RIJEKA  Nogometaši »Dinama« razbacivali su se izjavama prije dolaska na Rujevicu, površni poznavatelj stvarnih prilika u našem nogometu pomislio bi da će jedanaesterostruki prvak zaredom, protutnjati Rijekom i najaviti još jednu titulu. Smanjiti razliku na samo bod… Utakmica je pokazala da su se »modri« hrabrili, prije utakmice galamili od straha. Na zelenom travnjaku je, naime, bila samo jedna momčad »Rijeke«. I Soudani (pogodak čarobnjaka) te vratar Livaković sa »stotinu ruku«.

»Dinama« nije bilo nigdje. Posebice u razdoblju do odmora kada su izgledali poput preplašenih zečeva dok su riječki »pešekani« goropadno crtali akcije agresivnom igrom, stvarali prigode, ali i – promašivali.

U poluvremenu su se gosti »žalili« na brzi travnjak koji je polijevan prije utakmice! Na Kantridi je šezdesetih godina prošlog stoljeća Mario Brnjac, Labinjanin koji je kasnije igrao i za »Borac« iz Banjaluke, pri uklizavanju na blatnjavom terenu pokupio cijeli suparnički napad. Igralo se u blatu na plus 35 stupnjeva.

Trener Stojan Osojnak tražio je da se cijelu noć zalijeva travnjak… Na Rujevici je druga priča. Travnjak je onaj kao i na madridskom Bernabeu ili milanskom San Siru (omjer prave i umjetne trave), a brzi zeleni tepih pogoduje tehničarima, igračima koji miluju loptu.

»Rijeka« sigurno ne bi bila prva s četiri boda prednosti, niti bi igrala ovako  dobro, da mora igrati na oranici Kantride umjesto na »biljarskom stolu« Rujevice.

Neosvojiva utvrda

Daske u kazalištu Rujevica savršena su scena za Kekovu kompoziciju momčadi igrača visoke tehnike. Momčadi u kojoj svi trče i razmišljaju, travnjak na kojem crtaju brze i maštovite akcije.

»Rijeka« je od početka kolovoza 2015. odigrala 30 prvenstvenih utakmica. Remizirala drugi put s »Dinamom«, uz još četiri neodlučna rezultata (gol razlika 60:15). Rujevica je neosvojiva utvrda. Nitko se nikada nije radovao, a vjerojatno ne bi ni trebao do kraja prvenstva s obzirom na to da u goste još dolaze – »Split«, »Osijek«, »Inter«, »Hajduk« i »Cibalia«.

Dolazak Andrijaševića i Gorgona podigao je razinu kvalitete. Momčad je sastavljena od umjetnika koji imaju veliko srce i čelične mišiće… Igraju nogama i glavom. Andrijašević je prvi strijelac HNL-a (13).

Suparničke obrane nemaju oslonac protiv Andrijaševića i Gorgona (zajedno 23 gola), jer tu su još Gavranović (7) i Bezjak (8). Zajedno 38 golova! Soudani (12) i Hodžić (10), postigli su zajedno 22 gola…

Uz ofenzivni potencijal, topništva protiv kojega nema obrane, recimo trokut Andrijašević – Gavranović – Gorgon, Matjaž Kek ima na desnoj strani TGV-e, superbrzi vlak s dva vagona – Ristovskim i Vešovićem. Nepredvidljivi i – nezaustavljivi. Čovjek ima dojam da ih lako zaustaviti, podignuti im barikadu, ali u igri jedan na jedan (dva na dva), shvati njihovu raznovrsnost. Obojica igraju i na sredini terena.

Cijela je momčad napravila iskorak kada je srce momčad počelo kvalitetnije kucati. Bradarić i Mišić (Andrijašević je u vrhu tog trokuta), uzeli su momčad za ruku. Na sredini terena diktiraju ritam igre, lopte su brze i kvalitetne. Igraju fazu obrane gdje je novi čovjek oporavljeni Župarić. O Prskalu ne treba trošiti riječi… Bradarić i Mišić sredinu terena pretvraju u privatni posjed. Snagom i brzim odlukama.

»Rijeka« je protiv »Dinama« odigrala najbolju proljetnu utakmicu. Opet smo uživali u igri onog »jesenskog sastava«, kada je svaka utakmica bila radost. Veće jamstvo od četiri boda razlike na strani Riječana je – igra.

U svakom trenutku znaju što činiti, kako zauzdati suparnika. Trening i trening… Rekao bi Kek, manijakalno pedantan u svakom detalju. Pripreme utakmice su – savršenstvo, kažu bivši igrači. Suparnik se ogoli do kosti.

Jedina zamka

»Rijeka« na svojoj Rujevici ne bi trebala izgubiti nikakav bod (pet utakmica), a do gostovanja u Maksimiru, posljednje kolo (27. svibnja), morat će u Pulu, u Kranjčevićevu kod »Lokomotive« i kod »Slaven Belupa« u Koprivnici.

Kroz »koprive« (ali i Osijek), morat će i »Dinamo«. Objektivno je Koprivnica jedina zamka, za jedne i druge, gdje mogu posijati dva boda (remi), ostali suparnici nisu na razini »Rijeke« i »Dinama«.

Teorija da je »lopta okrugla«, da je sve moguće na svakoj utakmici, jedina je šansa »Dinama« da do posljednjeg kola i međusobnog susreta u Maksimiru spusti minus na manje od četiri boda.

Ako na vagu stavimo prikazanu igru, ona preteže na stranu »Rijeke«, koja je dobila jedan ogled (5:2), a trebala je pobijediti i u ostala dva koja su završila remijem.

Razumljivo je da će Kek pozivati na oprez, mobilizaciju prije svake utakmice, svako opuštanje moglo bi biti kobno, ali ovakvu »Rijeku« nema tko pobijediti. Niti to može »Dinamo«.

Računice govore da bi »Rijeka« u preostalih devet utakmica mogla izgubiti jednu, dvije remizirati, otići na minus tri, a onda pobjedom protiv »Dinama« osvojiti naslov. Preveliki rizik u psihološkom teretu straha od vanjskih sila… »Rijeka« je sposobna zadržati četiri boda prednosti (dobiti sve) i Maksimir otići kao – prvak Hrvatske. Idealan scenarij za Riječane.

»Rijeka« u posljednjih devet kola mora uzeti ono što je zaslužila – krunu! Jedina je odigrala sezonu u jednom dahu. Stvorila momčad karakternih igrača. A kako je govorio Sacchi za »Ajax« sedamdeseih godina prošlog stoljeća, otići na njene utakmice je kao prisustvovati melodioznom koncertu.