. Nije bilo razmetanja i praznih obećanja, navodni autsajderi kročili su na scenu i razmetljive favorite Dinama i Hajduka ostavili u sjeni. Za razliku od nečije buke i galame koja uši para, Rijeka je šutke zasukala rukave i igrala uvjeravajući pritom sve više i sebe i druge da je itekako dostojna ovakvih uspjeha.

– Činjenica je da je taj pristup s nogama čvrsto na zemlji i bez pretjerane euforije na koncu polučio ovakav bombastičan uspjeh, koji se proslavilo. Sada život teče dalje, radostan sam, ali i radoznao vidjeti kako ćemo početi ovu novu sezonu. Kada si osvojio i Kup i prvenstvo, znači praktički sve u Hrvatskoj, onda želiš i nastaviti tako. Vidjet ćemo kako će to ići.

One da »nogomet ne igraju pojedinci, nego momčad«, čovjek se često mogao prisjetiti tijekom sezone. Rijekin sastav nije pun nekih bombastičnih imena, ali je zato bio složni zbor koji izlazi na scenu i priređuje izvedbe za divljenje.

– Eto vam tipičnog primjera. Dinamo ima veliki roster igrača, a naš ih klub ima puno manje, a ipak smo pokazali da možemo doći do vrha, ostvariti ovakve rezultate. Naravno da je u ovom slučaju u svemu puno zasluga trenera koji je stvorio borbenu ekipu koja vjeruje u sebe i ne pada u neko loše raspoloženje kada se izgubi utakmica.

Kao što Europa ovih dana puno priča o Luisu Enriqueu, čiji je PSG impresivnim nastupima postao europski prvak, tako je u Rijeci već danima ime trenera Radomira Đalovića na ustima navijača. Bivši istaknuti igrač je, kao i njegov španjolski kolega, preuzeo momčad i ekspresno preporučeno izručio velike uspjehe. Mnoge je ugodno iznenadio, ne i slavnog prethodnika Matjaža Keka, također osvajača duple krune s bijelima. Sadašnji slovenski izbornik veli da se još u ožujku kladio da će Rijeka biti prvak.

– Đalović je sve ugodno iznenadio. Prvi je put vodio ekipu i odmah je ostvario ovako veliki uspjeh. Sigurno da se to sve mora itekako pohvaliti. Ne bi svaki trener uspio na ovakav način odraditi tu svoju prvu godinu mandata.

Ljubljana

Uspjesi Rijeke bili su dobrodošlo buđenje od ružnog sna, od onog visokog ljubljanskog poraza od Olimpije na europskoj sceni. Da je tada netko rekao da će Rijeka osvojiti duplu krunu, bio bi shvaćen kao neduhoviti zafrkant. Ništa tada nije primljeno tragično, izvučene su prave pouke iz poraza i krenulo se dalje i to toliko dobro da su obilno premašeni svi planovi i želje.

– Ona utakmica u Ljubljani još uvijek mi je neshvatljiva, no dogodi se ponekad. Nama se dogodila tada, dan u kojem sve ide naopako i kada se ništa ne odvija onako kako je planirano. Velika je vrijednost i trenera i igrača da su se nakon takvog poraza uspjeli vratiti na pravi put i cijelu sezonu odigrati tako dobro i sigurno.

Dobro organiziran klub je pola uspjeha, svjedoči to i ovaj primjer Rijeke. Momčad i trener segmenti su cijele jedne organizacije u kojoj vlada potreban sklad i gdje se dobro zna što tko radi. Kada je tako, onda je lakše sudionicima izlaziti na teren.

– Ovakvo stanje u klubu i njegova organizacija presjek su ponašanja svih ljudi u našem kraju. U skladu s time i klub funkcionira na takav način. Vjeruje u sebe, a nikada nije arogantan. Radi najbolje što zna i može i onda se ponekad ostvari ovako dobar rezultat.

Rijeka je u raznim sferama života postala učmala hrvatska provincija. Tim je veća radost ovdašnjih ljudi što je Rijeka u nogometu i dalje metropola. U grad su dolazili razni velikani kalibra Arsenala (prijateljska utakmica), Juventusa, Real Madrida, Milana, a Rijeka očekuje svoje novo pojavljivanje u Europi. Moguće je da opet pod Učku stigne neki europski velikan.

– Gledajući sport u našem kraju, koji je u nekakvom opadanju i gdje se svi klubovi, čast iznimkama, bore za egzistenciju te već samim time imaju problema s rezultatima, u svemu tome mi smo pak uspjeli. Sigurno da je to najveća zasluga našeg predsjednika Damira Miškovića, koji je omogućio da se u klubu dobro radi i da se sve dobro razvija.