RIJEKA  Život ide dalje. U Hrvatskom nogometnom klubu Rijeka više nikad neće biti isti, ali – život uvijek mora dalje. I na Rujevici guraju, koliko god mogu. Sa suznim očima, puni boli nakon gubitka dopredsjednika Deana Šćulca. Velikog čovjeka i radnika koji je stvorio sustav vrijednosti i modus vivendi, udario temelje na kojima se radilo i proteklih godina dok zbog bolesti nije mogao dolaziti na stadion i ići na svako gostovanje. A na Deanov način radit će se i nadalje. On fizički više nije među nama, ali njegova energija, duša i mudrost koju je utkao u klub ostat će kao putokaz.

Momčad, koliko je to god moguće, mora svoj fokus oštriti na četvrtak i vjerojatno najveću ovosezonsku europsku utakmicu. Na Rujevicu stiže praška Sparta. Klub sa 131 godinom tradicije, vodeća momčad češke Prve lige, uz Šahtar najzvučnije ime koje Bijele čeka u Konferencijskoj ligi.

Kod autsajdera Noaha izgubili su 0:1, zbog crvenog kartona na tri utakmice Konferencijske lige ostali bez Nike Jankovića, a nakon reprezentativne pauze u Koprivnici su samo remizirali, 1:1. Već neko vrijeme Rijeka u Podravini jako teško dolazi do bodova. Prošla je subota, na žalost, potvrdila trend. Dominacija, tri-četiri zicera uz taj jedini pogodak Daniela Adua-Adjeia i onda naravno… Kad promašiš toliko šansi, onda te lopta kazni u tvojoj trećini terena.

Zabrinjava što se izlaskom Dantasa, Thaqija i Adua-Adjeija vidno palo u izvedbi, što trener Sanchez s klupe ne da nije dobio pozitivni impuls i dodatnu energiju, nego čak i negativni efekt. Redovi su postali nepovezaniji, dominacija okopnjela, branilo se pa na kraju nije obranilo to minimalno vodstvo.

Raskorak

Rijeka je, dakle, još u raskoraku ambicija i rezultata. U igri se vidi napredak, ali priču o tome kako je sav fokus na tom dijelu priče, a ne brojanju bodova ipak treba korigirati i svesti u riječke okvire. Naravno da svatko pozdravlja rad na duge staze i stvaranje sve uočljivijeg novog identiteta igre no ne pričamo o klubu kojem je u HNL-u važno sudjelovati nego o Rijeci koja hoće, može i mora biti u vrhu lige, a ne sedma s 11 bodova u deset utakmica!

Još nema one mentalne i psihološke čvrstoće da se vodstvo zadrži. Ili okrene situacija kad protivnik povede. Zapravo bi trebalo kopati po almanasima da se dođe do posljednje utakmica u kojoj je Rijeka gubila, a na kraju slavljenički izašla s terena.

Koliki su limiti aktualnog kadra, koliko igrača će proigrati, a za koje će se morati priznati da nisu za Rijeku, to ćemo tek vidjeti. U međuvremenu mora se i doma i u Europi početi pobjeđivati, jasno pokazati taj dio mentaliteta koji je izblijedio tijekom ljeta. Želju za pobjedom! Ako više od sat vremena bjelodano demonstriraš da si bolja momčad od protivnika (a napokon se nije dogodilo neko glupo isključenje), onda to materijaliziraj i potvrdi pobjedom!

Češki lider

Ova Rijeka zasad to još ne pokazuje. U Vukovaru se iz aviona vidi da su bolji, oni izgube. U Koprivnici je jasno vidljivo da su bolji, osvoje samo bod.

A u četvrtak im od 18.45 na Kvarner dolazi protivnik s čvrsto usađenim pobjedničkim mentalitetom, s najviše titula u povijesti češkog nogometa (14) i aktualna vodeća momčad tamošnje 1. lige. Imaju bod više od gradskog rivala Slavije koja igra Ligu prvaka.

Kakva je momčad Sparta Prag? Uigrana, kvalitetna i jako opasna. I jako rijetko remizira. Za razliku od Rijeke koja je u domaćoj ligi od 11 utakmica pet odigrala neriješeno.

Danski trener Brian Priske vodio ih je jako uspješno dvije i pol godine, od siječnja 2022. do lipnja 2024. Onda je otišao u Feyenoord i nije baš nešto dobro išlo ni njemu ni Sparti. Pa su prošlog ljeta odlučili obnoviti suradnju i zapravo samo nastavili tamo gdje su stali. Atraktivna igra, liderska pozicija u Češkoj, a u Europi su, za razliku od Rijeke, u prvom kolu Konferencijske lige potvrdili status favorita i na svojoj Epet Areni rutinski riješili irski Shamrock Rovers s 4:1.

Sustav koji je Priske prigrlio i gotovo bez iznimke forsira u Pragu jest klasičnih 3-4-3 koji se u obrani pretvaraju u 5-4-1, a kad malo žešće uzmu posjed, onda se u protivničkoj zadnjoj trećini ide s puno promjene mjesta, kretanja bez lopte i traženja međuprostora.

Jedan na jedan

Sparta je zapravo najopasnija u tranziciji jer Priske jako dobro zna koji su mu igrači najjači aduti: brza krila kojima je uz hitrinu jedan od najvećih aduta igra »jedan na jedan«. I tu dolazimo do dvaju potencijalno najvećih riječkih problema s jasnim imenom i prezimenom: »devetka« i golgeter, Kosovar Albion Rrahmani te krilo Veljko Birmančević, srpski reprezentativac.

