snimio Vedran Karuza
U Maksmiru su bili »stare krpe«, u Varaždinu kao da je istrčao Ajax iz onih slavnih vremena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bez pretjerivanja! Rijeka je u finalu Kupa bila loptačka čarolija. Posebice u prvih pola sata kada su Riječani mogli utrpati još nekoliko lopti u modru mrežu. Bila je to Rijeka prvak Hrvatske! Rijeka koja igra najbolji nogomet jer svoju snagu individualnog poteza crpi iz kolektiva.
Na kraju je u Varaždinu počela padati i »riječka kiša«. Nisu to bile suze, već kapi šampanjske sreće. »Po kiši Rijeka nikad nije izgubila…«, rekao je poslije utakmice Ivan Mance. Zamjenik sportskog direktora HNK Rijeka. Prije devet godina na istom je travnjaku čuvao pogrešna vrata, Varaždinaca, Rijeka je izgubila 1:5, ali osvojila Kup Hrvatske. Gorak je bio pjenušac… Za razliku od sadašnjeg krčkog »Valometa«. Jučer su, naime, Rijeku grijala (srca, naravno…) dva sunca. Ono pravo i Rabuzinovo osvajača Kupa. Rijeka je u osmom finalu u 40 godina, osvojila šesti trofej. (dva bivše države). Bio sam na svih osam finala, a ovo je bila najbolja izvedba Rijeke. Pet puta su se igrale dvije utakmice…
Usudio bih se reći da je Rijeka odigrala »ljepoticu sezone«. Najbolju predstavu u četrdeset utakmica. Bolju od izvedbe u onom povijesnom trijumfu nad Dinamom na Rujevici (5:2), kada su svi konačno shvatili ono što je Matjaž Kek znao, ali gasio požar euforije, da u rukama ima – šampionski sastav. Gladne vukove. Predsjednik Damir Mišković trenera čarobnjaka. Jer, nema tog stručnjaka koji bi ni od čega, četvrte momčadi njegova mandata, u tako kratkom vremenskom razdoblju stvorio – monstruma. Dobro ste pročitali, monstruma! Za informacije pitati Zdravka Mamića kojemu u varaždinskom finalu ništa nije bilo jasno… Ostali su Zagrepčani, naime, i bez utješne nagrade. A bili su uvjereni da će nastaviti na maksimirskom valu »petice« koju je potpisao Soudani.
Rijekina je igra bila čista nogometna poezija u lancima taktičke discipline u kojoj je naglasak u pomaganju suigraču nakon što su se pogledali u oči prije utakmice. Sjećate se najava kako će Sammir sa Soudanijem skinuti Rijeku s vrha ljestvice? Samo je jedan bio Maradona, još uvijek jedini koji je mogao sam dobiti utakmicu. Matjaž Kek je tvorac čuda. Stvorio je čudovište! Prepali su se modri lavovi, igrači, članovi uprave na čelu s vanjskim suradnikom, Mamićem i djelatnicima HNS-a (sudačke organizacije i ostalima…), koji su nakon utakmice odlazili sa stadiona u koloni po jedan kao sa – sahrane. I bio je – pogreb. Jedanaesterostrukog prvaka zaredom, prošlosezonskog osvajača dvostruke krune. Rijeka je Dinamu uzela sve! Izvadila srce i dušu. Na dominantno okrutan način.
Matjaž Kek je još jednom odradio maestralnu pripremu utakmice. Kako sam kaže, Rijeka je ni iz čega u Maksimiru došla do dojmljive predstava za pamćenje. Govorio je dan poslije Kek kako je igrače pekao taj maksimirski debakl, tri dana ih je »provocirao« u Svetom Martinu na Muri, pripremio im glave i noge za veliku predstavu. Odreagirali su tako da su odigrali najbolju utakmicu sezone kada su mnogi bili uvjereni da su ostali bez goriva. Potvrda koliko dobro poznaje svoje igrače Rijekin strateg, kako izvući najviše kada je najpotrebnije.
U Maksmiru su bili »stare krpe«, u Varaždinu kao da je istrčao Ajax iz onih slavnih vremena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bez pretjerivanja! Rijeka je u finalu Kupa bila loptačka čarolija. Posebice u prvih pola sata kada su Riječani mogli utrpati još nekoliko lopti u modru mrežu. Bila je to Rijeka prvak Hrvatske! Rijeka koja igra najbolji nogomet jer svoju snagu individualnog poteza crpi iz kolektiva. Žao mi je onih koji su pričali o nogometnoj dekadenciji, obrani i kontranapadu. Kek je protiv Dinama zaigrao sa četiri ofenzivna igrača, peti je bio »bek« Vešović koji je Soudanija tjerao u očaj, a dva ofenzivna vezna, Mišić i Bradarić, dali su igri Rijeke novu dimenziju.
Kek je napao Dinamo, spreman poginuti muški, ali kao prvak Hrvatske! Bio je uvjeren da se igračima vratio apetit, glad za pobjedama i dokazivanjem. Jedna utakmica za trofej i dvostruku krunu, zar treba veći motiv. Naglasak je Kekovo poimanje nogometa. Od rudarske stvorio je pjesničku momčad. Momčad koja je u finalu pokazala koliko je lijepo igrala tijekom sezone u kojoj joj nitko nije bio do koljena. Pa niti – Dinamo!
Damir Mišković je na početku sezone rekao kako je to najjača Rijeka njegova mandata. Vjerovao je u Keka. Ali i Srećka Juričića i Ivana Mancea…. Mišković i Kek pohvalit će sve, »zajedno smo Rijeka«, svaki kotačić u klubu bio je dobro podmazan, ali izlog je prva momčad!
Mišković i Rijeka pokorili su Hrvatsku! Rijekom teče rijeka sretnih ljudi. Ponosnima ih je učinila HNK Rijeka. Nema cijene.