Franjo Ivanović i Marin Leovac/Foto PIXSELL
Bijeli nastavili s neuvjerljivim izdanjima u gostima pod vodstvom Željka Sopića
povezane vijesti
RIJEKA Bijeli s Rujevice odigrali su još jednu utakmicu u gostima iza koje nije ostala (pre)velika šteta, ali na površinu vijugave Rijeke isplivale su stare boljke koje su u biti i najveći problem ovosezonskog, preporođenog riječkog sastava. Pitanje koje se nekako najviše provlači iz riječke perspektive je pomalo stereotipno. I vjerojatno bi naljutilo Rijekinog trenera Željka Sopića te donijelo niz njegovih osebujnih promišljanja o nogometnoj igri. Je li se moglo i moralo više? Posebno nakon što je Sopićeva momčad preuzela lidersku ulogu. Obje premise jednog pitanja imaju svoje pobornike, no zaključak je manje-više jasan. Rijeka unatoč toplo-hladnim izdanjima ima stabilan tijek, no nabujati je mogla svakako puno više u odnosu na užu konkurenciju. I bolje učvrstiti prvo mjesto koje sada bodovno dijeli s u posljednje vrijeme jako lošim Hajdukom čije pobjede navijači »proslavljaju« zvižducima. Uz to, veliki derbi s Dinamom dočekat će s nikad većom prednošću…
Rijeka je i dalje najbolja domaćinska momčad, dva boda s Rujevice otkinuo je samo Varaždin, no u gostujućim izdanjima momčad poprilično šteka i muči se. Vidljivo je to baš od utakmice s Dinamom u Maksimiru u kojem je sastav Sergeja Jakirovića matirao Sopićevu družinu u njegovom trenerskom debiju na klupi Bijelih (2:1). Rijeka tada kao da nije došla na utakmicu, na kraju je i dobro prošla. Uslijedilo je »mučenje« sa Slaven Belupom (0:1) i Rudešom (1:2), ali sa sretnim završetkom, potom još izraženiji problemi na dva posljednja gostovanja, protiv Istre 1961 (1:1) i Lokomotive (1:1). U svakom slučaju Rijeka izgleda 30 pa i više posto bolja, opasnija i energičnija na Rujevici nego kad prijeđe naplatne kućice ili Učku.
Sličan scenarij
Domaćinsko ozračje itekako je izgleda puno poticajnije za Marca Pašalića i društvo, na ispeglanom travnjaku Rujevice Bijeli idu na prednji pogon svoje ofenzivne petorke i – navijača. I to je posebno ohrabrujuće za lidera u predvečerje velikog sudara s Modrima koji nakon dugo vremena ne dolaze na Kvarner kao favoriti. Rijeka koja ne dariva na Rujevici i ranjeni Dinamo. Neće opet to biti derbi koji će puno odlučivati, ali bit će uz puno »elektriciteta« i naboja derbi koji bi mogao biti prekretnica za oba sastava. Ne treba niti sumnjati što bi trobod značio Riječanima na planu dodatnog samopouzdanja i trasiranja puta k jesenskom naslovu. Utakmica je to koja s pravom nosi epitet šlagera jeseni HNL-a…
Rijeka je i dalje hit jeseni, ali i ranjeni Dinamo uvijek opasan i vrijednošću i kvalitetom još uvijek broj 1. Iako se ovakva negativna serija njegovih rezultata ne pamti još od sezone 2004./05. kada su Modri igrali Ligu za ostanak.
Sopić nije izravno govorio o »posljedicama« kvalitete HNL-a i učinka na jesen, već posljednjih sezona je jasno da je kvaliteta domaće lige vidno pala. Ona je postala izjednačenija i – zanimljivija. No, to nema pretjerane veze s time što je Rijeka zasluženo vodeća.
Ovakav ligaški scenarij jeseni možda je najbolje usporediti sa sezonom 2021./22. kad je prvenstvo bilo toliko izjednačeno do te mjere da su prvi dio na vrhu s jednakim brojem bodova, njih 40, dočekali Rijeka, Dinamo i Osijek, dok je Hajduk na kontu imao 38 bodova. Rijeka je tada, kao i Dinamo, u 20 utakmica (brži ritam odigravanja zbog SP-a) imala 12 pobjeda, četiri remija i četiri poraza, dok je Osijek došao do 11 pobjeda, sedam neodlučenih rezultata i samo dva poraza. Splićani su također pobjeđivali 11 puta, ali četiri puta izgubili i pet puta remizirali. Zanimljivo, Rijeka je imala tada seriju od deset utakmica bez poraza, Osijek od čak 13. No, Bijeli su na kraju imali pomalo nestvarnu gol-razliku 71:51 s najviše zabijenih golova u ligi, ali nisu imali stabilnost, na kraju su završili četvrti sa 65 bodova, iza Dinama (79), Hajduka (72) i Osijeka (69).
Rutina i lijek
Rijeka je tada pod Goranom Tomićem igrala izrazito napadački nogomet, ali patila je obrana. Ona sadašnja riječka, s Dilaverom i Mitrovićem, ima zasigurno dva ponajbolja stopera u ligi. Osim toga, i mladenačka Rijeka, unatoč »dječjim bolestima« ima puno veću stabilnost. Ali i želju za uspjehom, što će biti itekako važno u prvoligaškom maratonu. A Bijeli moraju odigrati još 23 utakmice…
Generalno, Rijeka ima probleme, ali ipak u ovom trenutku ne toliko velike kao Hajduk, Dinamo i Osijek. Glavninu njih »skuha« momčad sama sebi što je donekle i danak neiskustva na koje posebno upozorava iskusni Dilaver. Po Dilaveru, mladi igrači koje ponekad ponesu mladenačka »zaluđenost« i tribine, trebaju naučiti igrati na rezultat. I znati već dobivene utakmice zapečatiti s golom, dva viška. Kada momčad uđe u tu rutinu, neće više biti toliko panike, pada koncentracije i nerezonskih izmjena, svega onog što zasad nije nanijelo veliku štetu momčadi koja je posljednji put izgubila 27. kolovoza. I to baš protiv Dinama. Nedjeljna pobjeda nad Modrima zasigurno bi bila odličan jesenski lijek za povremeno »kašljucanje« Sopićeve momčadi.