Foto Ivan Volarić
U Portugalu znamo dosta o hrvatskom nogometu i nogometašima. Obećajem da ću ubuduće obraćati više pažnje na Hrvatsku, posebno »Rijeku« jer sam se povezao s ljudima iz kluba – rekao je domaćin nogometaša »Rijeke« u Portugalu, Rogerio Rebeca, privremeni zaposlenik Sporting investa, tvrtke koja stoji iza organizacije priprema nogometaša »Rijeke«
Rogerio Rebeca privremeni je zaposlenik Sporting investa, tvrtke koja stoji iza organizacije priprema nogometaša »Rijeke« u nekadašnjem ribarskom mjestu izraslom u jedno od najvećih turističkih odredišta na jugu Portugala – Albufeiri.
Rogerio je po zanimanju nogometni trener za mlađe uzrasne kategorije, jedan je od deset posto nezaposlenih Portugalaca, koji živi od povremenih honoranih poslova i državne pomoć. Rogerio je rođen u Lisabonu, ali je nakon što je s roditeljima proveo djetinjstvo u Venezueli, zasnovao obitelj u gradu koji se još naziva – »vratima Algavrea«. Iako nema stalan posao, ne djeluje nimalo nezadovoljan svojim životom u najturističkijoj portugalskoj regiji.
Takav dojam ostavlja većina Portugalaca, koji se ne mogu pohvaliti s osjetno većim mjesečnim primanjima od prosječnih Hrvata (nacija su u kojoj se također nerijetko poseže za kreditima), ali životni troškovi su očito nešto niži od onih u Hrvatskoj pa se svakodnevica ne čini tako bremenitom kao na brdovitom Balkanu.
– Ekonomska kriza koja je zahvatila svijet nije zaobišla ni Portugal, a ni mene osobno. Nezaposlen sam, međutim imam povremene poslove i mislim da u konačnici živim životom prosječnog Portugalca – govori Rebeca.
Foto I. Volarić
Kut Europe
– U prvom redu sretni smo i zadovoljni što nas zaobilaze slike terorizma kakve se događaju u Turskoj ili u Španjolskoj. Mi smo u samom kutu Europe i nitko nas ne primjećuje, što je u ovom slučaju dobro! Sve ostalo je kao i u drugim zemljama EU-a, imamo vladu od koje očekujemo više.
30 tisuća stalnih stanovnika
300 tisuća stanovnika u ljetnim danima
450 tisuća stanovnika ima regija Algavre
7 milijuna turista posjeti regiju Algavre godišnje
3,5 milijuna putnika prođe kroz zračnu luku u Faru
1775. godine cunami je uništio dio Albufeire nakon potresa u Lisabonu
45 kilometara jugoistočno udaljeno je središte regije Faro
250 kilometara sjeverno udaljen je glavni grad Lisabon
1,5 euro stoji sportsko pivo u pubu
2,5 eura stoji sendvič u pubu
7 eura stoji najjeftinija pizza u restoranu
30-ak eura polupansion u hotelu s tri zvjezdice (izvan sezone)
50-ak eura polupansion u hotelu s pet zvjezdica (izvan sezone)
Plaćamo je puno, a zauzvrat dobivamo malo! Međutim, uvijek se nađe neki posao, vrijeme je uglavnom ugodno i lijepo, a i cijene nisu previsoke. Barem dok ne dođe ljeto kada sve cijene osjetno rastu. Mislim da se u Portugalu može voditi solidan život bez većih problema.
Kaže Rogerio da je minimalna plaća u Portugalu 530 eura, prosječna između 700 i 800 eura.
– S koliko tročlana obitelj poput moje može izvući mjesec? Ovisi o puno stvari, o tome koliko se izdvaja na stanarinu, kakav automobil koristi…. Ako je u pitanju mali gradski auto, ako imaš riješeno stambeno pitanje, onda je 700 eura dovoljno za život. Drugi je par rukava ukoliko moraš iznajmiti stan. Stanarina za jednosoban stan je oko 400 eura mjesečno. Znači u tom slučaju moraju raditi oba supružnika.
Ekonomska kriza osjetno je utjecala na cijene nekretnina u Europi, pa tako i Portugalu. Dojam je da u Albufeiri ima jako puno nekretnina na prodaju.
– Za 80-ak tisuća eura može se kupiti solidan rabljeni jednosoban stan u Albufeiri, a ako imaš djecu onda ti je potrebna još jedna soba… – objašnjava Rebeca, koji kao i većina domicilnog stanovništa živi u naseljima na periferiji grada, peterokatnicama kakvih ima napretek u Rijeci i prigradu. Sam centar je rezerviran za turiste, ne baš pretjerano atraktivni apartmanski nizovi i hoteli koji su u različitih stanjima. Od jako dobrih uređenih luksuznih zdanja pa do oronulih zgrada.
