Alexander Gorgon u zračnom duelu u Maksimiru/D. KOVAČEVIĆ
ZAGREB Rijeka je veljaču zatvorila onako kako ju je i otvorila – porazom u Zagrebu. Prije mjesec dana bolja je bila Lokomotiva u Kranjčevićevoj (2:1), a sada je stigao i kraj serije bez primljenog gola, koja se protegnula na 380 minuta. No, teško se oteti dojmu da je konačni rezultat derbija s Dinamom ipak previsok.
Nenad Bjelica ostao je dosljedan svojim pedagoškim metodama, što će reći da je Brunu Petkovića posjeo na klupu, poslavši u vrh napada Sandra Kulenovića, koji je prije tjedan dana ukjižio asistenciju u pobjedi nad Interom. Sada je, pak, taj 20-godišnji napadač na sličan način sudjelovao u golu za vodstvo Dinama, i to nakon samo 24 sekunde igre.
Modri su, naime, krenuli s centra i tražili put do gola preko lijevog boka. U jednom trenuku se učinilo da će Rijeka otkloniti opasnost, no juriš domaćih igrača bio je nezaustavljiv. Na kraju je požrtvovni Kulenović osvojio loptu i otvorio prostor za akciju koju je u vodstvo pretvorio Arijan Ademi – 1:0.
Suvišno je isticati da je tako rano primljeni gol imao učinak udarca mokrom krpom po glavi za sve igrače Rijeke. Međutim, oni su se vrlo brzo oporavili od tog šoka i pohvatali konce igre. Modri su, doduše, i dalje imali inicijativu, ali Riječani su uspjeli odbiti novi val njihovih napada.
Igrala se 28. minuta kada je Kulenović zatresao mrežu gostiju, na dodavanje Mislava Oršića, koji se nalazio u sumnjivoj poziciji. Sudac Duje Strukan dosudio je zaleđe, a zatim mu se javio Mario Zebec iz VAR sobe. Taj prekid se razvukao na skoro tri minute, izazvaši koncert zvižduka na tribinama, a na kraju je gol ipak poništen.
Teško je reći koliko je to utjecalo na razvoj događaja na terenu, no činjenica je da se Rijeka nakon toga dodatno ohrabrila i razigrala. Istina, u akcijama gostiju je nedostajao zadnji pas, onaj koji otvara priliku za udarac po golu. Opet, gledajući iz riječke perspektive, te situacije su svakako predstavljale zalog umjerenog optimizma za nastavak utakmice.
Za vrijeme odmora u svlačionicama, Simon Rožman se odlučio za preuzimanje rizika. Umjesto Joaoa Escovala u igru je ušao Domagoj Pavičić, što je značilo da se Luka Capan povlači u zadnju liniju. Višak kreativnih igrača u veznom redu donio je novi zamah Rijeci. Doduše, gostima je i dalje nedostajao zadnji pas, no odnos snaga na terenu više nije bio isti.
To je vrlo brzo uočio i Bjelica, koji je u 62. minuti povukao Kulenovića iz igre, pruživši priliku Petkoviću, kao robusnom centarforu koji je u stanju zadržati loptu u vrhu napada, dok mu se ne priključe suigrači. Budući da ta promjena nije utjecala na odnos snaga, Bjelica je ubrzo na teren poslao Amera Gojaka, umjesto Lovre Majera.
Međutim, ni to nije pomoglo. Za ilustraciju modre nemoći dovoljno je reći da u prvih pola sata drugog dijela Dinamo nije uputio niti jedan udarac prema golu suparnika. Rijeka je, pak, čvrsto držala konce utakmice i tražila priliku za izjednačenje. Modra obrana bila je na velikim iskušenjima, no nekako se uspijevala othrvati svim pokušajima gostiju.
Igrala se 81. minuta kada je do izražaja došla individualna kvaliteta u domaćim redovima. Petković je primio loptu n desnoj strani, a Darko Velkovski ga je pokušao zatvoriti. No, nagla promjena ritma i guranje lopte u for izbacili su braniča gostiju iz igre, a zatim je uslijedilo filigranski precizno ubacivanje na drugu stativu, prema kojoj je nadirao Damian Kadzior – 2:0.
Stadion Maksimir. Sudac: Duje Strukan (Split) 6,5. Gledatelja: 4.645. Strijelci: 1:0 Ademi (1′), 2:0 Kadzior (81′), 3:0 Oršić (85′), 4:0 Gojak (90′).
