RIJEKA Bila je to uistinu večer za one koji vole nogomet kao najvažniju sporednu stvar na svijetu. Mozaik svega, dobre igre, nadmudrivanja, čvrstine… I puno naboja s čak deset žutih kartona uz jedanaesti Nenada Bjelice, izjednačenja u nadoknadi, ključnog poteza »jokera« dvije minute prije ruleta jedanaesteraca… Sve uz puno emocija i štimunga iz vremena europskih utakmica na Rujevici.

Na klupama majstori svog »zanata« Goran Tomić i Nenad Bjelica, na travnjaku oni koji su bili zapaženiji kod vrlo dobre Rijeke (Labrović, Pavičić, Krešić) i dobrog Osijeka (Mierez, Mance, Leovac). Emocije su ključale i kod velikih promašaja u prvim minutama »stotice« (Abass, Velkovski) s jedne i druge strane (Fućak). Na kraju za riječki delirij, sve uz znanu sinergiju travnjaka i tribina.

Malo koji sport može probuditi toliko osjećaja kao nogomet. A utakmica polufinala SuperSport Kupa pokazala je samo koliko je hrvatski nogomet napredovao na one u okruženju. Nakon najvećeg hrvatskog derbija Dinama i Hajduka pa posljednjih godina sve značajnijeg Dinama i Rijeke, domaće nogometno nadmetanje uistinu je dobilo još jedan domaći nogometni klasik u ogledima Rijeka i Osijeka.

Iz riječkog kuta sve je ispalo idealno, Bijeli su bili ukupno bolji, ali i Osijek sigurno ima za čim žaliti. Ono što je sasvim jasno, Rijeka nakon ligaških natjecanja postaje i konstanta Kupa, pravi majstor ovog nepredvidivog natjecanja koje svake sezone u odnosu na prvenstvo nosi utješan, ali ipak vrijedan trofej. Bijeli su šest puta osvajali Kup u samostalnoj Hrvatskoj i izgubili jedno finale ratne sezone (1994., Croatia). U posljednjih osam godina, uz Dinamo, vladari su Kupa, četiri puta osvajali su Rabuzinovo sunce, pobijedivši Modre u finalima, dok su jednom svladali Lokomotivu (1:0), koju je vodio baš Goran Tomić.

Uhvaćen ritam

Osijek je s druge strane samo jednom osjetio toplinu Rabuzinovog sunca i to 1999. kad je bio bolji od Cibalije (2:1), dok je u drugom finalu 2012. bio lošiji od Dinama (0:0, 3:1).

U taktičkom dijelu bio je to sudar dviju trenerskih doktrina. Tomićeve, koja je ipak bila naglašeno ofenzivnija i ovaj put s više rizika te one Bjeličine u kojoj sve polazi od obrane. Tomić i Bjelica kao treneri Rijeke i Osijeka postali su sada izjednačeni u međusobnim ogledima, svaki ima po dvije pobjede uz dva remija.

Sve je počeo lani četvrtfinalom Kupa u kojem je Tomić nadmudrio Bjelicu u Gradskom vrtu (1:2) golovima Murića, potom je travanjski ogled na Rujevici završio bez pobjednika (0:0) pa u kolovozu Osijek slavio kao domaćin (1:0). U prosincu je u Rijeci opet završilo bez golova, a nedavno je Osijek odnio puni plijen autogolom Čestića (1:0). Šesti sudar zaslužuje epitet finala Kupa.

Rijeka je najnovijom pobjedom na dvostrukom dobitku. Prije svega zbog samog ulaska u finale i borbe za trofej, čime se puno bolje i ozbiljnije može posvetiti prvenstvu u kojem nema imperativa. Napunjena samopouzdanjem, Tomićeva, preobražena Rijeka, nastavi li ovako, može jako daleko, najozbiljnije se upustiti u borbu za sami naslov.

Rijeka je opet uhvatila ritam, digla formu, a Tomić iz utakmice u utakmicu pronađe nekog »jokera«. Labrović zapaženo brani, obrana se polako konsolidirala, a ono što posebno raduje je igra Rijekine veze gdje je dosad puno toga škripalo. Pavičić, Selahi i Gnezda Čerin sve su bolji iz utakmice u utakmicu, jednako kao i Krešić. I ono najvažnije, pobjeđuje se u golijadama s prosjekom višim od dva gola po utakmici.

Bitan preobražaj

Nije tajna niti da su igrači i navijači Rijeke posebno i naglašeno željeli ovo finale i zbog Hajduka. Naime, finalni obračun na Poljudu zakazan je za 26. svibnja, a Bijelima iz godine u godinu pod Marjanom ide jako dobro. Pokazali su to i u nedavnoj utakmici u Splitu i pobjedom 1:3 čime su uzvratili Bilima za tri poraza u nizu na Rujevici. Ali i zbog znane 2005. godine kad su Rabuzinovo sunce uzeli na istom mjestu i protiv istog protivnika. Na Kantridi je bilo 2:1, na Poljudu 0:1 uz rumunjskog junaka Dimitru Mitua.

Bit će to ujedno prilika Bijelima da prestignu Hajduk u ukupnom broju osvojenih Kupova u Hrvatskoj. I jedni i drugi šest su puta dizali pehar, nedodirljvi Dinamo čak 16 puta te jednom Osijek i Inter Zaprešić. Pred Rijekom je itekako izazovna završnica sezone nakon što je u nju malo tko vjerovao ne tako davno. U zimskoj stanci i nakon početnih poraza u Maksimiru i Gradskom vrtu. Momčad koja nije uputila u tim derbijima ozbiljniji udarac na gol, sad se bori za trofej(e). Veliki preobražaj na travnjaku uz prepoznatljivi Tomićev rukopis. Navijači su to prepoznali i nagradili u utakmici s Osijekom.