Jakov Puljić i Ante Majstorović/M. GRACIN
Početni sastav sad je zaista - totalna nepoznanica. Sigurno je jedino da se od Bijelih unatoč svim opterećenjima očekuje osvajanje sva tri boda
povezane vijesti
RIJEKA Nakon sjajnih trijumfa u Europi i Kupu Rijeka danas u Supersport HNL-u gostuje kod Vukovara 1991. Vraćamo se domaćem prvenstvu, a vratio se i Victor Sanchez. Zdrav čovjek, odradio suspenziju… Glavni trener, nasmijan, opet će na klupu!
– Nevjerojatno koliko se toga dogodi u samo tjedan dana. To je naš život. Živimo vrlo brzim tempom, događaji se samo nižu, ali volimo to. Navikli smo. Sretan sam što sam opet ovdje – počeo je Sanchez.
– Ono što smo već napravili je jako dobro. Uživali smo u europskom uspjehu, riješili i veliki izazov protiv Hajduka, sve proslavili. Kao uvijek, izvlačimo pouke. Iz pobjeda, remija i poraza. Uvijek ima prostora za napredak. Analize, pouke, stalno usavršavanje.
Slijedi gostovanje kod »fenjeraša«. Utakmica puna opasnosti?
– Da, iz iskustva znam, kad se približite se zadnjoj trećini sezone, svi se grčevito bore. Nebitno je čeka li vas momčad s vrha ili s dna ljestvice.
Nema razmišljanja o velikoj europskoj utakmici koja u četvrtak?
– Sva koncentracija na Vukovar 1991. Prvenstvo je prioritet. Naravno, želimo uspjeh u svim natjecanjima. Jedina smo hrvatska momčad još uvijek živa na sva tri fronta. Ponosan sam što jedino Rijeka to može reći u ovom trenutku. No, domaća liga je najvažnija jer klubu donosi stabilnost i kontinuitet za budućnost.
Stalan imperativ
Što je ključno u pripremi izazova između dviju velikih utakmica u vrlo malo vremena?
– Bila je iznimno teška priprema za Kup s Hajdukom u samo dva i pol dana uz sav umor od tjedna ranije. Sad imamo važan dan više. Igračima treba 48 sati nakon utakmice samo da bi mogli opet normalno trenirati. Kad igraš nakon 60 sati, to je na samoj granici oporavka. Postoji i »nevidljivi trening«. Ono što radiš van kampa, kako se odmaraš, što jedeš, kvalitetan oporavak… Ponosni smo na igrače jer i to rade sjajno pa većinu imamo u dobrom stanju. Normalno je da oni s najvećom minutažom imaju sitne tegobe, ali pokazuju karakter, uvijek žele igrati i pomoći.
Tko ima veći imperativ, Rijeka od koje se uvijek očekuju pobjede ili Vukovar 1991 koji se bori da ne ispadne iz lige?
– Vrlo sam zahtjevan trener. Imperativ je stalan. Treba pomicati vlastite granice. Rijeka pokazuje karakter, uz uspone i padove koje svi imaju. Ključno je ostati smiren i ponizan, pogotovo nakon uspjeha ne upasti u zamku samodopadnosti. Rekao sam igračima: »Nije trenutak da se hvalimo, nego vidimo što možemo popraviti«.
Rečenica-dvije o Vukovaru?
– Odigrali smo već 41 utakmicu, dakle 15 više od njih. Idemo prema 42. utakmici. U Kupu smo igrali s 10 utakmica više u nogama od Hajduka. Ogromna razlika u opterećenju i stresu. Nismo to koristili kao izliku. Ponosan sam što Rijeka sjaji u sva tri natjecanja, bitno je za ugled hrvatskog nogometa i za nacionalni koeficijent. To zaslužuju i klub i navijači. Vukovar je čvrst, ima i individualce koji rade razliku, primjerice Gonzalez i Puljić. Ako im date vremena s loptom, jako su opasni. Izgubili smo kod njih u mojoj prvoj utakmici, pobijedili ih na Rujevici, ali bilo je gusto. Moramo biti čvrsti, stabilni i fokusirani.
Kod tolikih opterećenja opet su nužne rotacije u početnih 11?
– Domaće prvenstvo je najvažnije. Sastavit ćemo ekipu s ciljem da pobijedimo. Treba mi cijeli kadar. Imamo preko 20 igrača u punom pogonu, moja je odgovornost izvući najbolje iz svakoga. Sretan sam što svi napreduju i možemo ih sve koristiti. Mladi se razvijaju različitom brzinom, ponekad talent čuči skriven i onda odjednom igrač kaže: Evo me, tu sam.
Primjerice Gabriel Rukavina?
– Definitivno. Primjere Rukavine i Jurića smo koristili u razgovoru s igračima. Mladi talenti koji nisu igrali redovito, ali su nastavili gristi. Bio sam sretan kao trener Olimpije kad sam protiv Rijeke vidio da Rukavina nije u prvoj postavi, znao sam koliko vrijedi. Kad sam došao tu, on je imao volju, ali tijelo ga je izdavalo zbog nedostatka kondicije. Srećom, zimus nismo našli pravu opciju za njegovu posudbu! Rekao sam mu: »Samo nastavi raditi, doći će tvoj trenutak«. Gol Hajduku koji smo svi ludo proslavili bio je poseban, ali meni je važnija bila njegova predstava protiv Lokomotive tjedan ranije. Tad je pokazao da je fizički spreman za HNL. Rukavina će nam biti jako važan igrač.
Ako je bilo sreće u nekim triler-utakmicama to je zato što je napornim radom ta sreća sto posto zaslužena. Jeste li već sad ponosni na učinjeno?
– Ne vjerujem u sreću, nego u rad i povjerenje. Samopouzdanje i rad stvaraju uvjete za uspjeh. Nikad ne krivim suce ili sreću kad izgubimo. Razmišljanje o sreći je pasivno ponašanje, a ja sam proaktivan. Prvo gledam našu odgovornost. I imam veliku odgovornost u klubu kao što je Rijeka da ne čekam da se stvari dogode same od sebe, nego stvorim okruženje u kojem će se događati dobre stvari.
Tko će danas nedostajati?
– Barišić i Vignato. Imaju problema s ozljedama. Naporno radimo da te poteškoće riješimo što prije, no oni su trenutačno više u rukama liječničke službe nego stručnog stožera – na kraju je objasnio Victor Sanchez.
Početni sastav sad je zaista – totalna nepoznanica. Sigurno je jedino da se od Bijelih unatoč svim opterećenjima očekuje osvajanje sva tri boda.