Foto V. KARUZA
Da je Toni Fruk već dohvatio prošlosezonsku golgetersku formu Bugari bi pali na Rujevici
povezane vijesti
RIJEKA – Brda se baš i nisu tresla, a rodio se remi bez golova. U prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka: Rijeka – Ludogorec 0:0. Igra baš i nije bila nula, ali ruku na srce nije bio ni neki spektakl.
Više smo gledali ‘šah’ Radomira Đalovića i Ruija Mote nego nogometna majstorije Bijelih i(li) Zelenih. Liga prvaka se vratila na Kvarner, a unatoč izostanku priželjkivane pobjede šanse su najmanje 50:50 da i u sljedećem eruopskom nastupu Bijelih to opet bude u Ligi prvaka. Jer Ludogorec je dobar, ali – definitivno prolazan!
RIJEKA – LUDOGOREC 0:0Stadion Rujevica. Gledatelja: 7.731. Sudac: Elčin Masijev 7 (Azerbajdžan). LUDOGOREC: Bonmann 7, Son 6, Verdon 6, Kurtulus 6, Nedjalkov 6, Kaloč 6,5 (67′ Stanić) 6, Piotrowski 6 (80′ Naressi), Tekpetey 5,5 (67′ Duarte) 6, Bile 5,5 (46′ Chouiar) 5,5, Marcus 5,5 (87′ Ivanov). |
Rijeka je bila bolja. Ne silno uvjerljivo nego više, onako… Domaćinski bolja. Znali smo da su Bugari europski rutineri. Možemo žaliti za nekim prigodama, ali i s pravom vjerovati u to da će Rijeka na uzvratu u gostima biti bolja i što je najvažnije – konkretnija negu jučer navečer.
Kapetan Martin Zlomislić na riječkom je golu imao vrlo malo posla, a ono što je trebalo riješiti obavio je odlično. Puno je više posla imao njegov kolega na suprotnoj strani, a i on je (na žalost) bio u jako dobrom izdanju.
Đalović je počeo s Tiagom Dantasom od prve minute u paru zadnji veznih s Petrovičem. Ndockyt je zaigrao na poziciji koju mu baš i nije najomiljenija, desnoj polušpici, a Janković ordinirao ‘na desetki’ iz najisturenijeg Fruka. Lijevom stranom napada ordinirao je Menalo.
I Rijeka je u prvih 45 minuta bila – bolja momčad. Nije to bila neka rapsodija i nesmiljena dominacija, ali Bijeli su favorite iz Razgrada uglavnom držali daleko od Zlomislića, bili ofenzivno nastrojenija i napadački poduzetnija momčad.
Počelo je polušansom za Rijeku. Slobodnjak, serija odbijanaca, lopta dolazi do Fruka na lijevoj strani, teoretski jako opasno, ali izvedba je bila loša jer u udarcu s 15-ak metara nije bilo ni snage ni preciznosti, Bonmann je to lako pokupio.
Tri minute kasnije Ndockyt lijepo ubacuje no zamalo preoštro za Fruka koji je čekao pred bugarskim golom. U 13′ je Radeljić sa svojih dva metra bio – previsok za centaršut. Janković je mogao biti asistent, ali Radeljić je skočio koliko god može pa mu je lopta došla negdje u visini brade i potencijalni zicer ispao je neiskorištena šansica. Minutu kasnije prvi put prijete gosti: Caio Vidal je prošao lijevom stranom no njegov je udarac s 15-ak metara na sreću otišao pored Zlomislićeve vratnice.
Gosti su onda na dvadesetak minuta uspostavili malo više ravnoteže u igri, potvrdili ono što smo svi znali i prije utakmice, da se radi o sjajnim individualcima, ali ne možemo reći da je bogzna kako opasno sijevalo po riječkom golu. Bugarska legija stranaca čisto je malo podigla glavu i poručila ‘nama je ovakva utakmica samo još jedan običan radni dan, nismo ni uplašeni navijanjem 7.731 gledatelja niti intenzitetom domaće igre’.
Azerbajdžanski arbitar u startu je svaki pokušaj grubosti kažnjavao žutim kartonom i odmah ustoličio sudački autoritet.
Šteta što pred kraj prvog dijela, u 39′, Bijeli nisu iskoristili šansu da Bugare gurnu barem u nokdaun. Vidjeli smo jedno baš lijepu akciju Rijeke u kojoj su sudjelovali Menalo, Devetak i Fruk, ali loptu koja se kotrljala paralelno paralelno s Bonmannovom gol-linijom nije imao tko rutinski pospremiti u mrežu.
