RIJEKA  Ante Čačić tek je iz osmog pokušaja došao do prve pobjede nad Rijekom, »modri stroj« je samo potvrdio da je u ovom trenutku neka druga dimenzija za Bijele. I dok su Zagrepčani zaokupljeni slatkim brigama HNL-a i premijerom u Ligi prvaka s Chelseajom, kriza Rijeke je produbljena i pravo je pitanje je li maksimirskim izdanjem doživjela vrhunac. Riječane do kraja godine čeka deset utakmica, a u prvih pet igraju dvaput s Hajdukom te jednom s Osijekom i Šibenikom. Odmah potom s Goricom i Lokomotivom, koji im ne leže već duže vrijeme. No, raspored je samo prateća otežavajuća okolnost, Rijekina momčad u Maksimiru se prezentirala u toliko jadnom stanju da struku i klupsko vodstvo puno više moraju zabrinjavati brojne druge stvari.

Kao prvo, rezultat je iz riječke perspektive i više nego dobar s obzirom na viđeno. Posljednjeg desetljeća Rijeka protiv Modrih nikad nije izgledala tako bespomoćno i raštimano da bi, psihološki uzdrmanu momčad, teško brzo »uglazbio« i Jose Mourinho. Fausto Budicin, silom (ne)prilika gurnut u »vatru«, u Maksimiru je bio prisiljen samo »umanjiti štetu« i sa što manje golova vratiti se na Kvarner te početi pripremu za Osijek. U isto vrijeme uprava još nije našla nasljednika na klupi, preuzeti Rijeku u ovom škakljivom trenutku je višestruki izazov za brojne trenere. Istina, ima onih koji bi i »pješke« do Rujevice da preuzmu kormilo, ali i onih koji eventualnim novim neuspjesima ne žele srozavati stečeni imidž. Puno toga negativnog i lošeg poklopilo se ovog ljeta na Rujevici da je stabilizacija momčadi kratkoročni prioritet.

Fizički ispuhani

Neovisno o rezultatu, ono što je posebno bilo znakovito u nekadašnjem derbiju Rijekina je nemoć. Teško je parirati ovakvom Dinamu, ali ne složiti niti jednu pravu akciju i gubiti loptu odmah po osvajanju, ne spojiti dva dobra pasa ili koji put probiti bok nešto je što se ne smije događati niti puno slabijim momčadima od Rijeke. Budicin apostrofira psihološki segment, gubitak samopouzdanja, grč i strah. I u tome ima istine, igrači su došli do trenutka kad više strahuju od sebe samih nego od protivnika. Svaka nova utakmica nosi novu bojazan od novog posrtaja. I to nije ništa novo, ali je zabrinjavajuće s obzirom na niz iskusnih igrača (Krešić, Halilović, Vrančić, Apmem, Obregon) i koliko se radi na treninzima, a ništa od toga ne prezentira se na utakmicama. Uz to, Rijeka izgleda i fizički ispuhano, u utakmici s laganijim ritmom svaki je Dinamov igrač djelovao duplo brži i jači na lopti od riječkog. Posjed lopte u nogometu ne mora uvijek biti mjerodavan, ali puno puta i otkriva karakter i profil momčadi. Onaj riječki u ovom je slučaju bio tek 28 posto… A po viđenom, Dinamo nije stisunuo »papučicu gasa«, intezitet igre bio je daleko od znanih međusobnih okršaja, toliko da su Modri odradili teži trening u većem dijelu utakmice.

Pitanja i odgovori

– Nije bio plan da se povučeno na 20 metara, plan je bio da iz nekog srednjeg bloka u kontru i polukontru. Nažalost, nismo imali moć i snagu za bolju tranziciju i bolje odraditi fazu obrane. Među igrače se uvukla nervoza. Posljednji smo na ljestvici i to se uz manjak samopouzdanja reflektira na igre na terenu. Uz sve to, imamo puno izostanaka, puno igrača koji su tek došli… Nova smo momčad kojoj treba vremena i pozitivne sreće. Ali kako bi nju izazvali, i mi moramo nešto napraviti da bi nam lopta to vratila na terenu – kaže Budicin.

Ipak, Budicin je u cijeloj priči našao dva plusa za Rijeku. Po njemu to je reakcija igrača u drugom poluvremenu i – napokon zaokružen roster. Mala je to utjeha u situaciji kad niti njegov status nije definiran, kad mora voditi momčad kao unaprijed otpisani trener.

– Kakva je moja budućnost? Čuo sam to pitanje puno puta u posljednjih dvadesetak dana. Zaposlenik sam kluba, pokušavam pomoći da prebrodimo ovu tešku situaciju i dajem svoj maksimum. On očito nije dovoljan, jer imamo premalo bodova. Volio bih da mogu odgovoriti na to pitanje, ali to nije pitanje za mene – zaključio je Budicin nakon maksimirskog okršaja.

Rijeka se tako nakon sedam kola neočekivano našla u vrtlogu borbe za ostanak, od miksa prinova i mladih igrača zasad se ne vide obrisi prave momčadi, a kamoli li momčad onog standarda koji je do nedavno imao klub s Rujevice. Ovog ljeta vidno se griješilo i kasnilo. Toliko da je Rijeka nakon sedam kola na novom početku, traga za trenerom i pravom momčadi.