RIJEKA Kad se sve stavi na vagu, podjela bodova u derbiju Rijeke i Osijeka ispada nekako najrealniji ishod. Riječani su imali najbolju šansu u nerealiziranom jedanaestercu, a Osječani njih puno više, 12 puta su pucali prema golu, za razliku od Bijelih koji su to učinili samo pet puta. No, i jedni i drugi slabo su tukli baš u sam okvir vrata, Rijeka tek jednom, Osijek dvaput. U samoj igri nešto bolji dojam ipak su ostavili gosti. Na kraju je na semaforu zasvijetlilo 0:0, kako se voli reći »najnepopularnijim rezultatom«, barem po jedan gol s obje strane dao bi više začina najnovijem sudaru momčadi Gorana Tomića i Nenada Bjelice. Ovako su se unatoč malom broju intervencija u prva imena utakmica promovirala dvojica mladih vratara, Nevistić i Ivušić. Obojica su imala jednu veliku, pokazalo se, ključnu obranu…

Kako je bilo s trenerske strane? Više zadovoljstva bilo je kod domaćeg kormilara Tomića, Bjelica je bio poprilično nezadovoljan, a to je nezadovoljstvo navodno iskalio i nakon utakmice psovkama i uvredljivim riječima po riječki klub. Tomić je ovaj put bio zadovoljniji nego inače, iako nije pobijedio, a Rijeka prekinula seriju od šest pobjeda. Posebno je bio zadovoljan trudom i pristupom svojih igrača, koji je bio na zavidnoj razini. Stekao se dojam da mu je ovaj bod puno veći od onih troboda, primjerice, protiv Šibenika i Istre 1961 kad njegova momčad dobrim dijelom utakmica nije dobro izgledala. No, u ovom trenutku to je za Tomića i momčad veliki bod nade i ohrabrenja za završnicu prvenstva u koju Bijeli ulaze s dobrim izgledima. S druge strane, Bjelica je izgubio dva boda, a po svemu sudeći i utrku s Dinamom. Dva vezana remija donijela su mu minus od četiri boda iza Modrih s utakmicom više…

Krivi korak

Riječani sada opet iza leđa gledaju Goricu s bodom zaostatka, no Hajduku su nakon poraza u Maksimiru pobjegli na osam bodova, istina s utakmicom više. No, Splićane u zaostalom ogledu opet čeka Dinamo. Prije toga igra se na Poljudu baš Jadranski derbi koji bi mogao pomalo raspetljati čvor oko raspodjele europskih ulaznica. Rijeka bi pobjedom izbacila Splićane iz utrke za Europu i onda u puno boljoj poziciji dočekala Dinamo na Rujevici u novom derbiju kola. Za Tomića je obećavajuće što Rijeka u ovom trenutku izgleda puno bolje od Gorice i Hajduka. Nakon dugo vremena njegova momčad ima i cijeli tjedan za pripremu utakmice.

Što je donijela utakmica s Osijekom? Očekivani, šahovski i pomalo ratnički nogomet. Mnogi su pogodili u najavama da bi mogle odlučivati nijanse, jedan krivi ili pravi potez. Rijeka je, na svoju žalost, napravila taj krivi u Murićevom udarcu s »bijele točke«, koji je inače u posljednje vrijeme precizno i hladnokrvno realizirao najstrože kazne. Krivih je bilo i s druge strane, gosti su u završnici utakmice imali četiri jako dobre šanse.

Tomić je u izostanku Gnezde Čerina ovaj put odlučio bitno korigirati raspored i koristiti u isto vrijeme igrače koji dosad kod njega nisu igrali. Ideja s tri stopera (Capan, Galović, Smolčić) i više isturenim Tomečakom i Štefuljom, bila je zatvoriti osječke bokove (Silva, Bočkaj) i neutralizirati Miereza u ubačajima. Mierez se nije naigrao, više je od nemoći bio na podu nego u zraku gdje je posebno opasan, zadnja linija Bijlih ovaj put bila je dosta dobro uštimana pri čemu je Galović iskusno iznosio lopte i dirigirao obranom. Dosta »visokih opterećenja« bilo je na veznoj liniji predvođenoj Lončarom i Pavičićem, gdje se također s manje ili više uspjeha nastojala odnijeti prevaga, dok do izražaja nisu došli ni Andrijašević niti Drmić. Jednostavno, prave lopte stizale su im na kapaljku…

Bez pobjede

Rijeka tako niti četvrti put ove sezone u prvenstvu nije pobijedila Osijek, nakon dvaju glatkih poraza u Gradskom vrtu bez danog gola, krug utakmica s Bjeličinom momčadi zaokružen je drugim remijem. Na Rujevici su to već postale čvrste, pomalo sve više »nabrijanije« utakmice dvaju protivnika. Što niti ne čudi. Osijek se izdiže kvalitetom rostera i ulaganjima, Rijeka u svojim okvirima, ne tako izdašnim kao ranijih godina, ali opet kvalitetnim, nastoji zadržati višegodišnju konstantu kluba iz samog vrha. Posljednjih sedam godina Dinamo i Rijeka poprilično su suvereno vladali vrhom HNL-a, Osječani sada i u budućnosti također žele ulogu »velikog igrača«. Itekako je to dobro za HNL, samo što jača konkurencija donosi svima kvalitetu više.

A dovoljno je samo pogledati ljestvicu i vidjeti kako se pet kola prije kraja liga »prepolovila«. Svih prvih pet klubova bori se za svoje ciljeve, ili naslov, ili Europu kroz Konferencijsku ligu, svih drugih pet još uvijek za ostanak. To daje posebnu draž ovom zanimljivom koronaprvenstvu. Ovoliko zanimljivosti nije bilo u HNL-u od ‘92. i njenih početaka, iako je bilo nekoliko neizvjesnih utrka za prvaka do samog posljednjeg kola.