RIJEKA Iako početak »uzvrata« u Koprivnici to nije dao naslutiti, nogometaši Rijeke velikim su preokretom u postojećim uvjetima napravili pravi mali podvig. Tri boda konačno su legla na konto »bijelih«, što je u situaciji »toplo-hladnih« izdanja koja serviraju navijačima, u ovome trenutku najvažnije za momčad s Rujevice. Ali i novog trenera Gorana Tomića u potrazi za »izgubljenom« igrom, prije svega, sustavom i njegovim automatizmima.

Rijeka je »blitz« slomom Slavena i najnovijim slavljem opet pobjegla Hajduku tri boda na četvrtom mjestu, istina, s dvije utakmice više, ali u trenutku koji je psihološki itekako bitan. Prije svega, kad momčad pokaže ovakav karakter i oslobodi nakupljenu energiju, dobiva toliko potrebno samopouzdanje.

Ovakve pobjede uvijek nose otrcanu frazu »u najvažnijem trenutku«, od one posljednje prošlo je mjesec i 11 dana, a za onu domaću čeka se nedjelja i domaći sraz s Varaždinom u kojem momčad lovi trobod nakon 133 dana.

Forma i spremnost

Rijeka je pobjedom osvojila deseti bod u zadnjih pet kola i ulogu »fenjeraša forme« prepustila upravo Slavenu sa šest bodova. Uz to, zaostatak za Goricom smanjen je sada na 12 bodova…

To su brojke, koje su često relativne po pitanju same utakmice, ali i one koje je teško opovrgnuti. U ovom trenutku najbitnija je psihologija ove pobjede, posebno nakon ispadanja Hajduka iz Kupa, čime Riječanima Europa donosi četvrto mjesto uz sami plasman u finale Kupa. Uz to, kada se pobijedi na ovakav način jasno je da je Tomić barem nakratko opet dobio momčad s karakterom i – probudio Josipa Drmića. A to nije nimalo beznačajno za izvanserijskog igrača i igrača poteza koji traži svoj novi put i povratak u pravi nogomet. Kao i zbog činjenice da Rijekina realizacija umnogome »šteka«, »bijeli« predvode momčadi s negativnom gol razlikom (29:31).

Hrvatu sa švicarskom putovnicom prvijenac u bijelom dresu zasigurno će biti poticaj više. Jednako kao i Menalu od kojeg se očekuju ovakvi potezi i golovi, ali i Galoviću, koji je opet pokazao da može itekako biti opasan iz prekida. Tomić je u ovoj utakmici najviše mijenjao u odnosu na prijašnje tri utakmice na kormilu »bijelih«. Igračka supstanca Rijeke je za hrvatske prilike solidna, no dojam je da treba više razbuditi igrače koji su stigli u posljednjem valu, uz Drmića, Mudražiju, Menala, Gnezdu Čerina, Kulenovića… Pitanje je koliko će Tomić u stanci nakon Varaždina uspjeti probuditi i one igrače koji su pomalo (ne)opravdano pali u drugi plan, ali i i mlade (Lepinjica, Braut, Smolčić, Liber), gdje se zasigurno može osloboditi dio mladenačke energije nužne svakoj momčadi.

Tri gostovanja

Svoju standardnost zasad su stekli Nevistić na vratima, Galović i Capan na mjestu središnjih braniča, Tomečak na desnom bočnom, Lončar na zadnjem veznom ili lijevom krilu, Murić na desnom krilu i Andrijašević na mjestu polušpice. Tomić je rotirao u vršku napada s Drmićem i Kulenovićem, silom (ne)prilika na lijevom bočnom s Vukčevićem i Štefuljom i najviše u paru zadnjih veznih, ovisno je li ih postavljao više ofenzivno ili defenzivno. Tako da su tu dvaput zaigrali Lončar – Čerin, Lončar – Pavičić i Mudražija – Čerin.

Prije stanke »bijelima« je u nedjelju najvažnije dobiti Varaždin. Inače, pobjeda u Koprivnici nema velikog značaja. A onda je pred Tomićem dosta posla u svim segmentima igre. Jednostavno, ova Rijeka može i mora puno bolje! Dva glavna proljetna cilja više su nego jasna, prvenstvo završiti ispred Hajduka i zasad barem ući u finale Kupa.