Dva gola prednosti za Riječane, ali s 2:0 rezultatom u uzvratu u finale će Osječani. To je ona opasnost »gola u gostima« (bogatstvo), odnosno na »domaćem terenu« (sve je moglo biti riješeno…). Rijeka je glatko dobila prvo poluvrijeme polufinala s Osijekom. Moglo je i bolje, ali ne trebe tražiti kruha preko pogače. Jedanaest od jedanaest ove sezone (prva u Kupu), pobjeda Rijeke, naravno. U tridesetom nastupu na Rujevici od 2. kolovoza 2015. godine! Neosvojiva utvrda. Gosti su uzeli tek pet remija…U sva tri natjecanja!

Nešto više od dvadeset minuta trebalo je Riječanima da na biljarskom stolu Rujevice pošalju dvije lopte u osječku rupu. Biljarski štap je sinoć uzeo Mario Gavranović. Asistenti Matei (ubačaj kao čokoladni bombon…) i Andrijašević (glavom spuštena lopta iz onog međuprostora između linija u kaznenom prostoru), dvije lopte za dva gola. Naglasak je još jednom bio na – igri. Od prve minute Riječani su Slavonce ubaciii u svoju drobilicu, u nekom je razdoblju izgledalo dosadno, ali bi potom pojačavali ritam, stezali obruč.

Zekić je za prošloga gostovanja nakon poraza (0:3) rekao da je naivno prihvatio otvorenu igru… Jučer se zatvorio. Petorica u zadnoj liniji, a ispred njih Mioč i Petrovski. Na bokovima Perošević i Boban koji su trebali (ali nisu mogli disati…) biti napadači, ofenzivni potencijal. Kao srednja špica pojavio se Ukrajinac Lopa. Taktička je zamisao bila da Lopa pobjegne riječkim stoperima… Lijepo zamišljeno i nacrtano na ploči u svlačionici, ali Rijeka je od početka pokazala zbog čega je prva u HNL-u sa šest bodova više od Dinama. Brza lopta u prazan prostora, jedan dodir, trka…

Matjaž Kek izostavio je Vešovića, presložio napadačku »četvorku«, Gorgona postavio desno, da bi otvorio mjesto Mateiju. Povratak Bradarića u tandemu s Mišićem, a debitirao je Kulušić u paru s Elezom. Puno raskoši u dodavanjima, često malo okomitosti, ali lopta je bogatstvo. Kada je u nogama Riječana suparniku preostaje samo da se moli…

Na konopcima nakon dva Gavranovićeva udarca u bradu Osječani su se probudili u nastavku. Počeli su igrati nakon što im je spaljena karta taktičke mudrosti. Iz obrane u tranziciju i munjevite kontre. Ništa od toga do odmora. Nije bilo žestine u igri Riječana u nastavku utakmice. Igrali su više na tehniku, razmišljali glavom, a manje tražili fizička rješenja, igru mišića, snage i brzine. U kolektivnom razmišljanju u oba pravca. Nametnuli su svoj, onaj individualni kvalitet, kao bogatstvo orkestra. Kekova orkestra u kojem je sinoć prvu violinu svrao Mario Gavranović treći pogodak kojega je prava slika Rijeke.

Primljeni pogodak s bijele točke ne može pokvariti dojam, bez obzira na to što je Osječanima otvorio tračak nade u preokret za dva tjedna. Riječani su prošle sezone imali loše iskustvo u Koprivnici (0:3, nakon 2:1), ali ovo je jedna druga Rijeka. Iako, sve je moguće…