RIJEKA  Nogometaši Rijeke subotnjim gostovanjem na Šubićevcu u kasnom večernjem terminu (21) otvaraju po mnogočemu izazovnu sezonu. Samo pet dana kasnije na Rujevicu stiže Djurgarden u pretkolu Konferencijske lige, a odmah potom tjedan dana kasnije Riječane čeka uzvrat u Stockholmu. Iz kalendara je (ne)očekivano otpao Jadranski derbi na Poljudu, Rijeka je odmah u startu iskoristila pravo odgode, što nikako ne treba čuditi. Momčad je doživjela dva poraza u najvažnijim pripremnim utakmicama, protiv praške Sparte (0:2) i u generalki protiv Kopra (1:2), što je samo razgolitilo riječke slabosti, koje će se već u startu morati dobro sakriti, a momčad istaknuti drugačiji gard.

Rijeka je za novu sezonu prijavila 33 igrača, četiri vratara, po 12 braniča i veznjaka te pet napadača. Budući da prijelazni rok traje do kraja kolovoza, a i s obzirom na aktualni puls momčadi, sasvim je jasno da će roster sigurno još doživjeti određene promjene. Odnosi se to prije svega na dovođenje desnog beka i napadača koji su prioritet, a Bijelima bi u novonastaloj situaciji dobro došao još jedan provjeren brži stoper te desnokrilni napadač.

Prijelazni rok odrađen je zadovoljavajuće, ali s neočekivanim problemima. Odnosi se to prije svega na tešku ozljedu Mateja Mitrovića, koji je operiran u Finskoj i za kojeg je polusezona po svemu sudeći završena, a da nije niti počela te na nespremnost Alena Halilovića, koji je posljednju utakmicu u Readingu odigrao u siječnju te dosta dugo vukao ozljedu koljena. Brige Dragana Tadića na startu dodatno su povećali Niko Galešić, koji nakon težeg potresa mozga mora mirovati do kraja mjeseca i praktički je četiri tjedna van treninga te Andres Solano, koji je također izgubljen na duže vrijeme nakon što mu je koljeno počelo oticati poslije operativnog zahvata, učinjenog prije dolaska na Rujevicu. Uz njih, Mikhail Merkulov također nije prošao slovenske pripreme zbog ozljede. Četiri ozlijeđena igrača, tri na duži rok i Halilović kao nespremna zvijezda prijelaznog roka bitno sužavaju manevarski prostor Tadiću na početku sezone, diktiraju sustav igre i prisiljavaju ga na rotacije.

Problem gol-igrača

Struka je u pripremama forsirala sustav s tri braniča, ali u generalki pribjegla onom s četiri igrača u zadnjoj liniji koji bi, posebno protiv nominalno slabijih protivnika, trebao dati Bijelima veću prepoznatljivost, pogotovo onu tranzicijsku. No, i tu se pokazalo da Rijeka ima problema, momčad teško zabija za razliku od prošle sezone, kad je igra za gol više bila svojevrsni imidž sastava Gorana Tomića. Puno će toga ovisiti o spremnosti Halilovića, no već je sad jasno da će Bijeli u ovom sastavu teško nadoknaditi osovinu Drmić – Murić, koja je bila najopasniji dio momčadi, garantirala pogotke i asistencije. Jorge Obregon očekivano je promoviran u prvog napadača, no nakon što je sezonu proveo na klupi i u sjeni Drmića, teško je očekivati da će odmah eksplodirati, a pitanje je može li takav tip igrača jamčiti dvadesetak golova u sezoni. Tadić je još uoči odlaska u Kranjsku Goru jasno ustvrdio kako treba prije svega »gol-igrača«. Novi kapetan Haris Vučkić može biti njegova dobra logistička potpora na mjestu »polušpice«, ali Rijeka u ovom trenutku nema ono što je imala u Heberu, Andrijaševiću, Kramariću, Gavranoviću, Čolaku, Drmiću… Branimir Hrgota iz Greuther Fürtha možda bi bio rješenje tog problema, a donekle i Deni Jurić iz Dinama, koji se ipak odlučio za Goricu.

Vezna linija sasvim je solidno popunjena i mogla bi biti forte momčadi sa Selahijem i Alvarezom u liniji defenzive te Vrančićem, puno ofenzivnije postavljenim. Alvarez se zasad bolje snašao, djeluje čvrsto i sigurno, Vrančić ima potez i dobar pregled igre, ali djeluje pomalo suzdržano, ne pokazuje sve što zna. Na lijevoj strani jako je zaoštrena konkurencija i na bokovima (Vukčević, Jurišić) i na krilu (Karrica, Ampem, F. Dujmović), dok će Bušnja po svemu sudeći biti starter na desnom krilu. Središnja mjesta braniča rezervirana su za Pavlovića i Krešića, a šansu čekaju Lepinjica i Ivan Smolčić. S vratarima Bijeli nemaju problema.

Vuk i Ibrahim

U rosteru je i dosta mladih igrača koji su itekako motivirani i čekaju pravu šansu koju bi vrlo lako mogli dobiti već u prvim utakmicama (Karrica, Frigan, Hodža), dok Tadić ima na raspolaganju još dvojicu igrača upitne spremnosti.

Matej Vuk, lijevokrilni napadač Bijelih, u svojevrsnom je »vakuumu« karijere. Dvadesetdvogodišnji Čakovčanin ima ugovor s Rijekom još godinu dana, ali čekajući mogući anagžman u Torino ili neku inozemnu destinaciju, nije putovao i izgubio je dragocijeno vrijeme. Kao igrač Rijeke u bitnom je zaostatku za ostatkom momčadi i pitanje je što će se dalje s njim događati.

Vuk je dosad bio uglavnom na posudbama. U Interu iz Zaprešića, Seredu i Istri 1961, jedno vrijeme bio je ozlijeđen, a u Rijeci se nije uspio nametnuti. Prošle sezone sakupio je petnaestak nastupa s dosta skromnom minutažom.

Na predstavljanju nove momčadi viđeno je i jedno novo-staro lice, ono Djibrilla Ibrahima. Riječ je 20-godišnjem igraču Nigera, koji je i zimus trenirao s Bijelima, a potom je ustupljen Orijentu 1919. Osim visinom (194 cm), Ibrahim u Umagu nije ostavio dojam bitnijeg pojačanja, ali u novonastaloj situaciji kada momčad ima problema s ozlijeđenim stoperima, mogao bi dobro doći jer mu je to prirodna pozicija.

Rijeka je ovog ljeta najviše mijenjala kadar u odnosu na konkurenciju u kojoj se Dinamo još pojačao, Hajduk mijenjao praktički samo zadnju liniju, a Osijek zadržao postojeće igrače. Bijeli su opet složili zanimljivu momčad, miks iskustva i mladosti i imaju se čemu nadati. No, ozljede, neuigranost i vrijeme zasad su najveće boljke i prepreke Tadićevoj momčadi, koja ima itekako težak srpanj na dva kolosijeka.