ZAGREB Unatoč nizu pobjeda bez primljenoga gola, prva četiri kola SuperSport HNL-a su nedvojbeno pokazala da Marija Kovačevića čeka još puno posla u Maksimirskoj 128, a to je definitivno potvrdilo subotnje gostovanje kod Varaždina (2:2). Modri su tamo primili prve golove u novoj sezoni, ali to sasvim sigurno ne predstavlja nikakvo čudo. Bolje rečeno, jasno je da postoji velika razlika između granitne obrane i sretne obrane.

A Dinamova je tijekom prva četiri kola spadala među ove druge. Zapravo, u prva tri kola jer Istra 1961 u četvrtom kolu stvarno nije uspjela složiti niti jednu izglednu situaciju u modrom šesnaestercu. Protiv Osijeka na Opus Areni, Vukovara 1991 u Zagrebu i Rijeke na Rujevici, Dinamova obrana bila je dosta propusna, ali je i imala naklonost Fortune koja joj je u Varaždinu okrenula leđa.

Ta utakmica također je pokazala da i Zvonimira Bobana čeka još dosta posla. Dobro upućeni kažu da je čovjek koji u Maksimirskoj 128 ima status ultimativne legende, Kovačeviću objasnio da mora voditi utakmice u košulji, s kravatom oko vrata jer se to očekuje od trenera Dinama. Sudeći po zbivanjima u Varaždinu, nikako ne bi bilo loše da sada na red za sličnu vrstu edukacije dođe dio igrača.

Nervoza

Naime, Luka Stojković je u 25. minuti zaradio nepotreban žuti karton zbog ironičnog pljeskanja na odluku glavnog suca Matea Ercega, Gonzalo Villar opet je širio ruke nakon izgubljene lopte, smatrajući da je na njemu napravljen prekršaj, umjesto da pojuri u pomoć obrani, a Cardoso Varela je silom pokušao izgurati s terena isključenog Vaneta Jovanova, kada je u sudačkoj nadoknadi drugog dijela dosuđen jedanaesterac iz kojeg je Sandro Kulenović postavio konačni rezultat.

– Ušli smo jako dobro u prvo poluvrijeme, postigli pogodak, imali dosta situacija iz kojih smo mogli povećati vodstvo, Varaždin se tu obranio, ali nažalost, naš ulazak u drugi dio nas je na kraju koštao – ocjenjuje trener Dinama Mario Kovačević. – Prije primljenog gola imali smo dobru tranziciju, mogli smo je bolje završiti, ali tu smo odmah napravili prekršaj iz kojeg je uslijedila akcija domaćih za pogodak. I to iz prvog konkretnog šuta Varaždina. Utakmica je tako otišla u nervoznom smjeru, nismo dobro reagirali. Imali smo neke situacije, ali nismo se nametnuli, nekako smo prihvatili igru Varaždina. I onda smo još primili onakav drugi gol… Kad gubite 2:1 u sučevoj nadoknadi, onda morate biti sretni da ste izjednačili.

Uglavnom, sve bajkovite teorije o šetnji kroz prvenstvo u izvedbi nezaustavljivog Dinama rasplinule su se već u petom kolu. Doduše, to se moglo i naslutiti kroz prethodne četiri utakmice protkane oscilacijama. Modri su, istina, nizali pobjede, ali pritom nisu ni izbliza djelovali pretjerano uvjerljivo. Na kraju krajeva, sličan scenarij ponudilo je i gostovanje u Varaždinu.

Nova slika

Tamo se Dinamo od početka utakmice nametnuo na terenu, no nije napravio baš ništa do 23. minute i pogreške Alekse Latkovića, koju je Mateo Lisica pretvorio u vodstvo preciznim prizemnim udarcem s dvadeset metara. Nakon toga se grogirani domaćin sretno dovukao do odlaska na odmor sa samo golom zaostatka, a u nastavku se slika potpuno promijenila.

Latković je u ranoj fazi drugog dijela postigao gol za izjednačenje i tu se dalo naslutiti da Dinamo tone. U 80. minuti je pak Antonio Boršić pogodio mrežu za vodstvo Varaždina, a u sudačkoj nadoknadi Kulenović je realizirao spomenuti jedanaesterac. Statistika kaže da su obje momčadi u nastavku uputile deset udaraca prema golu suparnika, s time da su po tri išla u okvir gola.

Taj podatak najbolje će dočarati razmjere modrih oscilacija i količinu posla koja očekuje Kovačevića. Naime, u prvom dijelu Varaždinci nisu mogli doći do izražaja i doslovno nisu ni zaprijetili Ivanu Nevistiću, dok je Dinamo imao deset udaraca, od čega su dva zahtijevala intervencije Olivera Zelenike.