ZAGREB Rijeka je gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca doživjela šokantni poraz, s time da konačni rezultat nije realan. Ni slučajno. Naime, neprepoznatljivi gosti su odlično prošli, i to zahvaljujući Nediljku Labroviću, jedinom igraču čija je izvedba bila na razini grba koji krasi dres Rijeke.

Početne postave su pokazale da Goranu Tomiću nije palo na pamet podcjenjivanje suparnika sa dna HT Prve lige, u čijim redovima se nalazi velika kolonija igrača s Rujevice. Trener Rijeke je na teren stadiona u Kranjčevićevoj poslao respektabilnu jedanaestorku, koja bi, barem na papiru, trebala predstavljati opaku silu za Hrvatski dragovoljac.

Zapravo, jedinu svojevrsnu anomaliju u sastavu gostiju je predstavljalo prisilno prebacivanje Lindona Selahija na desnog beka, u formaciji s četvoricom braniča. Sve ostale pozicije su odgovarale standardima koje je Tomić postavio tijekom svog boravka na Rujevici, kroz zadnjih dvanaest mjeseci.

Trener je, dakle, ozbiljno shvatio Hrvatski dragovoljac. A igrači… Tijekom prve 24. minute članovi udarne jedanaestorke djelovali su letargično, kao da su pola sata prije početka utakmica svi skupa probuđeni iz maksimalno opuštajućeg sna u koji su utonuli nešto ranije, nakon obilnog nedjeljnog ručka.

Hrvatski dragovoljac je, pak, nudio sliku momčadi spremne za žestoki nogometni okršaj. Dečki su trčali, kombinirali i pokušavali kreirati akciju koja će im donijeti priliku za čisti udarac na gol, kao da se oni nalaze u tijesnoj borbi za vrh HT Prve lige, a ne Rijeka. Preciznije rečeno, gosti s Rujevice nisu ponudili apsolutno ništa u spomenutom razdoblju.

S druge strane, Hrvatski dragovoljac je davao sve od sebe, a nagradu za uloženi trud je pobrao u 24. minuti, nakon akcije po lijevom boku. Bernard Karrica se zavukao Selahiju iza leđa i dobio upotrebljiv pas, nakon kojeg se našao pred Antonom Krešićem. Uslijedilo je prizemno ubacivanje na u kazneni prostor, na visinu točke za izvođenje jedanaesterca, gdje se Karko Perić odlučio za udarac iz prve – 1:0.

Logika stvari je nudila zaključak da će taj gol naljutiti te, samim time, razbuditi Rijeku. Međutim, ubrzo se ozlijedio Domagoj Pavičić, jedan od rijetkih gostujućih igrača koji je davao nekakve znakove života, i morao je napustiti teren. Vrlo brzo se pokazalo da je primljeni gol kod momčadi Rijeke izazvao „gandijevsku“ reakciju. Ukratko, u igri i angažmanu gostiju nije bilo apsolutno nikakvog pomaka.

Doduše, 36. minuta je donijela ozbiljnu priliku za izjednačenje, no pokazalo se da je to bio tek izolirani incident. U toj situaciji je Josip Drmić nakon kornera gurnuo „rolicu“ s lijeve strane, a Issah Abass je sa četrnaest metara lansirao bombu. No, Mario Marić, inače drugi golman Hrvatskog dragovoljca, uspio je efektno sačuvati svoju mrežu.

Situacija je mogla postati još teža za goste u 41. minuti, kada je Karrica gurnuo Matiju Frigana u stopostotnu priliku. Devetnaestogodišnji napadač Rijeke na posudbi u Hrvatskom dragovoljcu odlučio se za prizemni udarac sa deset metara, a Labrović je obranio nogom, i to tako da je praktički napravio špagu nakon istrčavanja.

Samo oni koji su tijekom petnaestominutne pauze bili u svlačionici Rijeke znaju što je sve Tomić izgovorio svojim igračima uoči nastavka, u koji je ušao Princeom Ampemom, umjesto Abassa. Rijeka je pokušala podignuti razinu agresivnosti i stvoriti pritisak na suparnika, no to je trajalo nešto više od dvije minute.

Hrvatski dragovoljac je, naime, brzo pohvatao konce i snašao se u novonastaloj situaciji. Štoviše, domaća momčad je u 50. minuti povećala vodstvo. Kao i kod prvog gola, akcija je išla po lijevoj strani, a strijelac je bio Perić. Jedinu razliku je predstavljao asistent jer je ovom prilikom tu ulogu imao Roko Jurišić – 2:0.

Tu se Rijeka, slikovito rečeno, našla na pola puta između nokdauna i nokauta, a tako je i izgledala. Doduše, gosti su pokušavali napadati, ali svi njihovi pokušaji iz tog razdoblja utakmice su bili mlaki i beskrvni. Hrvatski dragovoljac je, pak, imao tri odlične prilike, no Labrović je krajnjim naporom obranio udarce Karrice i Admira Bristrića, a Perić nije uspio pogoditi okvir gola.

Kako to obično biva u nogometu, kazna za te promašaje stigla vrlo brzo. Akcija Rijeke u 74. minuti je išla po desnoj strani i nije izgledala pretjerano opasno, baš kao ni ubacivanje koje je poletjelo prema srcu kaznenog prostora. Međutim, Ampemova reakcija iznjedrila je neobranjiv udarac – 2:1.

Pet minuta kasnije Hrvatski dragovoljac je opet mogao otići na dva gola prednosti. Rijeka je po milijunti put izgubila loptu u blizini gola suparnika koji je odmah jurnuo u kontru. Bristrić je pobjegao obrani gostiju, ali u situaciji „jedan na jedan“ nije uspio nadmudriti Labrovića.

Vrlo brzo se pokazalo da ta propuštena prilika ipak neće biti presudna za konačni ishod. Naime, Rijeka je uzvratila istom mjerom tijekom sudačke nadoknade. Domaća obrana se totalno pogubila, a lukavim udarcem glavom s lijeve strane bezuspješno tražio suprotni kut praznog gola. Kada se u obzir uzme sve što su obje momčadi pokazale, Rijeka nije ni zaslužila izjednačenje.