RIJEKA   Za razliku od, primjerice, Osijeka, koji je roster za iduću sezonu zaokružio davno prije konkurencije, pa i Dinama i Hajduka, koji nisu puno mijenjali, Rijeka se ovog ljeta našla u situaciji bitnog remonta momčadi. Da situacija po Riječane bude gora, odgovorni su se morali baciti i u potragu za novim trenerom, a samim time i zaokružiti novi stručni stožer. Sve se pomalo pretvorilo u trakavicu, izgubljeno je dosta energije i vremena, ali dobra je stvar što su treneri, koji su započeli pripreme, ostali s momčadi uz blagoslov Damira Miškovića.

Prvi čovjek kluba znakovito je na inauguraciji novih čelnih ljudi struke istaknuo da će se igrački kadar zaokružiti na brojci od oko 25 igrača. Upravo toliko, točnije 26 igrača s posljednje pristiglim Mitrovićem, trenutačno je na raspolaganju Tadiću, Budicinu i Đaloviću u Kranjskoj Gori, što znači da je prvi dio selekcije završen nakon što su u jednome trenutku pripreme odrađivala 34 igrača.

«Cement« pozicije

U prvom valu selekcije otpali su Todorović, Duje Dujmović, Agić i Ilinković, a potom Bodetić i Kukoč. No, to je manje-više očekivano jer je riječ o juniorima ispred kojih je u ovom trenutku val mladih igrača koji je stigao iz Hrvatskog dragovoljca. Osim Galešića, koji je napustio pripreme i mora mirovati zbog potresa mozga koji je zaradio na pripremnoj utakmici, među putnicima za Sloveniju nisu se našli ni Merkulov (ozljeda) i Vuk (potraga za novim anagažmanom). Očekivano, dolazak prinova i pojačanja (Pavlović, Mitrović, Alvarez, Vrančić) domino efektom ubrzao je selekciju, ali i pojačao konkurenciju. Do te mjere da je ona poprilično zaoštrena gotovo na svim pozicijama.

No, sasvim je jasno da je ona najveća na Rijekinoj lijevoj strani, a puno manja na desnoj, koja je i prilično deficitarna. Neovisno o sustavu, Bijeli na desnoj strani od igrača kojima su to prirodne pozicije imaju samo Solana i Brauta te Bušnju i Ampema kojima to nisu. I dok su prva dvojica izraziti igrači desnog boka, Bušnja i Ampem su »leteći«. Bušnju bivši i sadašnji treneri forsiraju na desnom bočnom i desnom krilu, iako bolji dojam ostavlja na lijevoj strani, a Ampem je igrač koji je zasigurno doživio najviše selidbe od dolaska među Bijele. I on je na mjestu lijevog krila najopasniji i najproduktivniji, no igrao je dosad i lijevog i desnog bočnog te desno krilo. Odlaskom najboljeg asistenta lige, Roberta Murića, desnokrilna pozicija postala je trenutačno jedna od »najranjivijih«, zasad se krpa, ali sasvim je jasno da momčadi tu nasušno treba brzanac, ali i igrač poteza i razigravač, sve u jednom.

Isto kao što još treba i provjereni gol-igrač jer je poprilična nepoznanica može li Obregon iznijeti taj teret u tolikoj mjeri, kao svojevremeno Drmić, Čolak, Heber, Andrijašević, Kramarić… Od mladih Matije Frigana i Bristrića, koji se silno trude, teško je očekivati da breme napada preuzmu na sebe, iako vidno napreduju. Gol-igrača Bijeli bi donekele mogli imati i u Vučkiću, koji se razbudio krajem prošloga prvenstva i izbio na treće mjesto strijelaca iza Drmića i Murića, a zabijanje dijela golova spada i u posao Vrančića, koji bi trebao oplemeniti Rijekinu igru uz doprinos Libera. Konkurencija je poprilična i u veznom redu, ali dojam je da su Selahi i Alvarez polako zacementirali pozicije zadnjih veznih igrača uz Lepinjicu koji im puše za vratom, ali koji bi u nekim situacijama mogao igrati i stopera.

Merkulov enigma

O riječkoj obrani se ovog ljeta najviše govori i piše, što niti ne čudi. Ona bi trebala biti puno bolja i zaštitini znak nove Rijeke s Pavlovićem, Krešićem, Mitrovićem, Galešićem… Slično je i s vratarskim pozicijama gdje je Rijeka bezbrižna. Labrović, Zlomislić i Nwolokor jamče sigurnost riječke mreže.

Rujevicu bi mogao i napustiti poneki igrač (Ampem, Lepinjica, Selahi), a kad se sve zbroji i oduzme, jasno je da Bijelima nedostaju najmanje tri, četiri istinska pojačanja, u svakoj liniji po jedno

Šetnja rosterom završava na lijevoj strani, mjestu gdje je konkurencija u ovome trenutku najzaoštrenija i koji je puno jači dio momčadi. Vukčević čvrsto drži poziciju prvog igrača lijevog boka, a odmah iza njega tu je mladi Jurišić s obzirom da je Merkulov već na startu ispao iz konkurencije za pakleni raspored srpnja. Rus, koji se proslavio golom protiv Osijeka koji je odveo Rijeku u finale Kupa, postaje već poprilična enigma. Ili je ozlijeđen ili ga nema u konkurenciji, a očito je i prilagodba od početka otežavajuća.

Na lijevom krilu uz Bušnju i Ampema sve se više nameću dvojica igrača. Filip Dujmović pokazao se kao izraziti brzanac, lagan i motoričan igrač, a Karrica kao jedan od najvećih dobitnika priprema, kao igrač koji je jak na lopti, u prolazu »jedan na jedan« i opasan izvana po protivnički gol.

Rujevicu bi mogao i napustiti poneki igrač (Ampem, Lepinjica, Selahi), a kad se sve zbroji i oduzme, jasno je da Bijelima nedostaju najmanje tri, četiri istinska pojačanja, u svakoj liniji po jedno. Uspije li Robert Palikuča u dobrom dijelu tog posla, nema sumnje da će Rijeka opet biti vrlo konkuretna za sam vrh SuperSport Hrvatske lige.