RIJEKA  Rujevica je lagano uspavana, na prvi pogled. Ni igrači prve momčadi, ni stručni stožer, ni vodeći ljudi kluba još se nisu vratili sa svojih blagdansko-novogodišnjih destinacija. Hoće, za dan-dva. A ni ne moraju da bi bili »na liniji« i s radnim vremenom od ustajanja do počinka dizajnirali novu Rijeku.

U ovom prijelaznom roku to je utoliko lakše jer Victor Sanchez nit’ je prodavao maglu, niti servirao demagogiju kad je rekao: »Znam da dolazim u klub koji u svakom prijelaznom roku prodaje najbolje, a dovodi igrače kojima onda treba dignuti vrijednost«.

Nova snaga

Španjolski stručnjak zna da Rijeka prodaje za milijune pa angažira one bez odštete ili eventualno za odštetne iznose koji su u današnjem nogometu, na europskoj razini, sitna lova. Umijeće je tako raditi i osvajati trofeje. Svi bi to htjeli, ali jedno je htjeti, a drugo znati. Rijeka je dokazala da zna. I živjeti od prodaje najboljih i »usput« osvajati trofeje, biti u vrhu hrvatskog nogometa i jačati svoj i ugled hrvatskog nogometa u Europi.

Sanchez, dakle, zna da neće dobiti gotov proizvod, »plug and play« zamjenu za one koji odu nego – potencijal. Ali je učitelj nogometa, uživa u tome da i svakog igrača i cijelu momčad čini boljima. S jasnom idejom vezano uz postojeći kadar nije Miškoviću, Raiću Sudaru i Čulini bilo teško sa Sanchezom dogovoriti plan zimskog prijelaznog roka, definirati profile igrača koje španjolski šef struke drži potrebnima za podizanje igre na razinu-dvije više.

Tornike Morchiladze dolazi kao nova snaga na krilnim pozicijama. U dogovoru s glavnim trenerom, koji u Gruzijcu vidi ogromne margine za poboljšanje. Dečko ima 23 godine, brzinu, drskost, inicijativu da krene »jedan na jedan«, ima dribling i osjećaj za ulazak u međuprostor, a 12 pogodaka i jedna asistencija svjedoče i o osjećaju za gol. Trebat će to Bijelima, posebno ako dođe konkretna i prava ponuda za Fruka.

Ovih dana, možda već danas, bude završen i posao s pojačanjem lijevog boka. Na korak od Kvarnera je igrač koji može i na beka i na bočnog kad se igra s tri stopera, te na krilo. Sanchez je već dignuo palac gore, obožava ideju da dobije »Oreča na lijevoj strani«. A statistika novog imena koje još nije za javnu upotrebu impresivnija je od Morchiladzeove. Prošle sezone: 15 pogodaka i sedam asistencija. »Živa vatra«, urođena dinamika i ponavljanje sprinteva po lijevoj strani, ulazak u završnicu, jako upotrebljive lopte s boka za napadače…

Čeka se odgovor i na ponude koje su poslane jednom stoperu i jednom veznjaku, a u međuvremenu na stol će se staviti i ponude nekima kojima krajem sezone istječe ugovor.

Stjepan Radeljić, naprimjer. Prije odlaska na zimsku pauzu jednostavno je odgovorio na pitanje: »U kojem se smjeru ide, izlaznom ili je moguć ostanak u Rijeci«?

– Vidjet ćemo. Puno toga ovisi o tome hoće li mi Rijeka dati neku ponudu.

Hoće. Rijeka će to učiniti. Vrlo brzo. I to jako izdašno za riječke uvjete. Radeljiću je 28 godina, u naponu je snage, ali daleko od vrhunca svoje nogometne tržišne vrijednosti. Victor Sanchez misli da se Bijeli i ove sezone mogu boriti za naslov, no aktualna je realnost takva da je konkurencija odmakla poprilično daleko. Pa Rijeka ne živi sezonu borbe za naslov u kojoj se, kao prošle, »zažmirilo« na statuse Lindona Selahija i Naisa Djouahre, a na kraju osvojilo oba trofeja.

Znamo kako inače prolaze igrači kojima istječe ugovor, a ne žele potpisati novi. Upravo je Selahi dvaput svojim primjerom dokazao da je klub posve logično i opravdano iznad svakog pojedinca. Rijeka ima Majstorovića i Husića, u procesu je dovođenja još jednog stoperskog pojačanja. Kao što radi na dovođenju igrača koji bi bio idealan u paru s Dantasom. Dakle, zamjena za Petroviča. A i Radeljiću i Petroviču ovog ljeta ističu ugovori.

Poznata logika

Pa je logika unaprijed poznata: ili se igrač vidi u Rijeci ili će se Rijeka voditi rezonom »bez svakog se može«. Jedno je misliti »na ljeto sam slobodan i mogu otići bez odštete«, a drugo kad si slobodan i bez odštete, ali i polusezonom neigranja iza sebe. Naravno da svi u klubu žele Radeljićev ostanak i svi iznimno cijene sjajnog stopera i kao čovjeka i kao igrača. Puno je Radelja dao Rijeci, ali jako je puno i Rijeka dala njemu. Uvijek je tako. Rijeka od polupoznatih ili anonimaca stvara reprezentativce. Pa je obostrano poštovanje preduvjet svakog dogovora.

Radeljić će dobiti jaki ugovor na stol. Potpis ili ne, samo je njegova odluka. Ako misli da vrijedi, ako vjeruje u sebe… I s novim ugovorom na ljeto će imati inozemnih ponuda.

Rijeka je dokazala da može bez svakoga, migracije su ionako igračka sudbina. Oni koji žele ostati savršeno dobro znaju koji su financijski gabariti uvjet ostajanju na Kvarneru. Za Radeljića je klub spreman ići na gornju granicu, do plafona.

Victor Sanchez del Amo je dokazao da može igrati i s dva ili tri stopera. S četvoricom ili trojicom u obrani. Sustav je nebitan. A imena promjenjiva. To jest nema nezamjenjivih. Dokazao je i da zna stvoriti igru. Momčad ga bespogovorno slijedi, igrači su svjesni da se kod Sancheza napreduje, da kad pohvataju sve konce i trenerove ideje kao momčad izgledaju sjajno, da im pod Sanchezom – raste cijena.

Kadar se ionako mora smanjiti, bit će i prodaja nužnih za normalno funkcioniranje kluba. Bijeli će na proljeće u svakom slučaju biti ono što su oduvijek u Miškovićevoj eri. Vrh hrvatskog nogometa. I predstavnici hrvatskog nogometa u Europi. Reprezentacija i Europa najbolji su izlozi. Ako se netko od igrača ne vidi u toj priči… Sretan mu put.