RIJEKA Goran Tomić više nije trener Rijeke! Vijest je koja se jučer ujutro rano proširila gradom na Rječini, ali očekivano i hrvatskim sportskim medijskim miljeom, koji je već po običaju zasićen ovakvim vijestima nakon sportskih neuspjeha. Sve je, naravno, kulminiralo porazom u utakmici sezone, trofej je donosio slavu, pohvale i tapšanje po ramenu, poraz kritike, razočarenja i u konačnici – prekid suradnje. Dogodilo se neizbježno.

Sporazumni raskid ugovora s Tomićem nije veliko iznenađenje, više logičan slijed događaja nakon bolnog splitskog prizemljenja. A u njemu su zakazali ponajviše igrači, no, naravno, odgovornost u takvim trenucima uvijek pada na trenera. Premda u ovoj situaciji i ne vrijedi previše ona »lakše je zamijeniti jednog trenera nego jedanaest igrača«. S obzirom na odlaske, isteke ugovora i posudbi, Rijeka bi i tako uz trenera uskoro mogla ostati bez skoro pa toliko igrača. Slijedi ljetni remont momčadi. I struke…

U novonastaloj situaciji klub s Rujevice oglasio se priopćenjem prema kojem je postignut sporazumni raskid ugovora istekom sezone.
– Želim istaknuti da je do dogovora došlo na moju inicijativu i hvala HNK-u Rijeka što mi je izašao ususret – istaknuo je Tomić, koji je trener Rijeke postao početkom ožujka 2021. te u završnici prve sezone odveo Rijeku do trećeg mjesta u HNL-u.

– Hvala svima u klubu, počevši od predsjednika Damira Miškovića na prilici, dopredsjedniku Deanu Šćulcu, Robertu Palikuči i Ivanu Manceu, sportskim direktorima s kojima sam surađivao, legendi kluba Srećku Juričiću, generalnom direktoru Luki Ivančiću, ali, naravno, i svim ljudima u klubu. Hvala stručnom stožeru s kojima sam svakodnevno radio, igračima na odličnim igrama i siguran sam da smo u svakom trenutku davali svoj maksimum. Rijeka će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju kao jedan predivan dio moje karijere. Na kraju, hvala i svim navijačima na podršci – zaključio je Tomić u svom obraćanju javnosti.

(Ne)uspjeh

U netom završenoj sezoni Rijeka je ove sezone stigla do play-offa Konferencijske lige, ostvarila plasman u finale SuperSport Kupa Hrvatske te u konačnici osvojila četvrto mjesto u HNL-u. (Ne)uspjeh? S klupske strane sigurno ispod očekivanja s obzirom na to kako je krenulo, s neke neutralne i s obzirom na situaciju, četvrto mjesto i finale Kupa »dva su trofeja« Rijeke ove sezone. Jednostavno, to je maksimum s obzirom na najskromnija ulaganja u krugu Velike četvorke.

Naravno, moglo se više, bilo je dobrih prilika, u HNL-u se moglo duže ostati u borbi za naslov, koje nisu iskorištene. Bijeli su u Kupu srušili Dinamo i Osijek, ali Hajduk, koji je možda bio manja prepreka od njih, došao u je najnezgodnijem trenutku za Bijele kad momčad jednostavno »nije postojala«. Kraj sezone učinio je svoje, velik broj igrača »glavama« je već bio negdje drugdje…

Tomić je 5. travnja produžio ugovor s Bijelima, ali dogodilo se nešto slično kao sa Simonom Rožmanom. Slovenski stručnjak obnovio je ugovor 16. veljače 2021., a već je 27. veljače »postao bivši«. I njemu je presudio Hajduk nakon dvaju uzastopnih poraza na Rujevici.

Tomić je u cijeloj priči ispao najveći gubitnik, što je činjenično stanje kad se na papir stave goli rezultati. S trofejem bi sve bilo kudikamo ljepše i bolje, zamaskiralo bi se četvrto mjesto, najlošije u posljednjih devet godina. Finale Kupa samo je razgolitilo sve Rijekine slabosti ovog proljeća nakon sjajne jeseni.

Krenulo je porazom od Hrvatskog dragovoljca, a nakon toga počeli su i nesporazumi unutar momčadi, koje su u klubu nastojali prikriti. Nikad nije pojašnjeno što se to dogodilo u svlačionici uoči Hajduka i zašto je Pavičić preuzeo kapetansku vrpcu od Drmića koji je na kraju, frustriran, završio s crvenim kartonom te ostavio momčad na cjedilu. Isto se dogodilo sada sa Smolčićem i opet protiv Hajduka.

Avantura i neulaganja

Tomićeva odgovornost je, naravno, velika, ali pitanje je što je posljednju godinu pa i više učinila klupska logistika da mu pomogne i olakša posao. Šibenčanin, koji se afirmirao u Lokomotivi, s kojom je osvojio drugo mjesto i ušao u finale Kupa, na početku sezone u Kranjskoj Gori krenuo je u avanturu. Nije se znalo tko dolazi, tko odlazi, momčad se stvarala u hodu…

Ove zime potpuno se zakazalo po pitanju dolazaka. Otišli su Tomečak, Galović i Escoval, a došli Čestić, Solano i niz mladih neafirminiranih igrača. U isto vrijeme Osijek i Hajduk su bitno ojačali redove i rosterom »prešišali« Rijeku. Hajduk je sve to naplatio trofejem i drugim mjestom, a Osijek u cijeloj priči oko Velike četvorke ispao najveći gubitnik. Nenad Bjelica generalno je ispao veći gubitnik od Tomića…

Bilo kako bilo, Tomić je postao prošlost Rijeke, iako je ostavio traga u igri, donio je Bijelima drukčiji način i stil nogometa od Rožmana i Bišćana, stil koji nije bio uvijek pragmatičan, ali bitno je bilo pobjeđivati i uz puno primljenih golova. No, matematika je u sportu uvijek važnija od ljepote.

Pitanje je tko će naslijediti Tomića? Kao prvi i logičan izbor nameće se Vjekoslav Miletić, dosadašnji pomoćnik Tomića, koji već gotovo desetljeće živi u sjeni trenera koji dolaze sa strane. Vjeko marljivo i studiozno radi i obavlja glavninu posla svih ovih godina u pripremi momčadi, a samim time potpuno je sazrio i »ispekao« sve tajne trenerskog zanata.

U uskom krugu favorita mogao bi se naći i Dragan Tadić, koji je donedavno vodio Hrvatski dragovoljac s kolonijom riječkih mladih igrača, a prije toga juniore Bijelih. A možda preuzmu struku Bijelih i u nekom tandemu. Moguće rješenje je Sergej Jakirović, još jedan bivši igrač Rijeke.

Rijeka ne želi jako puno novca trošiti za trenere, uostalom, kao niti za igrače. Politika jeftine kupnje i prodaje te brojnih posudbi izgleda da se izlizala i došla kraju. Klub se mora opredijeliti za nešto drukčiji koncept stručno-igračke strategije, pa makar jednu sezonu proveo »u sjeni«. Možda je to trebala biti i netom završena sezona…