RIJEKA   Zahvala Martinu Zlomisliću na koloslalnoj vratarskoj partiji, osječkim napadačima na promašenim zicerima i sreći koja je obilato pratila Rijeku na Opus Areni. Bijeli su bili nervozni, koliko-toliko solidni u prvom dijelu, a neshvatljivo “nestali” u nastavku. Igre prema naprijed još nema, a nervoza je sve izraženija.

Prema prikazanome Osijek je trebao pobijediti s dva-tri razlike, utoliko je ovaj bod dragocjeniji. Jedna teška pogreška suca Čuline nije i ne smije biti opravdanje za ovako loše izdanje. Rijeka može biti presretna s bodom, ali i jako zabrinuta zbog još jedne jako loše utakmice.

Radomir Đalović utakmicu je počeo s nekoliko promjena u početnom sastavu. Ne baš toliko radikalno kao njegov kolega sa Shelbourneove klupe koji je odnosu na utakmicu s Bijelima u ligaškoj utakmici promijenio osam igrača i time jasno pokazao da mu je uzvrat s Rijekom prioritet u odnosu na irsko prvenstvo. No i Đale je rotirao. Poprilično! Na klupi su ostali Ndockyt, Dantas, Butić i Jurić, Gojaka uopće nije bilo u zapisniku, a Majstorović je izostao zbog ozljede.

Šest promjena

Dakle: čak šest promjena u odnosu na prošlu utakmicu. Husić u stoperskom paru s Radeljićem, povratnik Fruk na “desetki”, duet veznjaka Petrovič-Ilinković, Menalo na krilu, a Čop kao najistureniji, središnji napadač. U “prijevodu”, za Rijeku je od igrača dovedenih ovog ljeta pored Drave startao samo stoper Anel Husić, a i on samo zato što se Majstorović oporavlja nakon što su mu u onom domaćem porazu od Shelbournea nakon deset sekundi izbijena tri zuba.

Na drugoj strani, bivši trener Rijeke, a danas šef osječke struke Simon Rožman nije mijenjao ama baš ništa u odnosu na utakmicu s Dinamom, počelo je istih onih 11 koji su startali i u susretu u kojem je Osijek na svojoj Opus Areni od Zagrepčana izgubio 0:2, ali i dobrih 65-70 minuta bio ravnopravan protivnik te propustio nekoliko izrazito dobrih gol-šansi.

Luka Menalo/Foto PIXSELL

Na tribinama 6.132 gledateljice i gledatelja, naravno uz glasnu nazočnost Armade koja je, kako to često biva u SHNL-u, u punom broju na svoju tribinu došla nakon što je već odigrano 20-ak minuta. Uvodni taktovi utakmice bili su dinamični, ali i obostrano oprezni. Od Rijeke je to bilo i očekivano. Jer, generalno govoreći, Đalovićevi Bijeli u gostima ionako preferiraju prijetiti iz kontra-udara, a sam je šef riječke struke u najavi susreta istaknuo kako je Dinamo Osijeku pustio previše prostora za tranziciju pa je bilo jasno kako će Rijeka napraviti sve da ne ponovi pristup s kojim su u Slavoniji igrali (i pobijedili) Zagrepčani.

Frukova kontra

Prvu koliko-toliko opasnu situaciju u “okruglo” 10. minuti stvorili su Osječani. Točnije: potencijalno opasnu. Prema Zlomislićevom golu pucao je Omerović, s distance, ali bio je to pokušaj bez stvarne opasnosti za gol Rijeke.

Prvaci Hrvatske svoje su prvo upozorenje Osječanima poslali u 21. minuti. Oduzeta lopta, Fruk u svom stilu pokreće kontru i lijepo odigrava za Jankovića na lijevoj strani. Dečko koji bi uskoro mogao birati vilu u kojoj će kao igrač Fenerbahčea živjeti u Istanbulu, pucao je jankovićevski snažno, ali na žalost ne i dovoljno precizno pa je iskosa slijeva pogodio – vanjski dio mreže Marka Malenice.

