RIJEKA Nevistić (22), Braut (18), Štefulj (21), Escoval (23), Galović (28), Smolčić (20), Čerin (21), Lončar (23), Kulenović (20), Murić (24), Menalo (24), Yateke (21), Turčin (23) i Lepinjica (21) igrači su (u zagradi je broj njihovih godina), koji su u nedjelju navečer pobjedom protiv Lokomotive (1:0) postali druga najmlađa momčad Rijeke koja je osvojila tri boda u jednoj utakmici Prve HNL.

– Jako bitna tri boda u utrci na dva fronta. Momčad koja je igrala u prosjeku je stara 22 godine i zbog toga sam se možda malo bojao da će nas kazniti situacije koje nismo realizirali. Ali uspjeli smo… – govorio je nakon utakmice zadovoljan Rožman.

Ovih 14 igrača koje je trener »bijelih« koristio na utakmici protiv Lokosa u prosjeku je staro 22 godine, što je tek za 0,3 godine starije od momčadi (21,7 godina) koja je 2001. godine u 4. kolu Lige za ostanak pobijedila Marsoniju na stadionu uz Savu rezultatom 3:1 i (p)ostala najmlađa momčad »bijelih« koja je ostvarila pobjedu u jednoj utakmici domaćeg prvenstva.

Flego dvaput

Rijeku je tada vodio Predrag Stilinović, a pogotke za Riječane potpisali su dvostruki strijelac Edo Flego, današnji voditelj Rijekine škole nogometa te Kristijan Čaval, koji također radi s mlađim uzrastima riječkog prvoligaša.

Golobradoj Stilinovićevoj momčadi prosjek godina pokvario je iskusni vratar Đoni Tafra (32 godine), a uz njega igrali su Buljat (18), Višković (23), Weiss (21), Modrić (21), Skočibušić (21), G. Brajković (22). M. Brajković (19), Flego (25), Čaval (21), Burčul (24), Rački (19), Mikac (18) i Dragičević (20).

Prije 19 godina za razliku od današnje Rijeke, koja igra grupnu fazu Europske lige, situacija je bila puno drugačija, momčad je možda bila čak i bogatija igračkim talentom (Buljat, Višković, Skočibušić, G. Brajković, M. Brajković, Čaval, Rački, Mikac…) od današnje, ali nogomet je egzistirao daleko od sadašnje razine na kojoj ga pokreću milijunski iznosi.

Rijeka iz spomenute momčadi nije prodala niti jednog igrača za odštetu koja bi predstavljala značajniju injekciju klupskom budžetu, a imala je u kadru igrače poput Viškovića ili Gorana Brajkovića, koji bi u današnjim okolnostima sigurno postigli milijunski transfer. »Tempi passati«.

Na radaru

Danas su neka druga vremena, na Rujevici su itekako svjesni da bogati klubovi skupo plaćaju potencijal i Rijeka ga pokušava na što bolji način prezentirati europskom tržištu. Upravo je zbog toga plasman u grupnu fazu Europske lige od velike važnosti, Rijeka je svoje igrače stavila na radar brojnih klubova pa ni utakmice poput nedjeljne protiv Lokomotive sigurno nisu promaknule brojnim interesentima za Rožmanovu mladost.

Rijeka može biti sretna što je imala čime se pohvaliti, Stjepan Lončar već se sada čini predodređen za veliki transfer na zimu, a raduju i dobra izdanja Čerina, Menala, Kulenovića (Rijeka ima pravo prvokupa njihova ugovora), Smolčića, Nevistića…

Sve to sugerira da će riječki prvoligaš u bliskoj budućnosti imati puno više (financijske) koristi nego što je to bio slučaj u prošlosti. Uostalom, Rijeka je prvi korak u tom smjeru već napravila prodajom Ivora Pandura u Veronu.

– To je normalan slijed stvari. Ivor je prvi koji je napravio izlazni transfer, željeli smo otvoriti tržište u Italiji s jednim kvalitetnim vratarom i ne dvojim da će tamo napraviti sjajnu karijeru. I to je na neki način ulaganje u budućnost, Rijeka ima visoki postotak njegova budućeg transfera… Bilo je još ponuda za mlade igrače koje su odbijene, primjerice za Lepinjicu, pa dvije za Nevistića, od kojih jedna zadnji dan prijelaznog roka.

Sve skupa se odvija u pravom smjeru i doći će na naplatu ne kao nužnost da ih se prodaje, nego kao prirodna stvar da u nekom trenutku naprave iskorak u svojim karijerama – istaknuo je na ovu temu prije nekoliko tjedana Ivan Mance.
Rijeci ne preostaje nego čekati da vrijeme napravi svoje, a najvažnije u cijeloj priči jest da ima što…