RIJEKA  Mujanović u Stuttgartu, a na Rujevici Merkulov Osijeku u Kupu, Menalo Varaždinu u HNL-u i prekjučer Rukavina Hajduku u Kupu. Četiri najveća, nevjerojatna i najnezaboravnija riječka gola u Miškovićevoj eri. U posljednjim sekundama produžetaka ili nadoknada… Kad je svi otpišu, Rijeka vjeruje u sebe. Navijači vjeruju u Rijeku. Pa se rađaju povijesne utakmice kao tih 3:2 u četvrtfinalu Kupa nad Hajdukom.

U 94. minuti Rijeka je dobila gol i gubila 1:2. U 108. minuti igrač koji je ušao 20 minuta ranije izbori jedanesterac pa dođe do izjednačenja. A u 110. minuti isti taj igrač asistira za gol kolegi koji je ušao u 96. minuti. I taj antologijski pogodak za 3:2 u dvadesetoj minuti nadoknade zabije igrač koji je ove zime bio na izlaznim vratima, koji je cijelu sezonu na kapaljku jedva skupio 350 minuta igre u samo 12 utakmica.

Gabriel Rukavina, stalno na klupi, a ponekad ni to nego na tribinama. Taj 22-godišnjak najneočekivaniji je junak »najluđe« nadoknade u povijesti hrvatskog nogometa. I to protiv Hajduka. U nokaut utakmici. Čista antologija! Triler i bajka u istoj nogometnoj priči.

Nakon utakmice pomoćni trener Ramiro Munoz stvar je objasnio u dvije rečenice.

– Ova momčad ima karakter, strast, kvalitetu i dušu. Čestitke treneru Sanchezu jer radi nevjerojatan posao, postigao je da ekipa vjeruje do samoga kraja u svim natjecanjima. I idemo dalje, po još!

Dan nakon čudesnog preokreta emocije su još u »crvenom«, adrenalin još lagano udara. Kakva je utakmica viđena, kakva veličanstvena riječka pobjeda!

Hajduk je nakon četiri godine zabio gol na Rujevici, u četvrtoj minuti sudačke nadoknade mislio je da je osigurao polufinale, pogotkom za 2:1 ubio je Rijeku u pojam. Ali ne… Ne ruši se Rijeku tako lako. Posebno ne Hajduk. Posebno ne na Rujevici. Rijeka je veća i jača od Hajduka i šoka u 94. minuti.

Nakon kolosalnog trijumfa pred mikrofone je stao tihi junak. U svlačionici ga je Sanchez dočekao zagrljajem, a suigrači ovacijama. Smiren, odmjeren, otvoren o radostima i mukama koje prolazi ove sezone.

Sreća

Jeste li ikad, ne samo igrali nego vidjeli, »luđu« utakmicu od ove u kojoj ste upravo vi junak i strijelac gola za sva vremena?

– Ne, definitivno ne. Prošle sezone je isto bilo infarktnih utakmica, ali ova mi je definitivno najdraža i najdraži gol u karijeri – započeo je Rukavina.

U igru ste ušli u 97. minuti, tri minute prije toga Brajković je zabio za Hajdukovo vodstvo 2:1. Što vam je prolazilo kroz glavu dok ste uz aut liniju čekali da utrčite na travnjak?

– Ono što i svakom Rijekinom igraču. Vjerovao sam, vjerovali smo da možemo zabiti barem jedan gol za produžetke. Ali, hvala Bogu, najprije taj jedanaesterac i onda ta moja lopta za 3:2. Mislio sam: »Daj Bože, samo da je pogodim«. Nisam želio biti tragičar, na kraju je ispalo najbolje moguće. Možda djelujem mirno, ali sreća koju osjećam je kao kod svih nas i kod svakog riječkog navijača. Neopisiva. Nije bitno kako je ušla, koga briga za efektnost, nego samo da se nekako dokotrlja u gol. I sad živimo sreću koju svaki sportaš može samo poželjeti.

Što to ima Rijeka, a drugi nemaju, da ovako pobjeđuje? Što je to tako posebno u ovom kvarnerskom zraku?