Žal ribara
Dojam je da je hrvatska obala u tom dijelu puno bolje prošla od portugalske. Osim toga uza svoje uvažavanje doista prekrasnih pješčćanih plaža i moćnih valova Atlantskog oceana koji ih oplahuju, jadranska obala ipak može ponuditi puno više i kada je riječ o prirodnim ljepotama, ali i onim stvarima za koje je zaslužna ljudska ruka. Žal ribara koji dominira morskim prilazom Albufeiri predvorje je jednog od važnijih gradskih trgova koji su u ovo doba godine uglavnom prazni, baš kao i uske uličice prepune zatvorenih restorana i trgovina. Zimi turističkim mjestima poput Albufeire glavnu riječ vode engleski umirovljenici u potrazi za sunčevim zrakama i jeftinom hranom, čega u Portugalu ne nedostaje. Temperature u siječnju se kreću između 5-6 stupnjeva noću, do 20 stupnjeva danju. Poneki pljusak donesen olujnim vjetrom s mora obično brzo zamijeni snažno zimsko sunce.
Foto I. Volarić
– Siječanj je period kada ovdje ima najmanje turista i zbog toga je većina restorana i hotela zatvorena. Ljeti je potpuno druga priča, ali koliko sam čuo od ljudi iz »Rijeke«, slična priča je i u vašim mjestima uz more. Sada su tu osim sportaša uglavnom umirovljenici iz zapadne Europe, uglavnom Irci i Englezi, kojima je puno jeftinije i ugodnije provesti zimske mjesece ovdje nego u domovini. Puno njih ima svoje nekretnine, a dio njih je smješten u apartmanima i hotelima. Neki dolaze i s kamperima – objašnjava Rogerio.
Cijene u barovima su prihvatljive za većinu državljana zapadnoeuropskih zemalja. Pivo u pubu je od 1,5 eura (sportska), pizza od 7 eura, sendvič od 2,5 eura… Cijene u supermarketima nisu previsoke čak ni za hrvatske džepove. Posebno se to odnosi na ono čime Portugal obiluje – vino, ribu, maslinovo ulje, povrće…
Nogometaši »Rijeke« su prvi put za svoju zimsku pripremnu bazu odabrali Portugal. Do sada su se »bijeli« pripremali u Turskoj (Belek, Antalya), Dubaiu i Španjolskoj (Benahavis kraj Marbelle i Chiclana de la Frontiera južno od Cadiza), a ovoga puta odlučili su se na portugalsku pokrajinu Algavre ponajviše zbog mogućnosti sudjelovanja na kvalitetnom turniru Atlantic Cupu. Cijena? Trinaest dana, odnosno 12 punih pansiona za pedesetak ljudi sa zrakoplovnim kartama i dodatnim troškovima (rent a car) – oko 75 tisuća eura. Usporedbe radi, »Dinamo« će u Turskoj ostaviti dvostruko više.
Sveprisutni bakalar se može kupiti od sedam eura po kilogramu na gore, lignje od 11 eura, 60-ak centi je litra mlijeka, boca vina od dva eura, 3,5 eura je litra maslinovog ulja, 80 centi kilogram banana… Jasno, to maslinovo ulje nije istarsko ili krčko, lignja nije jadranska, ali prosječnom Englezu to ionako nije bitno. Uostalom, taj isti prosječni Englez vjerojatno ni ne zna da postoji jedna zemlja u Europi koja osim kvalitetnom hranom obiluje ljepotama na kakve je teško naići u Portugalu. Ono što Hrvatska nema jest zemljopisni položaj i povoljnu klimu tijekom cijele godine što u Portugal i za zimskih mjeseci privlači dobrostojeće turiste iz zapadne Europe. Puno znači i kvalitetna prometna povezanost.
Kroz zračnu luku Faro godišnje prođe oko 3,5 milijuna putnika. Ilustracije radi, godišnji promet kroz Zračnu luku na Krku je oko 150.000 tisuća putnika. Dosta toga je i do promidžbe, a tu se onda dolazi do najvažnije sporedne stvari na svijetu. Kaže Rogerio da je za Hrvatsku čuo isključivo zahvaljujući – nogometu.
– Da budem iskren, ne znam puno o Hrvatskoj. Iako sam dosta putovao Europom, nikad nisam bio u Hrvatskoj, ali u Portugalu znamo dosta o hrvatskom nogometu i nogometašima. Žao mi je, ali stvarno ništa više ne znam o vašoj zemlji, ali obećajem da ću ubuduće obraćati više pažnje na Hrvatsku, posebno »Rijeku« jer sam se povezao s ljudima iz kluba – rekao je domaćin nogometaša »Rijeke« u Portugalu.
Valjda će do iduće zime pronaći stalan posao, no dojam je da neće biti nesretan i ukoliko ne uspije u tome. Možda je nešto i u mentalitetu naroda koji je zadovoljan malim stvarima, što se s Hrvatima ne može baš uvijek reći…
Foto I. Volarić
S
