RIJEKA Prvaci Hrvatske opet su 90 minuta, ovoga puta u Europi, igrali i borili se kao jedan. Trenerski pečat bio je jasno vidljiv u igri Bijelih, a dugoročno gledano to je važnije i od toga hoće li se ući u Europsku ili Konferencijsku ligu.

Od prve do zadnje minute bila je to Rijeka iz šampionske sezone. Jasno uočljiv momčadski identitet, čvrsta obrana, svatko zna da mu suigrač čuva leđa, a prema naprijed poduzetnost i samopouzdanost. Nema više nervoze, ni kod glavnog trenera pa onda ni kod igrača na terenu. PAOK je pao na Rujevici, ali i od toga je važnije da opet – imamo Đalovićevu Rijeku!

Kad je prošle sezone protiv Varaždina lagano potkopao loptu i zabio onaj povijesni gol za pobjedu u sudačkoj nadoknadi s igračem manje, Luka Menalo je izašao pred kamere pa pun osmijeha rekao: »A što se svi čudite, pa valjda se zna da i ja nešto znam«.

PAOK-u je prekjučer, u prvoj utakmici play-offa Europske lige i riječkoj pobjedi na Rujevici (1:0), taj jedini pogodak na utakmici zabio glavom.

Klasični »FenoMenalo«. Zabija u velikim utakmicama, zabija samo »povijesne golove«. Hoće li i ovoga puta odmah »žestoko« jer se ljudi čude što je dao gol glavom.

– A ne, ne. Neću. Sada sam se ja prvi iznenadio – smijao se turbo simpatičan Rijekin krilni napadač, a po potrebi i bek.

– Šalim se… Odigrali smo odličnu utakmicu. Drugo poluvrijeme protiv Dinama i prvo poluvrijeme protiv PAOK-a: fenomenalno. Zapravo cijela utakmica protiv Grka. Mislim da smo odigrali odlično i sveli ih na minimum. Imali su neke šanse jer svi znamo da su kvalitetni i odmah se vidjelo da su to sve odlični igrači, ali mislim da je naša pobjeda apsolutno zaslužena.

Zapravo je, koliko god nije poznat po zabijanju iz zračnih duela, pitanje je li u europskim utakmica zabio više golova nogom ili glavom?

– Na Cipru sam zabio glavom, sad PAOK-u i još jednom, ne sjećam se točno kome. Morat ću pogledati, ali da. Tu su negdje ti golovi. Riječki Bierhoff? Nemojmo baš tako daleko s epitetima – opet ide onaj iskreni i nezaustavljivi, zarazni Menalov smijeh.

Protiv PAOK-a je Rijeka odigrala najzrelijih, natjecateljski najboljih 90 minuta ova sezone.

– Slažem se. Bili smo onakvi kakvi i u Europskoj i u domaćoj ligi trebamo biti. Igrali smo europski. Uostalom, to i jest identitet ovoga kluba, to je način naše igre, način na koji smo prošle godine osvojili i naslov i Kup. Nemamo mi 11 majstora u ekipi, niti smo ekipa koja će umirati u ljepoti. Mi imamo jednog majstora, svi znamo tko je to (mislio je na Tonija Fruka, op.a.), a mi ostali smo tu da rintamo, da se borimo i na taj način ostvarimo rezultat. Prošle nam je sezone to išlo odlično. Ja mislim da će isto biti i u ovoj sezoni.

Ovo je golemi korak naprijed. Ne samo za uzvrat u Solunu i nedjelju na Rujevici s Varaždinom nego tjednima, mjesecima unaprijed. Poticaj, samopouzdanje, optimizamVratila se Đalovićeva Rijeka.

– Apsolutno. Već nakon Dinama smo o tome pričali. Izgubili smo utakmicu, ali u drugom poluvremenu smo sami sebi dali putokaz kako trebamo igrati. Prvenstvo je tek počelo, prošle sezone se do zadnjega kola nije znalo kako će se rasplesti. Ova pobjeda protiv PAOK-a je samo vodstvo u prvom poluvremenu jer nas u Grčkoj čeka paklena atmosfera. Iako sumnjam da je i njima bilo lako na Rujevici!

Ljudine

Nije, nimalo. Čak je i njihov trener rekao da su, bez obzira na paklenu atmosferu u svakoj utakmici grčkoga prvenstva, njegovi igrači malo pali pod utjecaj tog jedinstvenog ambijenta nogometnog bastiona zvanog Rujevica. A nije bio ni pun stadion. Riječane na Toumbi čeka daleko toplije vrijeme nego prekjučer na Rujevici, a o atmosferi ne treba ni govoriti. Ali… Kad je ovakva, prava Rijeka, onda nema tih okolnosti u kojima momčad gubi glavu. A čini se je to sad opet prava Rijeka.

– Mislim da je točno tako kako ste rekli i da smo to još jednom dokazali, ovoga puta protiv jedne tako jake momčadi kao što je PAOK. Ako ova Rijeka išta ima, onda je to – karakter! Dokazano. Više puta.

I dobrog kapetana/vratara. Zlomislić je izvukao sve što je trebalo.

– Vratarske kvalitete su neupitne, a ljudske još i veće. Za mene je to nekad bitnije. Jer kad uz sebe imate njega, Majstorovića, Radeljića… Sve je lakše. Odlični igrači, fenomenalni ljudi.

Ante Majstorović je u Rijeku došao nakon 30. godine. Prije toga jedina veza s Kvarnerom bila su mu gostovanja kad je dolazio u dresu drugih klubova, a onda je postao simbol momčadi, simbol svega riječkoga, prvi u zaštiti i svojega gola i svojih suigrača. Nije Riječanin, ali je živi primjer onog »Krepat ma ne molat«. Stoper, lider i igračina.

