Brojni pulski klinci uzaludno su  čekali Marina Tomasova ispred gostujuće svlačionice stadiona »Aldo Drosina« ne bi li osigurali autogram ili barem »selfie«. Junak susjedskog derbija i autor pogotka koji može poslužiti kao dobar predložak za snimanje nekog promidžbenog spota o HNL-u, već je bio u »Rijekinom« autobusu i odmarao nogu. Ne od udarca po lopti u 53. minuti kada je obrisao prašinu u lijevim Ivešinim rašljama.

– Dobio sam još ranije udarac u tetivu pa se to upalilo, ali nije u pitanju ništa strašno. Fizioterapeuti i liječnik dobro tretiraju tu ozljedu i pripreme me za utakmicu tako da nema straha da neću moći zaigrati – započeo je Tomasov i vrlo brzo skrenuo fokus priče sa sebe na ono što krasi ovu momčad »Rijeke« – zajedništvo i uspjeh kolektiva.– »Istra 1961« je igrala drugačije nego što smo naviknuli za razliku od terena koji je bio uobičajeno težak. Znali smo što nas  čeka u Puli. Hvala Bogu bili smo koncentrirani do kraja i uzeli sva tri boda. To je najbitnije.

Bilo je ovo i tipično jesensko izdanje Tomasova, koji je početkom proljeća tražio izgubljenu formu nakon problema s bolesti i ozljedama.

– Imao sam problema s ozljedom, pa s bolešću, netreniranjem i neigranjem zbog svih tih poteškoća. Sigurno da sve to utječe i da treba vremena da se vratiš u formu. Ovo je prva utakmica ovoga proljeća u koju sam ušao sto posto spreman. Svaka čast momčadi, najbitnija su tri boda. U nastavku smo pokazali karakter, zabili gol, a onda sačuvali vodstvo. 

Nemoćni Iveša

Iveša nije imao šanse kada je početkom nastavka Tomasov odapeo po lopti unutarnjim dijelom desne kopačke. A ima u pulskom vrataru 200 centimetara i to bez bez opruženih ruku…

– Stvarno ga ima, ali nije imao šanse… To je draž nogometa, daj Bože što više takvih pogodak. Opet, s druge strane, najbitnije je da lopta prođe gol liniju. U konačnici bodovi su ti koji se pamte i pišu.

Pojavilo se nakon toga desetak minuta panike. Riječani su složili sami sebi nekoliko delikatnih situacija u prostoru ispred Vargića.

– Čim nisi na maksimumu, čim malo spustiš nogu s gasa uđeš u probleme. Ali, mislim da smo ipak mi bili ti koji smo diktirali većinu stvari na igralištu u većem dijelu utakmice. Puljani nisu praktički zapucali na gol. Na ovakvom terenu bilo je bitno zabiti prvi gol. Tu smo obavili gro posla.

Istina, ali nedostajao je drugi pogodak da se ugase sve strijepnje u navijača da će neka lopta zalutati u Vargićevu mrežu.

– Teren je stvarno bio težak, suparnik nezgodan, a možda smo već glavama bili u drugoj utakmici. Međutim, uzeli smo tri boda, po meni potpuno zasluženo i to je najbitnije.

Pobjede na gostovanjima u Split i Pulu sugeriraju da ova momčad polako sazrijeva za velike stvari.

– Te pobjede samo govore od kakvog karaktera je satkana ova momčad, da dobro treniramo, da dobro radimo, da trener također zna što radi jer sve to primjenjujemo na terenu. Najvažnije da pobjeđujemo, da na taj način pokazujemo da smo spremni napraviti nešto veće. Trebamo biti strpljivi jer to će doći prije ili kasnije. Svi znamo kako neke stvari stoje u Hrvatskoj.

Ruka u vatru

Nije želio objašnjavati na što je mislio kada je govorio o »nekim stvarima« u Hrvatskoj, no temperamentni Zadranin nije mogao izdržati nakon što je stigla konstatacija kako je »Dinamo« vjerojatno ostao na pet bodova prednosti unatoč tome što je u trenutku razgovara ostalo dvadesetak sati do utakmice »Lokomotive« i »Dinama«.– Ne vjerojatno, nego sto posto! Tu nema dvojbi, ruku bih stavio u vatru da će »Dinamo« dobiti »Lokomotivu«!

Možda sve nije išlo tako glatko kao što su svi pretpostavljali, ali u konačnici svelo se na isto. I ma koliko na Rujevici ponavljali da se ne opterećuju »Dinamom« i njihovim utakmicama, sportski je pogledavati u »modro« dvorište i nadati se njihovu kiksu uoči utakmice proljeća u Rijeci.

– Možda sada to zvuču glupo, ali ako završimo prvenstvo s dva, tri ili pet bodova minusa u odnosu na »Dinamo« to će biti kao da smo prvaci s obzirom na neke detalje koji se događaju i direktno utječu na utakmicu. Protiv »Osijeka« su mi poništili regularan gol za 2:0, a na kraju smo samo zahvaljujući našoj upornosti i Božjoj pomoći došli do pobjede 2:1. Ništa, to je prošlost, okrećemo se »Slaven Belupu« i polufinalu Kupa. Znamo što nam je činiti. 

Neće biti lako

Sutra (18 sati) će se na Rujevici  igrati prvo poluvrijeme polufinalnog sudara sa »Slaven Belupom«. Svaka prednosti uoči uzvrata u tom smislu bit će itekako dobrodošla.

– Bilo kakva pobjeda bi dobro došla. Igramo doma, pred našim navijačima i naša je obaveza pokazati zašto smo drugi. »Belupo« igra dobro s trenerom Kopićem, koji je prošle sezone dobro vodio i »Zagreb«. Kvalitetni su, jasno je da moramo biti još koncentriraniji jer sigurno neće biti lako.

Riječane tijekom ovoga tjedna čekaju ogled s jedine dvije HNL momčadi (Slaven Belupo i Inter), koje nisu uspjeli dobiti ove sezone i to iz šest pokušaja!

– To daje dodatnu draž ovoj utakmici i nama motiv da ostvarimo pobjede. U polufinalu se igraju dvije utakmice Kupa i sigurno je da sutra ništa neće biti riješeno.Tomasov je u Puli zabio svoj 21. pogodak u 50. nastupa za »Rijeku«. Uvećao je svoju impresivnu statistiku zahvaljujući kojoj je od kolega igrača izabran za nogometaša 2015. godine u HNL-u. Izbornik Ante Čačić očito nije uvažio te brojke.

– Da li sam se nadao Čačićevu pozivu? Iskreno rečeno – jesam! Neće me to obeshrabriti i dalje ću trenirati i igrati jednakim žarom, ali da netko drugi ima moju statistiku iz ove sezone, golove i asistencije… Na kraju krajeva »Rijeka« je druga! Ne da sam očekivao nego sam bio uvjeren da će me izbornik pozvati! Ništa, treba i dalje raditi, ne gubim nadu i vjeru. Ima još do šestoga mjeseca puno utakmica. Samo neka bude zdravlja… – zaključio je Tomasov.