Pa se na odmor otišlo bez golova. I dojmom o jednoj solidnoj utakmici, ali ništa više od toga, niti s riječke, niti s bugarske strane. Dvije dobre, jake momčadi, ali bez vrhunski poteza, bez očekivanih uzbuđenja i neke izrazite opsade gostujućih vratiju kojoj smo se svi nadali. Da se iskoristi domaći teren, da se ‘naplati’ navijački vjetar u riječka jedra, da se Ludogoreca bar na tu i tamo ‘izludi’.
Na poluvremenu Đalović nije mijenjao ništa, a Rui Mota umjesto središnjeg napadača Bilea na travnjak poslao Chouiara.
Rijeka je i u drugih 45 minuta ušla bolje, poduzetnije i odlučnije od gostiju, ali prvi je (i to baš opasno) zaprijetio Ludogorec. Momčad 20 milijuna tržišno skuplja od Rijeke ljetos je za gotovo 3 milijuna eura dovela češkog veznjaka Kaloča koji je potegao s 20-ak metara – zamalo pored gola. Zlomislić se bacio, ali sreća da taj šut nije išao uz vratnicu u mrežu.
Stjepan Radeljić, nemoguće je bilo ne primijetiti, djelovao je pomalo ispuhano. Nismo vidjeli onu njegovu brzu promjenu strane, svaku pauzu je koristio da se osloni na koljena, kao da dolazi do zraka…
Bijeli su na prethodnu prijetnju Ludogoreca uzvratili pet minuta kasnije. U riječkoj polukontri jedan pokušaj ubačaja Fruka došao je do Tiaga Dantasa čiji je udarac sa 17-18 metara prošao jako blizu bugarskog gola. Utakmica se nakon sat vremena malo otvorila. Rijeka zaigrala ofenzivnije, a Ludogorec davao do znanja kako ima itekako dovoljno ‘dinamita’ da to kazni.
No u 68′ vidjeli smo dotad – najbolju priliku za Rijeku! U igru su umjesto Dantasa i Menala ušli Gojak i Rukavina koji je je osvojio loptu pa proigrao Fruka. Maestro se sjurio u kazneni prostor, varkom se riješio bloka i pucao s 10-ak metara, ali na žalost Hendrik Bonmann je sjajnom intervencijom zaustavio Frukov udarac.
Bila je to baš prva onako, žestoko vatrena situacija pred golom Ludogoreca, velika prigoda za Rijeku.
Inače, Bijelima je ovo je treći put da svoju europsku sezonu počinju kvalifikacijama za Ligu prvaka. Prvi put pretkolo najelitnijeg klupskog natjecanja igrali su još 1999. i ispali od beogradskog Partizana (1:3, 0:3). Drugi put kvalifikacije za Ligu prvaka igrali su 2017. godine pa bili uspješniji od TNS-a (2:0, 5:1) i Salzburga (1:1, 0:0) da bi ih u play-offu podosta sretno zaustavio grčki Olympiacos (1:2, 0:1).
S tribina je nakon Frukove šanse krenulo gromoglasno ‘Ho-će-mo po-bje-du!’, a na to je reagirao: Ludogorec, stvorivši svoju dotad najbolju šansu: poslije kornera za goste na desetak metara od riječkog gola nedopustivo sam je ostao Verdon, ali na sreću i pucao visoko, u vrh zaštitne mreže iznad vratiju hrvatskih prvaka.
U 72. minuti umjesto napadački solidnog, ali obrambeno dosta upitnog Ndockyta na teren je ušao Lasickas. I stao na desnog beka što je značilo da Ante Oreč ide visoko, na krilo.
I baš je Lasickas u 77′ s desne strane poslao prizemnu oštru loptu na drugu vratnicu no Rukavina je zamalo zakasnio zakucati loptu u Bonmannovu mrežu. Samo dvije minute kasnije Gojak je jako lijepo povukao jednu riječku polukontru pa odigrao za Fruka na desnoj strani.
Toni je bio siguran u slanju bugarskih stopera ‘po ćevape’, ali ga nije služio kao prošle sezone. Ovaj put lijevom nogom, ali opet niti posebno precizno, a posebno nimalo dovoljno jako da ugrozi momčad iz Razgrada. Šteta. Klasični Fruk no još uvijek ne u onoj šampionskoj golgeterskoj formi s kojom je oduševljavao prošle sezone i odveo Rijeku do dvostruke krune.
