Svaki je trener najbolji do prvog poraza. Nakon što je u jednom trenutku etiketiran kao još jedna zabluda, Španjolac Joan Carrillo, nanizao je pet pobjeda s Hajdukom i postao – genijalac. Remek djelo je trijumf u Maksimiru kod omraženog suparnika! Čeka ga Rujevica istine! Splićani su ga počeli slaviti, još da slomi Kekovu Rijeku, što sedmorici prethodnika nije uspjelo, i dobit će spomenik na Rivi. Ali i u Maksimiru! Hajduk je, naime, možda posljednja Dinamova nada u – obranu, dvanaestog zaredom, naslova prvaka.
Carrillo je iz Splita odaslao poruku da se na Rujevici želi dobro braniti, kontrolirati posjed i nametnuti svoju igru… Potpisao bi pobjedu u 90. minuti uz dobru igru. Naglasak je na dobru igru. Beppe Prisco, legendarni »avvocato« Intera iz Milana, govorio je da su najslađe pobjede autogolom u 93. minuti…
Trenirali su Rijeku legende Hajduka, Jozo Matošić, Luka Kaliterna, Vladimir Beara, Ljubo Benčić, Ivan Katalinić, Zoran Vulić… Ali nitko nije ostavio tako dubok trag kao Matjaž Kek. Hajdukovim navijačima, ali i članovima uprave, diže se kosa na glavi pri spomenu njegova imena. Nije izgubio nijednu od 16 utakmica! Dobio je 10! Kek, međutim, večeraas igra najvažniju utakmicu protiv Hajduka, možda u svom četverogodišnjem stolovanju na Kantridi i Rujevici. Rijeka igra za tri boda što bi mogli značiti naslov prvaka. Tri Hajdukova boda koja treba oploditi iduće srijede u Koprivnici, drugi pakleni teren za Riječane, i početi slaviti naslov prvaka!
Riječanima je Hajduk na putu do snova. Konačno jedan pravi Hajduk uvjeren da na Rujevici može uzeti cijeli pljen, što nije uspjelo nikome od inauguracije stadiona 2. kolovoza 2015. godine. Hajdučki Hajduk koji više ne roni suze zbog »nepravde iz metropole« i ne viče drž’te lopova, nego igra nogomet! Uvjeren da je došao trenutak prekida crne serije od pet godina bez pobjede nad Rijekom.
Rijeka se ne opterećuje Hajdukom. Poraz od Lokomotiva, prvi nakon više od godinu dana, vratio je dobro raspoloženje na Rujevicu. Upravo tako, odbacili su s leđa teret nepobjedivosti, odigrali svoju lošu utakmicu (jednom se morala dogoditi) i protiv Hajduka moraju igrati za naslov! Prikazati nogomet iz jesenskog dijela sezone, kada je svaka utakmica na Rujevici bila čisti užitak. Festival modernog nogometa, kombinacija brzine, snage i mašte. Onaj nogomet kada suparnik ne može disati…
Neće biti Andrijaševića zbog trećeg žutog kartona. Kek ne jadikuje, nikada u takvim situacijama nije kukao, bez obzira koliko stručnjaci misle da su igrači potrošeni non stop igranjem, zbog male rotacije. Bitnija će večeras biti tranzicija. Andijaševićevo mjesto mogao bi zauzeti Gavranović, njegova prirodna pozicija, a »devetku« zaigrati Gorgon. Desno, naravno, Vešović, a lijevo Bezjak. Dva odgovorna trkača. Obojica igraju agresivnu obranu, osvajaju prostor prema naprijed. Najveći dio posla da bi momčad funkcionirala moraju odraditi Mišić i Bradarić, dva vezna igrača, srce momčadi, o čijem učinku ovisi cijela – momčad. Rijeka samo kao momčad može dobiti Hajduka kojemu je najveća osobina kompaktnost i disciplina. Da je matemtika, Hajduk ne bi imao šanse, ovako… Iznenađenje je uvijek moguće.
Rijeka se bori za naslov, navijači slave 30. godišnjicu Armade, Kekova vojska nema pravo na pogrešan korak. Samo se pobjedom u Jadranskom derbiju mogu ispričati za kolektivno samoubojstvo, bacanje pod Lokomotivu.