Pet minuta kasnije i prva izraženija prigoda na utakmici, za Osijek. Ubačaj s boka, iz blizine glavom puca Filip Živković, ali na riječku sreću ne pogađa unutar okvira gola Rijekinog kapetana i vratara Martina Zlomislića.

Rijeka je kod svakog prekida koji su Osječani izvodili iz svog kaznenog prostora stajala visoko, pokušavala u korijenu srezati akcije domaćih, ali s tim pokušajem visokog presinga Rožmanova momčad nije imala nekih osobitih problema. Rijeka je bila daleko aktivnija preko lijevog boka tj. osovine Devetak – Janković redovito potpomognute klasom Tonija Fruka.

Iz jedne takve akcije (30′) rodila se lijepa situacija za Silvija Ilinkovića no njegov šut s dvadesetak metara nije proizveo stvarnu opasnost za Malenicu. Na drugoj strani, stvar je spašavao Stjepan Radeljić u 32. minuti. Dva bloka diva iz Đalovićeve obrane na dva jako opasna udarca Vrbančića i Tourea. Obojica su tukli unutar riječkog kaznenog prostora, ali i obojica naletjeli na zid zvani “Radelja”.

Pet minuta kasnije prijeti Rijeka. Čop je srušen na desnoj strani, nadomak kaznenog prostora Osijeka. Janković je ubacio, Malenica boksao, Oreč potegnuo iz daljine no efekt je bio tek novi korner za Rijeku. A Rožmanova obrana još se jednom uspješno obranila nakon ubačaja iz kuta.

U posljednjoj sekundi prvog dijela opet su Riječani aktivniji. Menalo je odigrao dugu loptu za Fruka koji je u svom klasičnom stilu prošao “jedan na jedan” no otišao i malo previše ulijevo pa udarac iskosa nije imao dovoljno preciznosti.

Radeljićevo poluvrijeme

Na odmor se otišlo s 0:0, uz malo dobrog nogometa i dojam kako obje momčadi tj. oba trenera ne bi bili nimalo razočarani podjelom bodova. Ni Đalović, ni Rožman nisu ulazili u rizik. S malo se igrača ulazilo u završnicu. Možda i zbog teške sparine pa onda posljedično i teškog ‘disanja’ kako riječke tako i osječke momčadi.

Daleko od toga da je Rijeka u prvom poluvremenu igrala neku nezaboravno dobru utakmicu, ali unatoč iznimnoj sparini nije bila ni izbliza onoliko spora, ispuhana i sterilna kao protiv polu-amatera iz Irske. Dakle, ono najvažnije je napravljeno: šokiranje samih sebe porazom u Europi nije ostavilo neki duboki trag na momčadskom zajedništvu i borbenom duhu. U prvih 45 minuta to je, u najmanju ruku, bila jedna fajterski raspoložena, trkački voljna te obrambeno poprilično solidna Đalovićeva Rijeka. Nije to još bilo ni blizu šampionskih izdanja, ali je bilo neizrecivo bolje od onog čemera i jada koji se prošlog utorka gledao na Rujevici. A uz to, nimalo nebitno, Stjepan Radeljić odigrao je poluvrijeme na svojoj dobro poznatoj, reprezentativnoj razini.

U nastavak se ušlo bez ijedne zamjene, a onda vrlo brzo i velikom šansom za Osijek. Nakon jednog prizemnog udarca Toure je ostao sam u Ri-kaznenom i oštro pucao, ali Zlomislić je vrhunski obranio. U nastavku je lopta pogodila Oreča u ruku no iz VAR sobe sucu Čulini je sugerirano ‘nema razloga za dosuđivanje 11-erca niti provjeru glavnog suca’, igraj dalje. Osijek je dignuo obranu vrlo blizu centru, dakle: otvorio onaj prostor za tranziciju o kojem je pričao Đalović u najavi utakmice.