Uz njih najopasniji su poznati Slovak Lukaš Haraslin i Jan Kuchta. S time da Priske sve češće i Kuchtu stavlja na napadački bok zato što Haraslin ove sezone ima dosta problema s ozljedama.

Igrom dirigira još jedan reprezentativac, ovaj put finski – Kaan Kairinen. Da se razumijemo, ima i on vrhunski fond trke u nogama, no u paru veznjaka ipak je više kreator, a domaći dečko Patrik Vydra sa svojih 190 cm usmjereniji na defenzivu, ulogu korektora ispred veznog reda koji »čisti« ispred obrane.

Stoperi

Tercet stopera još je jedan nacionalno šarena linija češke momčadi. Domaći rutiner Filip Panak, a uz njega Nigerijac Uchenna i Danas Sorensen koji je godinama igrao u Nürnbergu. Žestoki su, dosta čvrsti, ali prema naprijed nijedan od njih nema rješenja kakva znamo vidjeti od primjerice Stjepana Radeljića.

Ako se može tražiti neka slabija točka u Spartinom kadru, onda bi prvi izbor sigurno bio vratar. Još jedan Danac. Peter Vindahl Jensen. S ponešto njemačkog i nizozemskog iskustva CV mu izgleda dosta dobro, ali čovjek baš i ne ulijeva neku sigurnost. Takva je i opća ocjena kroničara praškog kluba.

Olakotna okolnost za Rijeku mogla bi biti i ozljeda strahovito opasnog Haraslina, ali tek ćemo kad Česi dođu na Kvarner, a Priske u srijedu sjedne pred mikrofone i kamere, doznati je li slovački krilni napadač na raspolaganju ili ide u rubriku »nedostaju«.

Jedno od najpoznatijih, zapravo najzvučnije ime je desni bočni, Pavel Kaderabek. Rutiner, 33 godine od kojih punih deset u Hoffenheimu zajedno s najboljim igračem Rijeke u prošlom desetljeću i golgeterom Vatrenih, (vele)majstorom Andrejom Kramarićem.

Priske

Ono što Priske ima u temelju svoje nogometne ideje je kombinacija okomitosti i puštanja vanserijskih igrača da svojom kvalitetom rješavaju stvari prema naprijed. U praksi je to – na najbrži i najkraći mogući način dostaviti loptu krilima ili bočnim igračima. Ogromna većina najopasnijih Spartinih akcija ide preko bokova. A Rrahmani, robustan i fizički moćan, čeka na ubačaj ili odbijanac.

Nije Sparta nikakvo svjetsko čudo, ali iz mnogo razloga na Rujevicu ipak dolazi kao, barem na papiru, dosta izraženi favorit. Ako je Transfermarkt mjerilo, onda su Česi duplo bolji. Jer su i duplo skuplji. Nisu mijenjali trenera, nego su se povratkom bivšeg šefa struke preporodili. Imaju jasan Priskeov trenerski pečat, vodeći su u svojoj ligi, a u Konferencijskoj su startali s pobjedom. Rrahmanijeva se vrijednost procjenjuje na osam milijuna eura, Haraslin vrijedi sedam, Kairinen pet i pol, a Birmančević pet milijuna. Dakle i te su vrijednosti ravnomjernije raspoređene nego u Rijeci.

Prekretnica

Naravno da bi iz svih tih razloga eventualna pobjeda garnirana dobrom igrom napokon mogla donijeti toliko željenu prekretnicu riječke sezone, a povijesna je činjenica da su i daleko veći klubovi od Sparte padali na Kvarneru.

Pitanje je samo zna li Rijeka koliko ona sama može i vrijedi? Ima li ova momčad u ovoj fazi sezone kapacitet da odigra s dovoljno samopouzdanja i želje za pobjedom, s balansom na terenu, napadački dovoljno opasno i konkretno, a bez ostavljanja ogromnih koridora za protivnika u sredini terena i bez individualnih kikseva koji su postali nevesela praksa, bar jedan po utakmici.

Sanchez

Još je jako puno utakmica do 21. prosinca i zimskog odmora pa zimskih priprema i »reseta« momčadi. Victor Sanchez i njegovi učenici moraju naći način da ne budu prvaci koji su se rastočili odmah nakon osvajanja duple krune¸, nego momčad koja će i pravi mentalitet i pravu kvalitetu napokon na terenu demonstrirati u kontinuitetu.

Momčad ima i navijačku i klupsku podršku. Struka uživa isto, uz puno povjerenje uprave. Sad je na Victoru Sanchezu i igračima da napokon pronađu pravu formulu. Nitko to ne može učiniti umjesto njih. I novi je trener oduševljen krilaticom »Krepat ma ne molat«. ‘Ajde da to vidimo na terenu. Dodatni napredak na planu igre, bez početničkih pogrešaka i serijskog promašivanja zicera. Zvuči kao podosta zahtjeva, a zapravo pričamo o elementarnim postulatima nogometne igre.

I karakteru prvaka koji valjda ne može ispariti u nekoliko ljetnih mjeseci! A navijači su uvijek tu, taj vjetar u leđa je zajamčen. Jer… Ča je muka veća, to je jubav jača!