RIJEKA  Utakmicu u kojoj su odlučivale nijanse odlučio je Ivan Smolčić, desni bek Bijelih odveo je Riječane u minimalnoj pobjedi nad Lokomotivom u Kranjčevićevoj u novi finale Hrvatskog Kupa. I to opet s Dinamom. Finale Rijeka – Dinamo posljednjeg je desetljeća na neki način hrvatski klasik za osvajanje Rabuzinovog sunca. Zanimljivo, Bijeli i Modri igrali su četiri finala i u tri završna obračuna više je uspjeha imala Rijeka. Riječani su dosad šest puta osvajali trofej koji se voli nazvati utješnim, Dinamo čak 16 puta. Riječani su igrali u osam finala, Dinamo u njih 23. Riječka momčad peti će put igrati finale na dvije utakmice, treći put s Dinamom. Povijest finalnih sudara uvijek s dozom sjete vodi Bijele u ratnu 1994. godinu, kad je u tadašnjem finalu Croatia pred 15 tisuća gledatelja na Kantridi slavila nakon dvije utakmice. U prvoj u Maksimiru Modri su pobijedili 2:0, u uzvratu Bijeli golom pokojnog Pavličića 1:0, a zanimljivo je da je na modroj klupi sjedio Miroslav Ćiro Blažević, na riječkoj Srećko Juričić. Rijeka je nakon toga osvojila dva Kupa dvije godine zaredom, 2005. i 2006. godine, slavljem nad Hajdukom i Varteksom.

Na novi finale dviju momčadi riječko-zagrebačkih momčadi moralo se čekati do 2014. godine. I onda je krenula serija. S riječkim potpisom. U novom okršaju na dvije utakmice Rijeka je pobijedila u Maksimiru golom Tomečaka, u uzvratu na Kantridi pred deset tisuća gledatelja Bijele su do slavlja odveli golovi Mitrovića i Kvržića (2:0). Momčadi su tada vodili Matjaž Kek i Zoran Mamić.

Varaždin i Pula

Riječani su potom slavili u dva finala na jednu utakmicu. I to na neutralnom terenu. Prvo 2017. u godini dvostruke krune, kada su u Varaždinu pobijedili 3:1 dok su momčadi vodili Kek i Ivaylo Petev. Junak riječkog slavlja bio je dvostruki strijelac Gavranović, jedan gol je dodao Župarić, dok je izjednačujući za Dinamo bio djelo Olma.

Riječanima je svakako u posebnom sjećanju ostao i istarski finale 2019. godine u kojem je Rijeka dobila moćni Dinamo također 3:1 na stadionu »Aldo Drosina« na kojem se okupilo više od tri tisuće navijača s Kvarnera. Momčadi su vodili Nenad Bjelica i Igor Bišćan, a strijelci za Bijele bili su Čolak, Halilović i Kvržić. Kvržić je bio najbolji pojedinac susreta, a jedan od junaka bio je i vratar Sluga koji je obranio jedanaesterac Olmu.

Za Riječane, koji su nakon toga na Šubićevcu u finalu svladali Lokomotivu (1:0), tako se posljednjih 12 godina ustalio naziv »majstori Kupa«, iako je bilo i bolnih posrtaja, kao što je ispadanje u šesnaestini finala od Nedelišća (0:1) u sezoni 2012/13. ili onaj posljednji u Bijelom Brdu od BSK-a (1:2) u osmini finala sezone 2022/23.

Modrima polufinala

Osim u finalima, Rijeka i Dinamo susretali su se kroz povijest Kupa i u ranijim fazama prestižnog nadmetanja. Godine 1992. u polufinalu su igrali Rijeka i tadašnji HAŠK Građanski, oba suparnika slavila su 2:1, a Građanski je u finale odveo rulet jedanaesteraca. Za HAŠK su pogađali Adžić, Panadić i Ladić, Vlaović je promašio, dok su loši riječki izvođači bili Grubor, Vulić i Šarić, zabio je jedino Škerjanc. Rijeku je na klupi vodio Marijan Jantoljak, a Dinamo Vlatko Marković, kasniji predsjednik HNS-a.

U četvrtfinalu 2000. godine Dinamo je u prvoj utakmici pobijedio 2:1, druga je završila 2:2, dok su momčadi vodili Marijan Vlak i Nenad Gračan. U novom polufinalu 2004. godine Zagrepčani su opet bili bolji, nakon pobjede 4:2, Rijeka je uzvratu slavila 1:0. Uslijedila su još dva kobna riječka polufinala, 2015. godine Mamić je nadmudrio Keka pobijedivši 2:1 i remiziravši 0:0, dok je 2018. godine u jedinoj polufinalnoj utakmici na Maksimiru Dinamo glatko slavio 3:0.

Sve u svemu, povijest Kup ogleda Rijeke i Dinama prožeta je zanimljivim nadmetanjima, Modri su imali više uspjeha uglavnom u polufinalnim okršajima, Bijeli u puno važnijim, finalnim.