RIJEKA   Rijekinoj momčadi, a i gledateljstvu očito trebaju pripreme utakmice poput one najsvježije između Bijelih i Bianconerih iz Udina. U konačnici sve je završilo ne baš miroljubivim remijem (1:1) pred tri tisuće gledatelja koji su mogli na djelu vidjeti momčad iz Serie A koja se nalazi u sličnoj situaciji kao Rijeka prošle jeseni. Igrači Željka Sopića imali su prigodu i vidjeti »gdje su i što su« kao što je trener apostrofirao susret u najavi. Bio je to za Bijele uistinu dobar pokus, riječka momčad ravnopravno se nosila sa sedam puta skupljim protivnikom i prezentirala dosta dobrih stvari. Ponajviše na planu kompaktnosti, stabilnosti, ali i duel igre koja je povremeno zahvaljući Talijanima odlazila u sfere koje se nastoje izbjeći u prijateljskim susretima. Susret su obilježila ipak dva imena, Martin Zlomislić s nekoliko sjajnih i ključnih obrana te Marco Pašalić s još jednim u seriji svojih ovosezonskih majstorskih pogodaka.

Yansane i Istra

– Vidjeli smo kako igra jedna momčad iz najjače talijanske lige. To je jako dobra momčad iako im sada trenutno ne ide – kaže Marco Pašalić. – Bilo je malo prežestoko? Vjerojatno su tako navikli u Serie A, neki moji bivši suigrači koji tamo igraju kažu da je to u Italiji standard. Završilo je tako kako je završilo, prekrižit ćemo ovu utakmicu i idemo dalje.

Marco je najnovijim golom vratio samopouzdanje. Nije da ga je izgubio, no u posljednje vrijeme nije bio strijelac.

– Dobro je da sam sad opet malo probio led jer nisam bio strijelac već neko vrijeme. Drago mi je i da mogu zabiti gol jednoj takvoj dobroj momčadi kao što je Udinese. Nadam se da ću opet nastaviti to i u HNL-u, nema veze u kojem stilu.

Rijeka je na prvom mjestu, ali struka, poglavito sportski direktor Darko Raić Sudar i trener Željko Sopić traže stišavanje euforije.

– Neki su nas malo upleli u te priče o tome kako već sada razmišljamo kao prvaci, ali nije to tako, nitko od nas ne misli na takav način. Trenutačno smo prvi, ali sezona je duga. Vidjet ćemo što će biti. Ali ako nastaviti ovako trenirati, igrati te zabijati golove i pobjeđivati, sve je moguće.

Rijeku u nedjelju čeka novi »Derby della Učka« u kojem Bijeli slove kao veliki favoriti. No, nisu uvijek lako dolazili do bodova na Drosini. Istra 1961 poprilično je ranjena, pitanje je i koliko može biti opasna za Riječane.

– Za nas je svaka utakmica bitna, neovisno o tome je li ona derbi ili nije. Nikoga ne potcjenjujemo pa ni Istru neovisno o visokoj pobjedi na Rujevici. Znamo da smo ofenzivno dobri i možemo zabiti dosta golova, ali i da je Istra do tog vodećeg gola bila dobra i opasna. Moramo samo biti hrabri kao i u svakoj utakmici. I dobivati duele.

Napadački kvartet Bijelih uz isturenog Ivanovića koji je odrađivao obveze s mladom reprezentacijom dobio je adut više u Momi Yansaneu.

– S Yansaneom smo puno dobili. On je donio pozitivnu konkurenciju koja će nas učiniti sve boljima u napadačkoj igri. Brz je i čvrst na lopti, ali dobar u dubinskim kretnjama. Kod nas nema negativne energije i negativne konkurencije, svi zajedno radimo da budemo što bolji. Igra onaj koji zaslužuje, onaj koji je najbolje trenirao tog tjedna.

Super Martin

Vratar Zlomislić pokazao je da Rijeka ne mora brinuti u slučaju Labrovićevog odlaska na zimu. Kad god Martin uđe i dobije prigodu, vrati to višestruko. Protiv Udinesea je spasio Rijeku poraza.

– Martin je kao prvo super dečko. Drago mi je da je tako dobro branio u ovoj utakmici. Stvarno je mogao s dobrim osjećajem nakon utakmice otići doma. Pamte se ovakve utakmice i obrane te će mu to sigurno puno značiti za dalje.

Posljednje igre zasigurno su digle vrijednost cijeloj momčadi Rijeke, posebno Pašaliću.

– Vrijednost treba pokazati i stalno dokazivati na terenu. Moje je da neovisno krećem li kao starter ili s klupe uvijek dam sto i deset posto. Za momčad, sebe i naravno navijače.

Gledatelji su uvijek bili važan impuls Bijelih, ali dojam je da ovog prvenstva taj navijački šušur konstatnto raste. Nije tajna da Pašalića obožavaju sve tribine. Ali Istok posebno…

– Obožavam ovu publiku. To se i vidi jer imamo obostrano dobar odnos. Vraćam im to golovima i trudom, oni meni pljeskom. I kad je bilo malo loše, imao sam punu podršku kluba i navijača. Lijepo je da su došli u ovakvom broju na prijateljsku utakmicu, u Njemačkoj gdje sam bio toga nije bilo. Meni je to osobno čast, a za tu podršku nastojimo im se odužiti dobrim utakmicama – znakovito zaključuje Pašalić.