No Osijek je stisnuo i sijao paniku pred Zlomislićem, Rijeku je spašavao njen kapetan i sreća. Najprije je bravurozno obranjen prvi udarac sa samo 7-8 metara, a odbijanac završio na gredi. Čudo da Osijek nije poveo!

Đalović je reagirao odmah, s tri izmjene već u 57. minuti. Na tuširanje su poslani Čop i dvojica požutjelih, Ilinković i Menalo, a u igru ušli: napadač Jurić, veznjak Dantas i veznjak Ndockyt koji je je opet poslan na – desno krilo.

Rijeka je onda i “sramežljivo” priprijetila: Fruk je pokušao s dvadeset metara, ali u njegovom udarcu nije bilo preciznosti. Ove sezone majstor Toni je daleko od onog igrača za kojeg SHNL obrane nemaju nikakvog rješenja. Nadajmo se da ‘glava nije u transferu’ nego dečku treba vremena da uhvati formu. A Rijeci da prema napokon proizvede igru koja će napadače, neovisno o tome tko je u špici, dovoditi u šanse.

U 62′ još jednom dvije baš dobre prigode za Osijek u istoj akciji: najprije snažan udarac Babeca s 25 metara brani daleko najbolji riječki pojedinac Zlomislić, a odbijanac Vrbančić šalje preko gola.

Jako je opasno živjela Rijeka, Osijek posve preuzeo konce igre u svoje ruke i žestoko prijetio gostima. Prostor za riječku tranziciju? Bilo ga je, iz minute u minutu sve više, ali prvaci ga jednostavno nisu znali iskoristiti. Sve je ukazivalo na to kako je Radomir Đalović procijenio da bi, s obzirom na formu Rožmanove i njegove momčadi, bod u Osijeku bio “puna šaka brade”.

U 68′ vidjeli smo endemsku riječku pojavu: na travnjak je poslan Rukavina, a na klupu je morao – Toni Fruk! No niti nakon četiri promjene nije se ništa promijenilo. Upravo suprotno, Osijek je nakon nekoliko odličnih šansi složio klasični zicer, a Rijeku spasila samo sreća.

Nevjerojatno je što je u 75′ promašio Shopov. Osijek se ponovo našao u kaznenom prostoru Rijeke, lopta je došla do Shopova na desnoj strani koji je potpuno sam, s 4-5 metara, a Zlomislićem već na travi – promašio gol! Imao je vremena čak i štopati loptu, ali je samo podmetnuo nogu i promašio nepromašivo. Hrvatske prvake uz Zlomislića su čuvale i “dobre vile”. Slavonci su 15 minuta prije kraja prema prigodama mogli imati 2-3 gola prednosti.

O nervozi koja se uvukla u riječku svlačionicu dobili smo, na žalost, još jedan konkretni dokaz u 81. minuti. Dejan Petrovič je pretrpio Vrbančićev prekršaj kojeg Čulina nije sudio, a slovenski reprezentativac onda (dok je lopta bila daleko od njega) laktom i ramenom ušao u Vrbančićevu putanju pa dobio – izravni crveni karton.

Čulina je teško pogriješio što nije sudio prekršaj za Rijeku, ali Petrovič si nikako nije smio dozvoliti takvu reakciju i gubljenje živaca! Nakon dva crvena u Razgradu, jedan je Bijeli isključen i u Osijeku. Rijeka igra preloše za kadar koji ima na raspolaganju i opako je, nedopustivo prenervozna. Ni igre, ni smirenosti, a sezona jedva da je počela.

U sudačkoj nadoknadi Zlomislić je čudesno spasio još jedan zicer, ovaj put udarac Čoline. U 95. minuti. Ovaj rezultat je sjajan jer Rijeka se kući vratila s bodom, a u drugom poluvremenu gotovo je gotovo nestala s terena.