– Nikad ne treba prestati pričati o našem karakteru! I prošle godine i ove sezone smo u ne znam koliko utakmica dokazali da nas nikad ne treba otpisati. Posebna smo ekipa koja se vraća iz najnemogućijih situacija. Svaka čast dečkima, guramo i dalje na sva tri fronta.

Rujevica, atmosfera?

– Ma, ne znam više što bih rekao. Fantastično. Ljudi, hvala vam! Pozivam sve da dođu u što većem broju jer su stvarno onaj presudni dio priče. Nije isto kad je stadion polupun ili kad grune puna Rujevica. Ako je ikako moguće, neka na svakoj utakmici bude ovako.

Nije tajna da ste zimus bili na izlaznim vratima, da se najavljivalo sigurnu posudbu ili prodaju. Minutaža vam je mala. I onda napravite ovo, zabijete jedan od najveća četiri gola u posljednjih 15 godina. Izgleda da ste i vi osobno karakterno jači nego što javnost nagađa?

– Istina, nisam baš bio u nekoj predobroj situaciji, ali nisam htio otići iz Rijeke samo da odem. Znam da imam kvalitetu, znam koliko mogu i trudio sam se da zaradim svoju šansu. Poklopilo se da ispadne tako da bolje nije ni moglo.

Vaš otac Tomislav bio je vrhunski nogometaš i reprezentativac. Što vam je govorio dok ste sjedili na klupi, dok se najavljivalo da Rijeka na vas ne računa?

– Puno mi je pomogao. I on je kao igrač bio u takvim situacijama. Rekao mi je da budem strpljiv. Kažem, znam ja da imam kvalitetu i normalno da nisam sad još na sto posto, ali doći će to sve kroz utakmice, tako da… Samo je trebalo dobro raditi i spreman dočekati šansu.

Vukovar

Povijesni uspjeh u Europi, čudesni trijumf nad Hajdukom… Ne treba niti nagađati kome se te pobjede posvećuju?

– Normalno da pobjedu posvećujemo Victoru Sanchezu. Jedno vrijeme nije bio s nama, sretni smo što se vraća na klupu i sigurno će s njim biti još lakše. No, moram pohvaliti i njegov stožer i sve ljude u klubu, od čistačica do kuharica, ljudi u uredima… Stvarno, bez njih ništa ovo ne bi bilo moguće! Kapa dolje svima u klubu, pokušavamo im to vratiti pobjedama. Posebna je ta zajednička energija ekipe, cijelog kluba i navijača. Nije to samo u klubu, u cijelom gradu se to osjeti. Ne znam kako je bilo prije, ali otkad sam ja došao stvarno nikad ništa osim podrške! Prošle godine kada smo se borili za prvo mjesto nekoliko kola prije kraja prvenstva izgubili smo tri utakmice zaredom i nitko nam ništa nije rekao. Nije to baš tako u drugim klubovima. U klubu, na stadionu, u gradu… Ljudi nam samo pomažu da dajemo sve od sebe. To je Rijeka.

I predsjednik Mišković i vaša sestra su na trenutačno ne baš najveselijoj lokaciji, u Dubaiju. Što vam kaže sestra?

– Nadamo se da će se oni sretno, živi i zdravi vratiti kući. Sestra kaže da se sad malo smirilo, nadamo se da će kroz dan-dva doći kući. Mora se čovjek nadati najboljem. I tako će i biti.

Sad morate pritisnuti onaj prekidač u glavama. Znate da u nedjelju od vas svi očekuju da pobijedite Vukovar u gostima?

– Znamo, i mi sami to očekujemo. Nakon ovakvih utakmica dođe do malo emotivnog pražnjenja, ali tijekom zadnjih mjesec dana i prošle sezone navikli smo igrati svaka tri dana. Bolja smo momčad od Vukovara i moramo to pokazati na terenu.

Često se priča da Rijeka nije najjača na krilnim pozicijama, slažete li se s tim procjenama?

– Nije na meni da o tome govorim. Ja sam tu da treniram i odigram dobro kad god budem na terenu. Onda neka drugi prosuđuju i mene i cijelu momčad – zaključio je Gabriel Rukavina.

Senzacionalni glavni junak scenarija i raspleta kakav se ne može napisati nego ga samo Rijeka može oživotvoriti. I prošla i ova sezona su filmska sportska priča na temelju koje jednog dana netko može snimiti vrhunski film.