– Igračina i ljudina! Ni mi suigrači više nemamo dovoljno epiteta kojima se može opisati i dočarati koliko je Majstorović velik i u nogometnom i u ljudskom smislu. Fenomenalna osoba, a kao igrač svima nama daje ono što je svakom igraču na terenu najpotrebnije. Sigurnost.

Menalo je rekao: »Nemamo mi 11 majstora u ekipi« i to je sigurno istina, ali… Ne znamo hoće li se složiti, no nemoguće je oteti se dojmu da u tu kategoriju po svemu spada play-makerska klasa i veliko pojačanje, Tiago Dantas, koji igra tako da je užitak gledati njegov nogomet.

– Stvarno je tako i moram se malo ispričati Tiagu kad sam istaknuo samo Tonija! Uz Fruka je to još jedna klasa. Legao nam je k’o as na desetku. Vrhunski profesionalac i odličan dečko. Baš sve radi fenomenalno i još se karakterno savršeno uklopio u šampionsku momčad. A kao igrač je jako veliko pojačanje.

Šef Đalović je pobjedu posvetio Dominicu Iankovu.

– Svi smo to učinili. I gol i pobjeda su za njega. Dan prije utakmice sam se čuo s njim. U jednoj je teškoj situaciji koju nitko ne želi proživljavati. On zna da smo svi mi svim srcem uz njega.

Pogled prema nedjelji. Nakon velike europske pobjede slijedi SHNL utakmica kod kuće, jedna od onih u kojoj se apsolutno očekuje pa na neki način i unaprijed upisuje pobjeda. Dakle, koliko god to apsurdno zvučalo, Varaždin je vjerojatno teža utakmica i donosi više opasnosti nego PAOK?

– Apsolutno. Pričali smo mi i među sobom već o tome. Ako nećemo imati istu ovakvu energiju, istu želju i isto htijenje kao s PAOK-om, onda će nam protiv doslovno svakoga biti teško. Iz četvrtka u nedjelju pa tako iz tjedna u tjedan mi moramo ići s obvezom da ne radimo baš nikakvu razliku između europskih i SHNL utakmica. Svima nam je jasno daje to jedini način na koji Rijeka opet može napraviti nešto veliko.

Ritam i umor

Prošle je sezone morao i na beka, a ove samo na krilo. Malo lijevo, malo desno, ali – u napadu. Lijepo napreduje u karijeri i s 29 godina.

– Da, dižem se pomalo, vidjet ćemo dokud će me to dovesti, mlad sam još. Svi su sjajno raspoloženi, ne može biti drukčije kad odigraš ovakvu utakmicu u Europi, ali svi smo i ponizni. Svjesni smo da još nismo ništa napravili jer nas čeka još najmanje 90 minuta u Grčkoj gdje može biti svakako, ali sigurno nam neće biti lako.

Je li Rijeka ona momčad koju ritam od dvije utakmice tjedno umara ili onaj drugi tip ekipe koji u tome uživa, pod radnim naslovom: »Nema ljepšega nego što manje trenirati, a što češće igrati«?

– Ja taj ritam obožavam. Pa nema ljepše nego kad igraš svaka tri-četiri dana. I nema izvlačenja na umor. Uostalom, reći ću sad nešto što će možda zvučati i kao neko nepopularno mišljenje, ali ja mislim da mi stvarno imamo širinu! Svaki dan sam s tim dečkima, radim s njima, gledam ih na treningu. Neki još nisu ni dobili priliku, ali tu su, grizu doslovno svaki dan. Tako da… Mislim da smo fenomenalno pokriveni za ritam od dvije utakmice tjedno.

Očekivali smo više od 6.882 gledatelja na tribinama. Ali… Prošle sezone Rijeka je izgubila tri utakmice zaredom, Armada sva tri puta nakon utakmice skandira: »Šampioni«. Izgubi Jadranski derbi na Poljudu, Armada skandira: »Šampioni«. U prošlom kolu izgubi doma od Dinama, Armada skandira: »Šampioni«. Riječka publika je baš čudesno dobra.

– Ne znam hoće li se netko naljutiti, ali ja ću sad otkriti jedan detalj iz prošle sezone. Mi smo izgubili kući od Osijeka, to je bilo ono kolo kad su sve tri ekipe iz vrha bile poražene. I onda je došlo desetak dečki iz Armade, da bi razgovarali s nama. I mene su ti mladi ljudi toliko oduševili svojim pristupom, razmišljanjem, načinom komunikacije… Tako njima i svim navijačima sad i javno zahvaljujem. Nadam se da ćemo im riječi podrške koje smo tada dobili i ove sezone vratiti svojim igrama, pobjedama i zalaganjem na terenu.

Što radi Jankovićev imenjak, Niko Menalo? Budi se po noći pa budi i tatu ili se mirno spava?

– Iskreno, ne znam. Spavam u drugoj sobi i za mene je po tom pitanju sve ostalo isto, ništa mi se nije promijenilo.

PAOK ostaje favorit za prolazak, ali Rijeka ga je dobro stresla na Rujevici. Ako i na Toumbi ostane u tom izdanju, ako se, kako kaže Luka, bude rintalo, pokazalo riječki karakter i hrabrost prema naprijed, apsolutno je realno da se u Solunu napravi mala senzacija i uđe u Europsku ligu. Rijeka nema imperativa, ali znanja i kvalitete sigurno ima!