RIJEKA Nitko se nije nadao da će 52. Derby della Učka Riječanima donijeti toliko veliki imperativ. No, dva vezana poraza, prvi put ove sezone, od Hrvatskog dragovoljca i Gorice, učinili su svoje. Momčad Gorana Tomića našla se u situaciji »biti ili ne biti« i kad se podvuče crta, Bijeli su dobro odgovorili na izazov preko Učke.

Došli su do 35. pobjede u međusobnim prvoligaškim susretima i ostali u utrci za sami vrh. Seriju od tri gostovanja zaokružili su pobjedom u kojoj je do izražaja posebno došla riječka disciplina. Nije bila to uobičajena napadačka Rijeka, već Rijeka koja protiv kvalitetom slabijeg, ali motiviranog protivnika, dobrim dijelom igra na svojoj polovici, brani prilaze Labroviću, a u napadu čeka kako zadati matni udarac protivniku. Ovakva igra Rijeke više je bila preslika nekih okršaja s jačim protivnicima, primjerice Hajdukom na Poljudu, što je u pravilu rezultiralo uspjehom.

Ovaj put Bijelima je »gorjelo pod petama«, Tomić se odlučio za igru s jako malo rizika, čekanje protivničke pogreške i na trenutak inspiracije nekog od napadača. Bilo je i sreće, posebno kod prvog pogotka. No, ona ionako nije bila previše na riječkoj strani u mnoštvu prethodnih utakmica.

Provjereni sustav

Statistički gledano, domaćini su imali veći posjed lopte (55/45 posto), imali više dodavanja (443/356) i osvojenih duela (45/39), Rijeka bila bolja u udarcima (10/7) i presijecanjima akcija (12/3), dok su obje momčadi napravile po devet prekršaja.

U konačnici Riječani su ispali »pametniji« u utakmici u kojoj nisu bili previše bolji, naprotiv, igra je bila daleko od prepoznatljive riječke i sasvim je jasno da će momčad za derbi s Dinamom morati izgledati daleko bolja u svim segmentima.
Za Tomića je u ovoj utakmici posebno važan bio povratak dvojice igrača, Solana i Vučkića. Rijeka se time vratila u sustav 4-2-3-1 u kojem najbolje funkcionira, a u svakoj liniji imala je jednog igrača koji je odskakao.

Labrović je vratima skinuo dvije dosta zahtjevne lopte, djelovao je sigurno i pouzdano, bez panike u trenucima visokog pritiska Zeleno-žutih. Krešić je u zadnjoj liniji bio najbolji, držao je stabilnost obrane, otklanjao opasnosti, oduzimao i presijecao lopte. Nitko ga niti jednom nije prošao. Odradio je Krešić zapažen posao i to u paru s Velkovskim za kojeg se mislilo da će možda propustiti susret zbog iscrpljenosti, no makedonski reprezentativac izgledao je svježiji nego inače. Očito trebao mu je ovakav kontinuitet utakmica.

Više od asistencije

Lepinjica je korektno i solidno odradio svoj dio posla na mjestu zadnjeg veznog zajedno sa Selahijem, treći put bio je u startnoj postavi nakon nedavnog poraza u Gorici i prve utakmice prvenstva s istim protivnikom na Rujevici.

Pokazalo se da u napadu Rijeka ima »svog čovjeka« za Drosinu. Vučkić je drugi put Puljanima ove sezone zabio dva gola na njihovom travnjaku. Prvi put bilo je to u golijadi (3:6), sada u trenucima za koje se voli reći kako je pogodak došao u najbolje vrijeme, 29. i 87. minuti kad je Istra prijetila izjednačenjem.

Tomić nakon okršaja sa Zeleno-žutima svakako više može biti zadovoljniji obranom nego napadom. Abass se trudio, ali nije previše dolazio do izražaja, domaći stoperi previše su ga »razvlačili« loptama, Drmić je veći dio susreta bio nevidljiv bez pravih lopti, dok je najvažniji dio posla odradio Murić. Njegova asistencija za Vučkića tri minute prije kraja bila je ključ potvrde pobjede. Praktički bila je više od »pola gola«.

Sve u svemu Riječani su na poluotoku odradili ono što su priželjkivali u datim okolnostima. Znali su da će biti teško protiv protivnika koji ligašku pobjedu na Drosini čeka od listopada 2017. godine. Zapravo bila je to Rijeka koja se jako dobro i pragmatično prilagodila situaciji u kojoj je najvažnije bilo pobijediti pod svaku cijenu. Ali naravno da u isto vrijeme momčad ne bude previše »osakaćena« kartonima (Vučkić, Solano, Velkovski već imaju dvije javne opomene) i energetski potrošena pred veliku travanjsku nedjelju kad na Rujevicu stiže Dinamo.